Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8238

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8238. (Stih 31.) I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Jehova na Egipćanima. Da ovo označava svemoć Gospodovu, vidi se iz značenja vidjeti, što je razumeti, priznati, i imati veru (vidi br. 897, 2150, 2325, 2807, 3796, 3863, 3869, 5400, 6805); iz značenja sile velike (ruke velike, visoke, čvrste), kada se kaže o Jehovi, to jest, o Gospodu, što je svemoć (vidi br. 878, 7188, 7189, 8153); i iz reprezentacije Egipćana, a to su oni koji su u prokletstvu – sada, oni koji su u paklu.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2807

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2807. Avram reče, Bog će se, sine moj, postarati (provideti, videti) za jagnje sebi za žrtvu: da ovo označava odgovor po kome će se Božansko Ljudsko postarati za one koji mogu biti posvećeni, vidi se iz značenja videti (provideti) za Sebe, kada se odnosi na Boga, da je to videti unapred ili provideti, jer videti, u najbližem unutršnjem smislu, je razumeti, vidi br. 2159, 2325; u još dubljem smislu, to označava imati veru, vidi br. 897, 2325; ali u najvišem smislu, to označava provideti i predvideti; kao i iz značenja jagnjeta za žrtvu paljenicu, koja označava one u ljudskom rodu koji mogu biti posvećeni, vidi br. 2805; da se jagnjetom za žrtvu paljenicu označava duhovno, vidi se iz onoga što sledi. Životinje za žrtve paljenice imaju različita značenja; jagnje označava jednu, a ovca drugu stvar, jare i koza drugu, ovan i jarac drugu; isto tako vo, i tele označavaju druge stvari; isto tako mlad golub i golubica. Da imaju različita značenja, može se videti i iz toga što je bilo izričito određeno šta će se žrtvovati kojega dana ili na koju svečanost, radi ispaštanja, radi čišćenja, posvećivanja, i ostalog; ovo ne bi bilo nikad tako izričito određeno da nema posebno značenje. Jasno je da su svi obredi ili spoljašnji oblici bogoštovanja postojali u Drevnoj Crkvi, a posle i u Jevrejskoj, i da su pretstavljali Gospoda; a posebno je to bio slujčaj sa žrtvama paljenicama, jer su ove bile glavni deo bogoštovanja kod Herejskog naroda; a pošto su ovi obredi pretstavljali Gospoda, oni su pretstavljali u isto vreme one stvari kod ljudi koje pripadaju Gospodu, naime, nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere, pa stoga i same ljude koji su takvi ili koji treba da budu takvi. Otud agnje označava duhovno, to jest, one koji pripadaju Gospodovoj duhovnoj crkvi. Da se rečima, Bog će se postarati za jagnje Sebi za žrtvu paljenicu, označava da će se Božansko Ljudsko postarati, može se videti iz toga što se ovde ne kaže da će se Jehova postarati, nego Bog će videti (provideti); kada se oba pominju, kao u ovome poglavlju, tada se Jehovom označava isto što i Ocem, a Bogom isto što i Sinom, a ovde se označava Božansko Ljudsko. A to je stoga što se ovde govori o duhovnom čoveku, koji se spasava uz pomoć Božanskog Ljudskog, vidi br. 2661, 2716).

  
/ 10837