9930. I načini ploču od čistoga zlata. Da ovo označava prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, vidi se iz značenja ploče, što je prosvetlenje; i iz značenjazlata, što je dobro ljubavi ovde Gospodovo Božansko dobro, jer je bilo na njoj napisano, Svetinja Jehovi. ( Da zlato označava dobro ljubavi, vidi br. 113, 1551-1552, 9874, 9881.) Da ploča označava prosvetlenje, bilo je zbog njenoga blistavila, jer je bila sjajna zbog zlata na Aronovom čelu, a svako blistavilo pretstavlja prosvetljenost kao što je u nebima od Gospoda kao sunca. Prosvetljenost u nebima je mudrost i inteligencija od Božanske istine, koja proističe od Gospodato jest, od toga sunca, jer ovo prosvetljava unutrašnje. Njihovo unutrašnje korespondira razumu kod čoveka, koji je prosvetljen od Gospoda onda kada se opažaju istina i dobro crkve; jer je razum prijemnik; jer bez prijemnika nema primanja. Da ova ploča označava prosvetljenost od Gospodovog Božanskog dobra, je stoga što je na njoj bilo napisano, Svetinja Jehovi, i što je bila postavljena n rednjoj strani kape (mitre), koja je bila na Aronovoj glavi. Svetinja, koja je od Jehove, označava Božansku istinu koja proističe od Gospodovog Božanskog dobra (br. 6788, 8302, 8330, 9680, 9820). Kako bi ova ploča pretstavljala blistanje, to jest, prosvetlenje, od kojega potiče mudorst i inteligencija, bila je stoga vezana za prednju stranu kape (mitre).

[2] Pošto se pločom označavalo prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, to se ona nazivala i pločom svetosti i krunom svetosti; jer kruna je reprezentativ Božanskog dobra, a svetostoznačava Božansku istinu koja proističe otuda, kao što je gore rečeno. Da se nazivala pločom krune svetosti, vidi se iz ovoga što sledi u ovoj knjizi Izlaska: I načiniše pločicu za sveto oglavlje (krunu) od čistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže napečatima: svetinja Jehovi (Izlazak 39:30).

Da se nazivala i krunom svetosti, vidi se iz drugog odlomka u Izlasku: I metni mi kapu na glavu i svetu ploču (krunu svetosti) na kapu (Izlazak 29:6). Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploču zlatnu, krunu svetu(Levitska 8:9).

[3] Da kruna pretstavlja Božansko dobro od kojega je Božanska istina, vidi se po po carskim krunama. Jer carevi pretstavljaju Gospoda kao Božansku istinu (vidi br. 2015, 2069, 5068, 6148); stoga su imali krunu na glavi, i žezlo u ruci; jer se vlast od Božanskog dobra pretstavljala krunom, a vlast od Božanske istine žezlom.

[4] Da kruna(vijenac) ima ovo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje će njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac (kruna) njegov (Psalam 132:17-18).

David ovde označava Gospoda (br. 1888), kao i pomazanik (br. 3008-3009); njegov rog označava moć (br. 2832, 9081); vidjelo označva označava Božansku istinu od koje je inteligencija (br. 9548, 9783); kruna (vijenac) označava Božansko dobro od kojega je mudrost, a od kojega je i vlast (uprava); kruna, koja označava mudrost, . . za koju se kaže da cvjeta, jer u pogledu ljudskog on je stekao mudrost u svetu kroz borbe protivu i pobede nad paklovima (br. 9548, 9783), koji su neprijatelji koji će se obući u sramotu.

[5] Ponovo: Gnjevan si na pomazanika svojega, bacio si na zemlju vijenac (krunu) njegov (Psalam 89:38-39) gde pomazanik označava Gospoda; gnjev označava stanje iskušenja koje je postojalo kad je bio u borbamas paklovima; tužbalica (lamentacija) se u to vreme opisuje gnjevom i odbacivanjem (ostavljenjem, osudom); kao na primer poslednja tužbalica (lament) Gospodova na krstu (križu), da je ostavljen (napušten); jer je krst bioposlednje iskušenje, t est, poslednja borba s paklovima, preko koje je sjedinio svoje Božansko ljudsko sa Božanskim samim koje je bilo u njemu.

[6] Kod Isaije: U ono će vrijeme Jehova nad vojskama (Savaot) biti slavna kruna i dičan vijenac (dijadem) ostatku naroda svojega (Isa. (28:5); gde dičan vijenac (dijadem) označava mudrost koja je od dobra od Božanskog; dičan vijenac, inteligenciju od istine od onoga dobra; ovime se opisuju Božanske stvari kod naroda; narod ovde označava crkvu, jer je bila tamo.

[7] Kod istoga: Siona radi ne ću umuknuti, i Jerusalima radi ne ću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. I bićeš krasan vijenac u ruci (kući) Jehovinoj i carska kruna u ruci Boga svojega (Isa. (62:1, 3). Sionom i Jerusalimom označava se crkva, Sionom nebeska crkva, a Jerusalimom duhovna crkva koja je odatle; krasan vijenac označava mudrost koja je od dobra, a carskom krunom, inteligencija kioja je od istine a pošto se krunom označaa mudrost koja je od dobra, stga se kaže da je u ruci Jehovinoj, a pošto se kapom označava inteligencija koja je od istine, stoga se kaže da je u ruci Boga; jer gde se govori o dobru, koristi se ime Jehova, a gde se govori o istini, koristi se ime Bog (br. 2586, 2769, 6905).

[8] Kod Jeremije: Reci caru i carici: dolje sjedite, jer će se slavni vijenc (kruna) vaš skinuti s vaše glave (Jer. 13:18); Ovde slavni vijenac (kruna) označava mudrost koja je od dobra odBožanske istine, jer slavan označava Božansku istinu crkve (br. 9815).

Kod istoga: Nesta radosti u srcu vašem, igra vaša pretvori se u žalost. Pade vijenac (kruna) s glave vaše (Plač 5:15-16). Vijenac (kruna) s glave označava mudrost koju imaju oni koji pripadaju crkvi, od Božanske istine, kroz koju su oni iznad ostalih naroda, pa stoga imaju neku vrstu vlasti.

[9] Kod jezikilja: I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac (krunu) na glavu(Jezekilj 16:12). predmeto kome se ovde goori je podizanje jedne nove crkve; grivna oko čela (na nosu) označava opažanje dobra; oboci u ušima označavaju opažanje istine, i poslušnost; vijenac (kruna) na glavi označava mudrost koja potiče otuda.

Kod Joba (Jova): Skinuo si s mene slavu moju i skunuo vijenac (krunu) s glave moje (Job 19:9); gde slava označava inteligenciju koja je od Božanske istine (br. 9429); vijenac sglave označava mudrost koja potiče odatle.

[10] U Otkrovenju: I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine , i imahu krune zlatne na glavama svojim. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestlu, i pokloniše se onome što živi u vijeke vjekova, i skidoš rune (vijence) svoje pred prijestoljem govoreći (Otkr. 4:4, 10). Dvadeset i četiri starješine označavaju sve one koji su u dobru od istina, a u apstraktnom smislu sva dobra od istina (br. 6524, 9404); da prijestoli označavaju istine od Božanskog (br. 5313, 6397, 8625, 9039); zlatne krune na njihovim glavama pretstavljaju mudrost od Božanskog, i pošto je od Božanskog, zbog toga su skinuli (bacili) [svoje krune] pred onim koji je sjedao na prijestolu.

[11] Pošto se dobro mudrosti stiče preko borbi u iskušenjima, koje se izvode uz pomoć istina vere, stoga su se krune daju onima koji su se borili protivu zala i obmana, i savladali ih; iz ovoga razloga su mučeničke krune bile znakovi zapovedanja (vlasti) od Gospoda nad zlima. Da krune označavaju nagrade za pobedu nad zlima, i da zbog toga označavaju dobra mudrosti, jer su to bile nagrade, i to se vidi iz Otkrovenja: I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše (luk) strijelu; i njemu se dade vijenac; i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi (Otkr. 6:2). Bijel konj i onaj koji sjeđače na njemu označavaju Gospoda kao Reč (br. 2760-2762); strijela (luk) označava doktrinu istine, uz pomoć koje se vodi borba (br. 2686, 2709); iz ovoga se vidi da kruna, jer se govori o Gospodu, označava Božansko dobro, koje je nagrada za pobedu.

[12] I u drugomodlomku: I vidje, i gle, oblak bijel, i na oblakui sjeđaše kao sin čovječiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar (Otkr. 14:14). Oblak bijel označava doslovni smisao Reči (br. 4060, 4391, 6752, 8781); sin covječiji označava Božansku istinu koja je od Gospoda (br. 9807); zlatna kruna, Božansko dobro od kojega je Božanska istina; srp oštar označava odbacivanje zla i obmane. Ponovo: Ne boj se smrti, i daću ti vijenac života (Otkr. 2:10). Evo ću doći brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca života (Otkr. 3:11). Kruna označava dobro od istina, stoga mudrost, jer ovo pripada dobru ljubavi od istina vere. Iz svega ovoga sada se može videti štaje označeno krunom, a šta krunom svetosti, koja je pločica od zlata na kojoj je bilo urezano, Svetinja Jehovi.

9429. I bijaše slava Jehovina na gori Sinajskoj. Da ovo označava unutrašnje stvari Reči od Gospoda u nebu, vidi se iz značenjaslave Jehovine, kada se kaže o Reči, što je unutrašnji smisao, stoga i unutrašnje stvari Reči (vidi predgovor Postanju 18, i br. 5922), i iz značenja Gore Sinajske, što je Božanska istina kojaproizlazi od Gospoda, pa stoga nebo (o čemu gore. br. 9420. (9427).

Da se unutrašnje stvari Reči nazivaju slavom, je zato što je Božanska istina, koja proizlazi od Gospoda kao sunca, svetlost u nebu koja daje vid anđelima tamo, a u isto vreme i inteligenciju i mudrost (br. 1531, 1619-1632, 8707, 8861). Iz ove Božanske istine je sva slava u nebu, koja je takva da prevazilazi čovekovo razumevanje. Iz ovoga se vidi zašto se unutrašnji smisao Reči naziva slavom; jer je unutrašnji smisao Reči Božanska istina koja proističe od Gospoda u nebu, stoga je to svetlost iz koje potiče sva slava tamo.

[2] Ovo se označava slavom u mnogim odlomcima Reči, kao da će videti sinačovječjegau oblacima u slavi (Mateja 24:30; Luka 21:27); i da je Gospod, posle stradanja, ušao uslavu svoju (Luka 24:26); da će doći u slavi, i da će sjedati na prijestolu slave svoje (Mateja 25:11), gde sjedati na prijestoluslave označava suditiod Božanske istine koja je od njega; isto tako da suMojsije i Ilija viđeni u slavi (Luka 9:30-31); da Mojsije i Ilija ovde označavaju Reč, vidi predovor Postanju 18, i br. 2762, 5247, 9372. Isto se označva slavom Gospodovom kod Jovana: Onda Isus reče: sad se prolavi sin čovječiji, i Bog se proslavi u njemu. Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će gaproslaviti(Jovan 13:30-31); biti proslavljen u Bogu označava postati Božansko dobro. od kojega je Božanska istina. Na sličan način i kod Jovana 12:38).

[3] Slavom se označava Božanska istin oja proizilaziod Gospoda kakva je u nebu, a isto tako i u sledećim odlomcima: Glas nekoga koji viče u pustinji: pripravite u pustinji put Jehovin, poranitestazu Bogu našemu. I javiće seslava Jehovina, i svako će tijelo vidjeti (Isa. (40:2, 5). govoreći o dolasku Gospodovom; gde slava Jehovina koja će se javiti, označava Božansku istinu. Da je Gospod ta istina, jer je ona od njega, vidi se jasno kodJovana: U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. I Riječ postade tijelo i uselise u nas puno blagosti i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao od jedinorodnoga od Oca (Jovan 1;1, 4, 6. 14). Ovde Riječ označava Božansku istinu; na sličan način vidjelo (svetlost); iz čega je vidi štase označava sa vidjesmo slavu njegovu. Da se Gospod nije pokazao ni u jednoj drugoj slavi u svetu osim kad se bio preobazio, poznato je.

[4] Na sličan način u drugom odlomku kod Jovana: Ovo reče Isaija kad vidjeslavu njegovu i govori za njega. Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija. Ja dođoh vidjelo na svijet, da ni jedankoji me vjeruje neostane u tami (Jovan 12:41, 43, 46); i ovde slava Gospodova i slava Božija označavaju Božansku istinu, dok slava ljudska označava obmanu.

Kod Isaije: Ustani, svijetli se, jer dođe svjetlost tvoja, i slava Jehovina obasja te. . . . Jehova i slava njegova obasjaće te. . . . Slava Libanska doći će ti. . . . da ukrasi mjesto svetinje moje. . . . Sunce tvoje ne će više zalaziti, niti će mjesec potmnjeti; jer će Jehova biti svetlost tvoja u vijeke (Isa. 60). jasno je da se ovde govori o Gospodovom dolasku, njegovom carstvu, nebu, i crkvi. Božanska istina koja proističe od Božanskog ljudskog opisuje se u ovome celom poglavlju, i naziva se svjetlost, čast, i slava.

[5] Ponovo: I bojaće se imena Jehovinog sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga. Izbavitelj doći će u Sion (Isa. (59:19-20). I ovde se govori oGospodu; ime Jehovino označava svu istinu vere i dobro ljubavi iz kojega je bogoštovanje (br. 2724, 3006, 6674, 9310). Ponovo: Ja jehova dozvah teu pravdi, i držaću teza ruku. . . da budeš zavjet narodu i svjetlost narodima. . . Ja Jehova to je moje ime, i slave svoje ne ću dati drugome (Isa. (42:6, 8); i ovde se govori o Gospodu, gde svjetlost narodima označava Božansku istinu koja je od njega; ne dati svoje slave drugome označava da ova Božanska istina proističe samo od Gospoda, koji je jednos Jehovom. Isto takokod istoga: Sebe radi, sebe radi, učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje ne ću dati drugome (Isa. (48:11).

[6] Na sličan način i drugde: Tada će sinuti vidjelo tvoje kao zora, dravlje će tvoje brzo procvasti, slava Jehovina biće ti zadnja straža (Isa (58:8). I doći će vrijeme, te ću sabrati sve narode i jezike, doći će i vidjeće slavu moju (Isa. (66:18). I posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Jehova nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslaviće se (Isa. (24:23). A Jehova reče: tako bio živ, i tako sva zemlja bila puna slave Jehovine (Brojevi 14:20. 21). U ovim odlomcima govori se o Gospodu, a slavom se označava Božanska istna koja je od njega.

[7] Opet:-

I vidjeh Gospoda kako sjedi na na prijetolu visoku i uzdignutu, i skut mu ispunjava crkvu. A iznad njega serafimi stajahu, svaki imašešest krila. I vikahu jedan drugome: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove (Isa. (6:1-3). Nebesa javljaju slavu Božiju (Psalam 19:1). Tada će se neznabošci bojati imena Jehovinog, i svi carevi zemaljski slave njegove. Jer će Jehova sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj (Psalam 102:15-16). I gradne trebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje. I narodi koji su spaseni hodiće u vidjelu njegovom, i carevi zemaljskidonijeće slavui čast svoju u njega (Otkr. 21:23-24). Sveti Jerusalim ozačava novu crkvu; slava Božija, Božansku istinu od Gospoda u njoj; na sličan način i svjetlost u kojoj će hoditi; carevi zemaljski donijeće slavu i čast označavaju one koji su u istinma od dobra (br. 2015, 2069, 4581, 6148). Iz svega ovoga sada se vidi šta je označeno slavom Jehovinom koja će se javiti na Gori Sinajskoj (vidi i br. 8427.