Bible

 

Ponovljeni Zakon 4:1

Studie

       

1 A sada, Izrailju, čuj uredbe moje i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je nasledili.

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 222

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

222. I napisaću na njemu ime Boga svojega. Da ovo označava koliko je u skladu sa Božanskom istinom koja je usađena u život, vidi se iz značenja napisati na nekome, kada se kaže da to čini Gospod, što označava usaditi u život, o čemu ćemo govoriti ubrzo, a isto tako iz značenja imena, što označava kvalitet njihovog stanja (o čemu vidi gore, br. 148); i iz značenja od Boga, što označava Božansku istinu koja proizilazi od Gospoda u nebu, pa je tako i Gospod u nebu (vidi br. 220); jer Gospod je iznad neba, jer se pokazuje onima koji su u nebu kao Sunce (kao što se može videti u delu, Nebo i Pakao 116-125). Božansko proizlazeće od Sunca neba, koje se naziva Božanskom istinom, je ono što se u Reči označava Bogom; otuda to da se anđeli nazivaju bogovima, i da je izraz Bog, u jevrejskom jeziku, Elohim, u množini. Iz ovih se razmatranja jasno vidi zašto Gospod ovde kaže, ime Boga moga (br. 219), i u onome što sledi, napisaću na njemu ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi iz neba od Boga (br. 223).

Razlog da pisanje na nekome označava usađivanje u život je to, što pisati znači staviti nešto na papir iz sećanja, iz misli i uma, da bi se sačuvalo; stoga, u duhovnom smislu, to označava ostati u čovekovom životu, jer je upisano i usađeno u njemu. Tako se prirodni smisao ovoga izraza okrenuo u duhovni smisao; jer prirodno je pisati na papiru ili u knjizi, a duhovo je upisati u život, što se radi onda kada se to usađuje u veru i ljubav; jer ljubav i vera sačinjavaju duhovni život čoveka.

Zato što napisati označava usaditi u život, stoga se kaže za Jehovu, ili Gospoda, da On piše, i da je napisao knjigu, čime se označava ono što jeupisano od Gospoda u čovekovom duhu, to jest, u srcu i duši, ili, što je isto, u njegovoj ljubavi i veri. Kao kod Davida:

Ni jedna kost moja nije bila tebi sakrivena, iako sam sazdan tajno. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga (Psalam 139:15, 16).

Ponovo:

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, s pravednicima neka ne budu zapisani (Psalam 69:28).

Kod Danila:

Svi će se izbaviti koji budu upisani u knjizi (12:1).

Kod Mojsija:

Izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje (Izlazak 32:32, 33).

U Apokalipsi:

I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata (5:1)

Ponovo:

I pokloniše se svi koji žive na zemlji, kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi Jagnjetovoj, koje je zaklano od postanja svijeta (13:8; 17:8).

I opet:

I vidje gdje se knjige otvoriše. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim, i ko se ne nađe upisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno (20:12, 13, 15).

I opet:

I nijedan neće ući u Novi Jerusalim osim koji je upisan u Jagnjetovu knjigu života (21:27).

Iz ovoga ne treba razumeti da su osobe upisane u knjizi života, nego da su sve stvari vere i ljubavi upisane u čovekovom duhu (kao što se vidi iz onoga što je rečeno o ovome predmetu u delu, Nebo i Pakao 41-469). Da pisati, u Reči, označava upisati i usaditi u život, vidi se isto tako iz drugih odlomaka gde se to pominje; kao kod Jeremije:

Staviću zakon moj u njih, i napisaću ga na srcima njihovim (31:33).

Staviti zakon u njih, označava Božansku istinu u njih, označava iznutra u čoveka (kao što se može videti, Nebeske Tajne, br. ?074, 2940, 2973); a napisati na njihovim srcima, to je utisnuti na njihovu ljubav, jer srce označava ljubav (vidi Nebeske Tajne 7542, 9050, 10336).

Kod Jezekilja:

I prorok vidje savijenu knjigu. I razvi se preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja. I bješe u njoj upisan plač i naricanje i jauk (2:9, 10; 3:1-3).

Savijena knjiga napisana iznutra i izvana označava stanje crkve u to vreme, stoga kvalitet života onih koji su pripadali crkvi; stoga savijena knjiga, koja se ovde pominje, slična je onoj knjizi života pomenutoj gore; i pošto je njihov život bio lišen dobara ljubavi i istina vere, kaže se, da je U njoj upisan plač i naricanje i jauk.

Zakonom koji je bio napisan na kamenim pločama prstom Božijim (Izlazak 31:18; Zak. Ponov. 4:13;9:10)

bilo je označeno da zakon mora da bude uveden (utisnut) u život (Nebeske Tajne 9416); zakonom se, u uskom smislu, označavaju zapovesti Dekaloga, ali u širem smislu, cela Reč (vidi Nebeske Tajne 6752, 7463). Kamenom se označava istina, a tamo označava Božansku istinu (vidi Nebeske Tajne 643, 1298, ?72, 6426, 8609, 10376). Isto je označeno riječima zakona napisanog na dvanaest kamenova izvađenih iz Jordana (Zak. Ponov. 27:2-4, 8; Jošua 4:3 i sledeći stihovi).

Kod Jezekilja:

Sine čovječiji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i svima sinovima Izraljevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedna palica u mojoj ruci (37:16, 17).

Šta ove stvari označavaju niko ne može da zna ukoliko ne zna šta je predstavljeno Judom, a šta Jefremom, a šta Josifom. Judom je predstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Josifom, njegovo duhovno carstvo; pisanjem njima da drvenim palicama, označava se stanje ljubavi, a otuda život jednog i drugog carstva. Njihova se povezanost u jedno nebo označava njihovim spajanjem u jedan komad, koji može da bude u mojoj ruci /u ruci proroka, odnosno Gospoda/. Značenje je slično značenju Gospodovih reči,

I druge ovce imam koje nisu od ovoga sada; i njih moram dovesti; da bude jedno stado i jedan pastir (Jovan 10:16).

Razlog da je pisano na drvetu je to, što drvo označava dobro, i ono je to što povezuje. (I ove će stvari biti jasnije iz onoga što je pokazano u Nebeskim Tajnama, da Gospodovo carstvo pre njegovog dolaska nije bilo kao posle njegovog dolaska, br. 6372, 8054; da su duhovni posebno bili izbavljeni Gospodovim dolaskom u svijet, i da su se tada povezali s onima koji su bili u Njegovom nebeskom carstvu u jedno nebo, br. 2661, 2716, 2833, 3969, 6854, 7035, 7091, 7828, 9684. Da postoje dva carstva, nebesko i duhovno, i tri neba, i da su ona povezana u jedno nebo, može se videti u delu, Nebo i Pakao 20-28, 1:29-40. Da se Judom, u reprezentativnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo, Nebeske Tajne 3654, 381, 5583, 6363; da se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, br. 3969, 3971, 6417; da se Jefremom označava Intelektualno duhovne crkve, br. 3969, 5354, 6222, 6238, 6296; da se drvetom označava dobro ljubavi, br. 643, 3720, 8354.)

Kod Isaije:

Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom da je Jehovin, i prezivaće se imenom Izrailjevim (44:5).

Ove se stvari kažu o Gospodu i Njegovom Božanskom Ljudskom; a Jakovom i Izrailjem, gde se govori o Gospodu, označava se Njegovo Ljudsko; a da je bilo Jehova, označeno je rečima: Ja sam Jehovin, kao i pisanjem svojom vlastitom rukom Jehovin. (Da se, u najvišem smislu, Izrailjem i Judom označava Gospod, može se videti, Nebeske Tajne 4286, 4570, 6424.)

Kod Jeremije:

O Jehova, nado Izrailjeva; svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor žive vode. Iscijeli me, o Jehova, i biću izbavljen! (17:13, 14).

Zapisati se na zenlji, je biti osuđen zbog stanja života, jer se zemljom označava ono što je osuđeno (vidi, Nebeske Tajne, 2327, 7418, 8306). Otuda se vidi šta je označeno Gospodovim pisanjem prstom po zemlji, kao što je zabeleženo kod Jovana:

A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na srijedu. I rekoše mu: učitelju, ova je žena uhvaćena sad u preljubi; a Mojsije nam u zakonu zapovijedi da takove kamenom ubijamo; šta ti kažeš? Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus, saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha, neka najprije baci kamen na nju. Pa se opt saže i pisaše po zemlji. A kad oni to čuše, pokarani budući od svoje savjesti, izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjeg; i osta Isus sam i žena stojeći po sredini. A kad se Isus ispravi, a ne vidjevši ni jednoga do ženu samu, reče: gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne osudi? A ona reče: ni jedan, Gospode! A Isus reče: ni ja te ne osuđujem; Idi, i odsele ne griješi (8:3-11).

Gospodovim pisanjem po zemlji, označava se i ono što je označeno gore kod Jeremije, gde se kaže, Koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, naime, da su i oni podjednako osuđeni zbog preljuba; stoga Isus kaže: Onaj koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen na nju.

To što je Gospod dva puta pisao po zemlji u hramu, označava, u duhovno msmislu, njihovu osudu zbog preljuba. Jer su Književnici i Fariseji bili oni koji su preljubočinili dobra i falsifikovali istine Riječi, stoga i crkve; a preljube, u duhovnom smislu, su preljubočinjenja dobra i falsifikovanja istine (kao što se može videti gore, br. 141, 161); stoga je On taj narod nazvao preljubočinskim giješnim pokoljenjem (Marko 8:38).

  
/ 1232  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2973

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2973. I po međi njezinoj u naokolo, označava spoljašnje spoznaje. Ovo je vidljivo iz značenjameđa u naokolo, što označava stvari koje su spoljašnje (vidi br. 2936); stoga ovde drvom koje je bilo na međi naokolo, označavaju spoljašnje spoznaje. Spoljašnje spoznaje se odnose na obrede i stvari nauka koje su spoljašnje stvari Crkve, dok unutrašnje stvari se odnose na unutrašnje stvari Crkve. Šta su spoljašnje stvari Crkve, bilo je razmatrano gore na nekoliko mesta. Osim toga, u Reči se često pominju sredina i obod (ili ono što je naokolo), kao kad se govori o zemlji Hananskoj, gde se reklo da je Sion i Jerusalem usred, dok su narodi (neznabošci) živeli u naokolo. Zemljom Hahanskom bilo je predstavljeno Gospodovo carstvo, čije je nebesko bio Sion, a duhovno Jerusalim, gde je bilo stanište Jehovino ili Gospodovo. Ono što je bilo u naokolo, sve do samih granica, predstavljalo je nebeske i duhovne stvari koje su poticale od ovih (nebeskih i duhovnih); a gde su bile najudaljenije granice, to je bilo tamo gde su se predstave i značenja završavali. Te predstave vuku svoje poreklo iz onih stvari koje su u Gospodvom carstvu u nebima, gde je Gospod kao sunce u sredini, odakle dolazi sav nebeski plamen i duhovna svetlost. Oni koji su najbliže, oni su u najvećem stepenu svetla, oni koji su udaljeni, u manjem su stepenu, a oni koji s ajudaljeniji, ti su u najmanje stepenu svetla; pa tako, gde su granice, tamo počinju paklovi, što je izvan neba. Ovakav je slučaj s nebeskim plamenom i sa duhovnom svetlošću: Nebeske stvari koje pripadaju nevinosti i ljubavi, i duhovne stavri koje pripadaju ljubavi prema bližnjemu i veri, u sličnoj su proporciji topline i svetla koje tamošnji stanovnici uživaju, jer otuda potiče sva toplina i svetlo neba. Otuda se kaže, da usred označava ono što je najdublje, a obodi ono što je najudaljenije, i da stvari slede redom od najdubljeg do najudaljenijeg po stepenima nevinisti, ljubavi, i milosrđa, srazmerno njihovoj udaljenosti (od centra ili središta), Sličan je slučaj sa svakim nebeskim društvom; on koji su usred društva, tisu najbolji u svojoj vrsti, tako da ljubav i milosrđete vrste se smanjuju kod njih po stepenima srazmerno njehovoj udaljenosti od središta. Sličan je slučaj i sa čovekom. Njegovo najdublje je tamo gde Gospod obitava u njemu, i otuda On upravlja stvarima koje su na obodima; kada čovek dopusti Gospodu da stvari na obodima postanu saobrazne onima iznutra, on je tada u stanju u kome može biti primljen u nebo, i tada kod njea ono najdublje, najudaljenije, i ono srednje deluju kao jedinstvo. Međutim kada čove ne dozvoli Gospodu da ono na obodima bude u saobraznosti s onim iznutra, tada se on povlači od neba onoliko koliko odbija da se potčini Gospodom vođstvu. Da je čovekova duša usred njega, ili u najvećoj dubini, a daje telo na ivicama, ili spolja, dobro je poznato, jer telo obavija i oblači dušu ili duh. Kodonih koji su u nebeskoj i duhovnoj ljubavi, dobro od Gospod se uliva kroz dušu u telo, tako telo postaje svetlo. Ali kod onih koji su u telesnim i svetskim ljubavima, dobro od Gospoda ne može da se uliva kroz dušu u telo, ali njegovo unutrašnje ostaje u tami, pa ondai telo postaje tamno, prema onome što Gospod uči kod Mateje: Svjetilo tijelu je oko: ako je oko zdravo, cijelo tijelo je svijetlo: ali ako oko kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je vidjelo što je u tebi tama, akamo li je tama? Mateju 6:22, 23). Okom se označava Intelektualno koje pripada duši (vidi br. 2701). Ali slučaj je još gori kod onih čije je unutrašnje (biće) u tami, a čije spoljašnje izgleda svetlo: ovi su takvi da oni izvana podražavaju anđele svetla, ali iznutra su đavoli; oni se nazivaju Babilon. Ovi, kada se razore u njima stvari koje u naokolo, bacaju se u pakao galačke. Ovo je predstavljenio gradom Jerihonom, time što su njegovi zidovi pali, te je grad predat na potpuno unišenj nda kada su sveštenici, sa kovčegom, išli naokolo sedam puta, i kad je Jošua zatrubio (Jošua 6:1-17); i to je označeno kod Jeremije: Postavite se oko Babilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne štedite strijela, jer je sagriješio Jehovi. Vičite na nj u naokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni Jeremija 50:14, 15). Otuda je jasno šta je označeno s u naokolo. Pored toga, u Reči se pomekad pominjeono što je na ivicama (ono što na u naokolo) (kao kod Jer. 21:14; 31:44; 40:14; 49:5; Jez. 36:3? 36:4? 36:7; Amos 3:11; i na drugim mestima); granicama (ivicama) označavaju se stvari koje su spoljašnje, o kojim će, po Božanskoj milosti Gospodovoj, biti više govora na drugome mestu.

  
/ 10837