Bible

 

Ponovljeni Zakon 28

Studie

   

1 Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog držeći i tvoreći sve zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, uzvisiće te Gospod Bog tvoj više svih naroda na zemlji.

2 I doći će na te svi ovi blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svog,

3 Blagosloven ćeš biti u gradu, i blagosloven ćeš biti u polju,

4 Blagosloven će biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih.

5 Blagoslovena će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.

6 Blagosloven ćeš biti kad dolaziš i blagosloven ćeš biti kad polaziš.

7 Daće ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih biješ; jednim će putem doći na te, a na sedam će puteva bežati od tebe.

8 Gospod će poslati blagoslov da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svemu za šta se prihvatiš rukom svojom, i blagosloviće te u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj.

9 Postaviće te Gospod da mu budeš narod svet, kao što ti se zakleo ako uzdržiš zapovesti Gospoda Boga svog i uzideš putevima Njegovim.

10 I videće svi narodi na zemlji da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojaće se tebe.

11 I učiniće Gospod da si obilan svakim dobrom, plodom utrobe svoje i plodom stoke svoje i plodom zemlje svoje na zemlji za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da će ti je dati.

12 Otvoriće ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da da dažd zemlji tvojoj na vreme, i blagosloviće svako delo ruku tvojih te ćeš davati u zajam mnogim narodima, a sam nećeš uzimati u zajam.

13 I učiniće te Gospod Bog tvoj da si glava a ne rep, i bićeš samo gore, a nećeš biti dole, ako uzaslušaš zapovesti Gospoda Boga svog, koje ti ja danas zapovedam, da ih držiš i tvoriš,

14 I ne odstupiš ni od jedne reči koju vam ja danas zapovedam ni nadesno ni nalevo, pristajući za drugim bogovima da im služiš.

15 Ali ako ne uzaslušaš glas Gospoda Boga svog da držiš i tvoriš sve zapovesti Njegove u uredbe Njegove, koje ti ja danas zapovedam, doći će na tebe sve ove kletve i stignuće te.

16 Proklet ćeš biti u gradu, i proklet ćeš biti u polju.

17 Prokleta će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.

18 Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih.

19 Proklet ćeš biti kad dolaziš, i proklet ćeš biti kad polaziš.

20 Poslaće Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za šta se prihvatiš rukom svojom i šta uzradiš, dok se ne zatreš i ne propadneš na prečac za zla dela svoja kojima si me ostavio.

21 Učiniće Gospod Bog tvoj da se prilepi za te pomor, dokle te ne istrebi sa zemlje u koju ideš da je naslediš.

22 Udariće te Gospod suvom bolešću i vrućicom, i groznicom i žegom i mačem, i sušom i medljikom, koje će te goniti dokle ne propadneš.

23 A nebo nad glavom tvojom biće od bronze, a zemlja pod tobom od gvožđa.

24 Učiniće Gospod da dažd zemlji tvojoj bude prah i pepeo, koji će padati s neba na te, dokle se ne istrebiš.

25 Daće te Gospod Bog tvoj neprijateljima tvojim da te biju; jednim ćeš putem izaći na njih, a na sedam ćeš puteva bežati od njih, i potucaćeš se po svim carstvima na zemlji.

26 I mrtvo telo tvoje biće hrana svim pticama nebeskim i zverju zemaljskom, niti će biti ko da ih poplaši.

27 Udariće te Gospod prištevima misirskim i šuljevima i šugom i krastama da se nećeš moći isceliti.

28 Udariće te Gospod ludilom i slepotom i besnilom.

29 I pipaćeš u podne, kao što pipa slepac po mraku, niti ćeš imati napretka na putevima svojim; i činiće ti se krivo i otimaće se od tebe jednako, i neće biti nikoga da ti pomogne.

30 Oženićeš se, a drugi će spavati sa tvojom ženom; sazidaćeš kuću, a nećeš sedeti u njoj; posadićeš vinograd, a nećeš ga brati.

31 Vo tvoj klaće se na tvoje oči, a ti ga nećeš jesti; magarac tvoj oteće se pred tobom, i neće ti se vratiti; ovce tvoje daće se neprijatelju tvom, i neće biti nikoga da ti pomogne.

32 Sinovi tvoji i kćeri tvoje daće se drugom narodu, a oči će tvoje gledati i kapaće jednako za njima, a neće biti snage u ruci tvojoj.

33 Rod zemlje tvoje i svu muku tvoju izješće narod, kog ne znaš, i činiće ti krivo i gaziće te jednako.

34 I poludećeš od onog što ćeš gledati svojim očima.

35 Udariće te Gospod prištem zlim u kolenima i na nogama, da se nećeš moći isceliti, od stopala noge tvoje do temena.

36 Odvešće Gospod tebe i cara tvog, kog postaviš nad sobom, u narod kog nisi znao ti ni stari tvoji, i onde ćeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu.

37 I bićeš čudo i priča i podsmeh svim narodima, u koje te odvede Gospod.

38 Mnogo ćeš semena izneti u polje, a malo ćeš sabrati jer će ga izjesti skakavci.

39 Vinograde ćeš saditi i radićeš ih a nećeš piti vino niti ćeš ih brati, jer će izjesti crvi.

40 Imaćeš maslina po svim krajevima svojim, ali se nećeš uljem namazati, jer će opasti masline tvoje.

41 Rodićeš sinove i kćeri, ali neće biti tvoji; jer će otići u ropstvo.

42 Sve voće tvoje i rod zemlje tvoje izješće bube.

43 Stranac koji je kod tebe popeće se nada te visoko, a ti ćeš sići dole, veoma nisko.

44 On će ti davati u zajam, a ti nećeš njemu davati u zajam; on će postati glava, a ti ćeš postati rep.

45 I doći će na te sve ove kletve i goniće te i stizaće te, dokle se ne istrebiš, jer nisi slušao glas Gospoda Boga svog i držao zapovesti Njegove i uredbe Njegove, koje ti je zapovedio.

46 I one će biti znak i čudo na tebi i na semenu tvom doveka.

47 Jer nisi služio Bogu svom radosnog i veselog srca u svakom obilju.

48 I služićeš neprijatelju svom, kog će Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeđi, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuće ti gvozden jaram na vrat, dokle te ne satre.

49 Podignuće na tebe Gospod narod izdaleka, s kraja zemlje, koji će doleteti kao orao, narod, kome jezika nećeš razumeti.

50 Narod bezdušan, koji neće mariti za starca niti će dete žaliti.

51 I izješće plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje, dokle se ne istrebiš; i neće ti ostaviti ništa, ni žito ni vino ni ulje, ni plod goveda tvojih ni stada ovaca tvojih, dokle te ne zatre.

52 I stegnuće te po svim mestima tvojim, dokle ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaš, po svoj zemlji tvojoj; stegnuće te po svim mestima tvojim, po svoj zemlji tvojoj koju ti daje Gospod Bog tvoj;

53 Te ćeš u teskobi i u nevolji kojom će ti pritužiti neprijatelji tvoji jesti plod utrobe svoje, meso od sinova svojih i od kćeri svojih, koje ti da Gospod Bog tvoj.

54 Čovek koji je bio mek i vrlo nežan među vama prozliće se prema bratu svom i prema miloj ženi svojoj i prema ostalim sinovima koji mu ostanu,

55 Te neće dati nikome između njih mesa od sinova svojih koje će jesti, jer neće imati ništa drugo u nevolji i teskobi, kojom će ti pritužiti neprijatelj tvoj po svim mestima tvojim.

56 Žena koja je bila meka i vrlo nežna među vama, koja od mekote i nežnosti nije bila navikla stajati nogom svojom na zemlju, prozliće se prema milom mužu svom i prema sinu svom i prema kćeri svojoj,

57 I posteljici, koja iziđe između nogu njenih, i deci koju rodi; jer će ih jesti krišom u oskudici svojoj od nevolje i od teskobe, kojom će ti pritužiti neprijatelj tvoj po svim mestima tvojim.

58 Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve reči ovog zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeći se slavnog i strašnog imena Gospoda Boga svog,

59 Pustiće Gospod na tebe i na seme tvoje zla čudesna, velika i duga, bolesti ljute i duge.

60 I obratiće na tebe sve pomore misirske, od kojih si se plašio, i prilepiće se za tebe.

61 I sve bolesti i sva zla, koja nisu zapisana u knjizi ovog zakona, pustiće Gospod na tebe dokle se ne istrebiš.

62 I ostaće vas malo, a pre vas beše mnogo kao zvezda nebeskih; jer nisi slušao glas Gospoda Boga svog.

63 I kao što vam se Gospod radova dobro vam čineći i množeći vas, tako će vam se Gospod radovati zatirući vas i istrebljujući vas; i nestaće vas sa zemlje u koju idete da je nasledite.

64 I rasejaće te Gospod po svim narodima s jednog kraja zemlje do drugog, i onde ćeš služiti drugim bogovima, kojih nisi znao ni ti ni oci tvoji, drvetu i kamenu.

65 Ali u onim narodima nećeš odahnuti, niti će se stopalo noge tvoje odmoriti; nego će ti Gospod dati onde srce plašljivo, oči iščilele i dušu iznemoglu.

66 I život će tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim.

67 Jutrom ćeš govoriti: Kamo da je veče! A večerom ćeš govoriti: Kamo da je jutro! Od straha kojim će se strašiti srce tvoje, i od onog što ćeš gledati očima svojim.

68 I vratiće te Gospod u Misir na lađama, putem za koji ti rekoh: Nećeš ga više videti. I onde ćete se prodavati neprijateljima svojim da budete robovi i robinje, a neće biti kupca.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 584

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

584. I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovima. – Da ovo označava one koji nisu bili pobijeni zbog protivnih redu želja gore pomenuih, vidi se iz značenja ostalih ljudi koji nisu bili pobijeni, što označava one koji nisu duhovno nestali. Da poginuti, u Reči, označava biti ubijen duhovno, ili nestati večnom smrću, može se videti gore (br. 547, 572); i iz značenja pobijeni zlima ovima, što označava redu protivne želje gore pomenute ili, redu protivne želje koje ubijaju iz ljubavi prema zlu, i ljubavi prema obmani, a isto tako označava požudu da se razore istine i dobra crkve obmanama od zla; sve su ove požude označene ognjem, dimom, i sumporom koji izlaze iz usta konja (vidi gore, br. 578). Ove se nazivaju zlima, jer zla, u Reči, označavaju stvari koje razaraju duhovni život kod ljudi, pa stoga i crkvu; a one isto tako označavaju stvari koje uzrokuju smrt u duhovnome smislu, a odnose se u glavnom na redu protivne želje koje izviru iz ljubavi prema sebi i svetu; jer ove su ljubavi koreni iz kojih niču i rađaju se sva zla i obmane.

2. Takve stvari označene su zlima i u sledećim odlomcima Apokalipse: Dva će svjedoka imati vlast da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakim zlom (mukom) kadgod zahtjednu (11:6). I ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika vrlo muka (zlo) njegova (16:21). Opet: Zato će u jedan dan doći zla njezina; smrt, i plač, i glad (18:8). Opet: Vidjeh sedam anđela sa sedam poslednjih zala, kojima će Gospod pokazati gnjev svoj (15:1, 6, 8). Zlima se ovde označavaju stvari koje donose duhovnu smrt čoveku, koja potpuno razaraju i opustoše crkvu kod ljudi pojednačno, i uopšte, kao što će se videti u objašnjenju odlomaka koji slede, gde se pominju zla, a posebno gde se govori o sedam poslednjih zala. Slične su stvari 3 označene zlima u sledećim odlomcima kod proroka. Tako kod Isaije: I svjetlost će mjesečeva biti kao svjetlost sunčana i sedam puta veća, kao svjetlost od sedam dana, kad Jehova zavije ulom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao (30:26). I kod Jeremije: Tvoja je rana neizliječiva, i tvoje je zlo je vrlo veliko. Jer sam te udario mukama neprijatelja tvoga (30:12, 14, 17). Ponovo, kod istog proroka: Ko god bude prolazio pored Edoma, zviždaće na muku njegovu (49:17). I kod Mojsija: Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve riječi ovoga zakona, ne bojeći se silnog i strašnog imena Jehove Boga svoga, pustiće Jehova na tebe i na sjeme tvoje zla čudesna, i duga, i svako zlo i muku koja je napisana u knjizi ovoga zakona, Jehova će tada donijeti vama (Zak. Ponov. 28:58, 59, 61). Zla ovde znače duhovna zla, a koja su nabrojana u tome poglavlju Zakona Ponovljenih (stihovi 20-68).

4. Šta zla označavaju u duhovnom smislu, opisuje se korespondencijama kod Zaharije: Ovo je zlo kojim će Jehova udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo će svakom posahnuti dok još stoji na nogama, i oči će svakome posahnuti u rupama svojim, jezik će svakome posahnuti u ustima. I zlo kao to zlo, snaći će konje, mazge, kamile, i magarce, i svu stoku koja bude u tom okolu (14:12, 15). Ovo se kaže o onima koji nastoje da razruše crkvu pomoću obmana. Da će se svakome telo posušiti još dok stoji na nogama, označava da će sva volja za dobro nestati kod onih koji to pokušaju, i da će na taj način postati čisto telesno-prirodni, jer telo označava volju i njeno dobro ili zlo, dok noge označavaju stvari koje pripadaju prirodnom čoveku; stoga stajati samo na nogama znači živeti samo od tih stvari. Oči koje bi posahnule u rupama svojim, označavaju sve razumevanje istine koje će nestati, gde oči označavaju to razumevanje; a jezik koji će se osušiti u njegovim ustima, označava da će nestati sve opažanje istine i osećanje za dobro. O ovim se stvarima može videti gore (br. 455:8), gde je objašnjeno ovo proroštvo. Skoro su iste stvari označene i zlima kod konja, mazge, kamile, magarca, i svake stoke; jer se zlima na ovima označava gubitak sveg razumevanja istine, kako duhovne tako i prirodne; a zlima na 5 stoci označava se gubitak osećanja za dobro. Kod Luke, da je u isti čas kad je poslao odgovor Jovanu /Krstitelju/, Isus je iscijelio mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova; i mnogima koji su bili slijepi, dao vid (7:21). Muke od zlih duhova označavaju opsednutost, i nesreće koje su u to vreme nanosili zli duhovi ljudima, sve korespondiraju tim duhovnim stanjima. Jer sva izlečenja bolesti koja je izvršio Gospod, označavaju duhovna izlečenja, pa su stoga Gospodova čuda bila Božanska; kao na primer, da je dao vid mnogima koji su bili slepi, što je značilo podariti razumevanje istine doktrine onima koji nisu znali istinu; tako, ponovo, ranama koje su razbojnici naneli čoveku koji je išao iz Jerusalma u Jerihon (Luka 10:30), označene su duhovne rane, koje su bile obmane i zla koje su došljacima i Neznabošcima nanosili Fariseji i Književnici, kao što se može videti gore (br. 444:13), gde je objašnjen duhovni smisao ove parabole.

  
/ 1232  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 444

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

444. I od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh. – Da ovo označava dobra dela, vidi se iz reprezentacije, a otuda i iz značenja Levija i njegovog plemena, koje označavaju duhovnu ljubav, koja se naziva ljubavlju prema bližnjem. Pleme Levijevo ovde označava dobra dela, jer duhovna ljubav ili ljubav prema bližnjem, a sastoji se u činjenju dobara, koja su dobra dela. Sama ljubav ka bližnjem, posmatrana u sebi, je ljubav za istinu i dobro, i tako gde je to osećanje, tamo se nalazi život u skladu s istinama i dobrima, jer osećanje bez života u skladu s istinama i dobrima nema postojanja; ako neko misli da postoji i da je prisutno, to je prirodno, ne duhovno osećanje. Ova se dva osećanja razlikuju po tome, što prirodno osećanje ima kao cilj sebe i svet. Stoga, istine i dobra koja tada utiču na čoveka, on ih voli radi svojega ugleda, i da bi postigao počasti i bogatstvo, u kojem slučaju život kojim živi, u skladu sa doktrinama koje je naučio, samo je pretvaranje i unutrašnje licemerstvo. Dok duhovno osećanje ima kao svoj cilj Gospoda, nebo, i večni život, koje traži u istinama i dobrima, pa tako voli istine i dobra na duhovan način. Kada čovek ima ovo osećanje, on tada voli da misli i da hoće te stvari, to jest, da živi u skladu s njima. Živeti u skladu s dobrima i istinama označeno je u Reči, kao i život sam, delima koja se tako često pominju u Reči. Ove su stvari, dakle, predstavljene i označene Levijem i njegovim plemenom u crkvi kod Jevreja.

2. Zato što je ovo osećanje samo suštinsko crkve, stoga je plemenu Levijem dodeljeno sveštenstvo; i palica Levijeva u šatoru procvetala je bademima; i iz istog razloga, nasleđe nije bilo dato plemenu Levijevom kao ostalim plemenima, nego je bilo kod svakog od njih. Da je od plemena Levijevog načinjeno sveštenstvo, dobro je poznato; jer ne samo da je od Arona načinjen sveštenik, nego i od njegovih sinova koji su ga sledili, a svi Leviti su im bili dati da im služe. Da su Mojsije i Aron pripadali plemenu Levijem, vidi se u Izlasku (6:20); Brojevima (18:2); a da su Leviti bili dati da služe Aronu i njegvm sinovima, vidi se kod Mojsija. Levijevo je pleme bilo od Šatora; i Leviti su bili dati Aronu, i uzeti umesto 3 svih prvenaca. O njihovom radu i službama, vidi Brojevi (III, do kraja). Sveštenstvo je bilo dato plemenu Levijevom, jer je predstavljalo pa stoga i označavalo, ljubav i ljubav ka bližnjem.

Ljubav i ljubav prema bližnjem su osećanje za duhovno dobro i istinu, jer je osećanje izraz koji se koristi da se izrazi ljubav koja se nastavlja, pošto je osećanje ljubav koja se nastavlja. Isto je označeno u Reči sveštenstvom i njihovim služenjem. Jer je ovo osećanje suštinsko crkve, jer gde je ono, tamo je i crkva, a tamo gde ga nema, tamo nema ni crkve. Jer je osećanje za dobro i istinu sami duhovni život čoveka, jer kad dobro i istina utiču na čoveka, on je tada u dobru i u istini u pogledu njegovog života; sama njegova misao je tada ništa drugo nego osećanje u obliku koji se menja, jer čovek vidi sve što misli, iz svojih misli, jer niko ne može da misli bez osećanja. To je onda razlog da je plemenu Levijevom dodeljeno sveštenstvo. Slična se stvar iznosi o Levitima kod Jezekilja, gde se govori o novoj zemlji, novom gradu, i novome hramu (40:46; 44:15; 48:11, 12).

4. Zato što je pleme Levijevo predstavljalo, pa stoga i označavalo, ljubav ka bližnjem u činu, stoga su dobra ljubavi ka bližnjem, koja su dobra dela, označena Levijevom palicom, procvetala bademima, naime, procvetala je palica na kojoj je bilo napisano ime Aronovo, a koja je bila postavljena u šator od sastanka (Brojevi 12:2-11). Bademi označavaju dobra ljubav ka bližnjem, jer sve stvari crkve u čoveku cvetaju iz ovih, jer kad ima dobra ljubavi ka bližnjem, on ima inteligenciju i veru, pošto je u osećanju za razumevnje onoga što zna iz Reči, i u volji da čini ono što zna. Pošto je nužno radi dobra ljubavi ka bližnjem biti u svim stvarima crkve, kako bi crkva bila u njima, i pošto samo osećanje za dobro i istinu, koje je ljubav ka bližnjem, daje moć razumevanja, i poučava sve, stoga ne samo da je Levijevom plemenu dodeljeno sveštenstvo, nego mu nije bilo dato ni nasledstvo kao ostalim, nego su bili kod svakoga plemena, što se vidi kod Mojsija (Brojevi 35:1 do kraja; i kod Jošue 21:1 do kraja). U vezi s ovim, rečeno je kod Mojsija, Levije da nema našljedstva sa braćom; 5 Jehova je našljedstvo njegovo (Zak. Ponov. 10:9). I pošto, kao što je rečeno, svaki čovek stiče znanje, inteligenciju i mudrost u skladu sa svojim osećanjem za dobro i istinu, stoga se kaže kod Mojsija, Jer sinove Levijeve izabra Jehova Bog da mu služe i da blagosiljaju u ime Jehovino, i na njihovim riječima da ostaje svaka raspra i svaka šteta (Zak. Ponov. 21:5). Ove reči, u duhovnom smislu, označavaju da osećanje za dobro i istinu služi Gospodu, i uči stvari koje pripadaju crkvi i bogoštovanju, i pravi razliku između obmana i istina, i zala i dobara; jer Levijevi sinovi, u duhovnom smislu, označavaju osećanje za dobro i istinu, koje je ljubav prema bližnjem. Iz ovih se razmatranja vidi da je pleme Levijevo bilo izabrano između svih plemena za sveštenstvo, ne zato što je to pleme bilo bolje od ostalih, nego što je pretstavljalo ljubav ka bližnjem u činu, i dobra djela, koja su učinci svega dobra i istine u čovjeku.

6. Da pleme Levijevo u Reči označava dobra ljubavi ka bližnjem, vidi se i iz sledećih odlomaka. Kod Jeremije: U te dane i u to vrijeme učiniću da nikne Davidu klica pravedna, koja će činiti sud i pravdu na zemlji. U te dane spašće se Juda, i Jerusalim će stajati bez straha, i zvaće se: Jehova pravda naša. Jer ovako veli Jehova: neće nestati Davidu čovjeka koji bi sjedio na prijestolu doma Izrailjevog. Ovako veli Jehova: ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noć da ne bude dana ni noći na vrijeme, onda će se ukinuti zavjet moj s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prijestlu njegovom. O Levitima sveštenicima slugama mojim, kaže se: Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti sjeme Davida sluge svojega i Levita sluga mojih (32:15-17, 20-22). Ovde se govori o Gospodovom dolasku, koji je grana Davidova, i koji se naziva Jehovom pravdom našom. Da će se Juda spasiti, a Izrailj stajati bez straha (bezbedan), označava da će tad biti spaseni oni koji su u ljubavi prema bližnjem, naime, da neće biti napadani zlima i obmanama. Neće nestati Davidu čoveka koji bi sedio na prestolu doma Izrailjeva, označava da će tada Božanska Istina, koja proističe od Gospoda, vladati neprekidno u crkvi, gde presto doma Izrailjeva označava crkvu gde ona vlada. I među sveštenicima Levitima neće nedostajati čoveka koji bi prinosio žrtvu paljenicu i palio dar i klao žrtvu doveka, označava da će tada da bude neprekidno bogoštovanje iz dobra ljubavi i ljubavi ka bližnjm. 7 Onda će se ukinui zavet moj bližnjem, i od istina vere. Leviti označavaju one koji su u takvom bogoštovanju; žrtve paljenice označavaju bogoštovanje iz dobra ljubavi ka bližnjem od istina vere. Ako možete ukinuti zavet moj za dan, i zavet moj za noć, to označava da nisu održavali ove dve stvari, koje povezuju s Gospodom, ljubav i veru; zavet označava povezanost, zavet za dan, povezanost preko ljubavi, a zavet za noć, povezanost kroz veru. Onda će se ukinuti zavet moj s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi vladao na prestolu njegovom; A s Levitima sveštenicima, slugama mojim, označava da neće biti ni Božanske istine ni Božanskog Dobra. Leviti sveštenici i sluge su oni koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, i u bogoštovanju iz toga. Kao što se vojska nebeska ne može izbrojati, niti pesak morski izmeriti, označava poznavanja istine i dobra u duhovnom i prirodnom čoveku, gde vojska nebeska označava ta poznavanja istine i dobra u duhovnom čoveku, a pesak morski, isto u prirodnom čoveku. Tako ću i ja umnožiti seme Davidu slugi mojem, i Levitima slugama mojim, označava umnožavanje Božanske Istine, i oplođavanje Božanskog Dobra, u onima koji su povezani s Gospodm. Leviti, sveštenici, ovde kao i na drugim mestima u Reči, označavaju one koji su u dobru ljubavi i ljubavi prema bližnjem, a u apstraktnom smislu, to samo dobro.

8. Kod Malahije: Evo, ja ću poslati anđela svojega, preda mnom, i iznenada će doći u ckrvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite. Evo, doći će, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on oganj livčev i kao milo bjeljarsko. I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi. I ugodan će biti Gospodu prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao pređašnjih godina (3:1-4). Značenje ovih stvari u duhovnom smislu može se videti objašnjeno gore (br. 242:9, 433:12), gde se pokazuje da se Levijevim sinovima označavaju svi oni koji su u dobru ljubavi ka bližnjem, a otuda u dobru vere. Predmet je dolazak Gospodov. Njegovo Božansko Ljudsko označeno je Njegovim hramom, u koji će Jehova doći; i On će očistiti one koji su u dobru ljubavi ka bližnjem, a iz toga u dobru vere, označeno je Njegovim čišćenjem i pretopljavanjem Levijevih sinova. Da se ne misli na same Levijeve sinove, očigledno je, jer se kaže da će ih tada prečistiti i pretopiti, i da će tada prinosi Judini i Jerusalimski biti ugodni Jehovi. Poznato je da Gospod nije očistio i pretopio Levite; niti su prinosi Judini i Jerusalimski bili ugodni Gospodu, jer su oni bili sasvim protivni Gospodu, a bogoštovanje preko žrtava i prinosa bilo je tada ukinuto. Jer, tu se Judom označavaju svi oni koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, a Jerusalimom crkva koja je u istinama doktrine; vidi gore (433). Ponovo kod Mojsija: A za Levija reče: tvoj Tumim i tvoj Urim neka bude u čovjeka tvojega svetoga s kojim si se prepirao na vodi Merivi; koji reče ocu svojemu i materi svojoj: ne gledam na vas; koji ne poznaje braće svoje i za sinove svoje ne zna; jer oni riječi tvoje, i zavjet svoj čuvaju. Oni uče uredbama Jakova i zakonu tvojemu Izrailja; i meću kad pod nozdrve tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar tvoj. Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka ti milo bude djelo ruku njegovih; polomi bedra onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu (Zak. Ponov. 33:8-11). Ove se reči nalaze u Mojsijevom blagoslovu sinova Izrailjevih, u kome se govori o Reči, koja je u reprezentativnom smislu označena Mojsijem. Urimom i Tumimom označava se Božanska istina koja prosejava iz Božanskog Dobra, stoga / se označava/ Reč; dok se Levijem označava duhovno osećanje za istinu. Sveti čovek kojega su iskušavali kod Merive, označava Gospoda kao Božansku Istinu, jer stena, kod koje se desilo iskušenje, označava Gospoda, dok voda koja tu izvire, označava Božanske istine. Otac i majka kojima je rekao: ne gledam na vas, označavaju Izrailjsku crkvu, koja nije priznala Gospoda, pošto se crkva naziva ocem od dobra, a majkom od istine. Njegova braća, koju nije priznao, i njegovi sinovi koje nije znao, označavaju dobra i istine crkve, koja, ta dobra, i istine crkva nije imala, gde braća 10 označavaju dobra, a sinovi označavaju istine. Ali pošto sinovi Levijevi označavaju dobra i istine crkve, i uopšte, duhovno osećanje za istinu i dobro, stoga se kaže o njima, da oni će čuvati reč tvoju, i drže zavet tvoj; učiće Jakova uredbama, i Izrailja zakonu tvom. Ovo označava da oni koji su u duhovnom osećanju za istinu postupaju u skladu sa Reči, i uče dobrima i istinama crkve, jer samo osećanje za istinu i dobro postupanje i uči, jer se Gospod uliva u to osećanje, čineći dobro u čoveku, i učeći ga istini u njemu. U ovome odlomku Reč je Božanska Istina, a čuvati to označava postupati, gde zavet označava povezanost sa Gospodom preko njega. Sudovi su istine doktrine iz Reči; zakon je dobro istine; Jakov i Izrailj su crkva. Oni će stavljati kad pod nozdrve tvoje, označava bogoštovanje od istina doktrine; a žrtve na tvom oltaru, označava bogoštovanje od dobra ljubavi. Udari po bedrima one koji ustaju na tebe, označava razgonjenje obmana pomoću istina; probodi bedra onih koji mrze na te, označava razgonjenje zala. Ove se stvari kažu o Leviju, jer Božanska Istina, koja je Reč, je u onima samo koji su u duhovnom osećanju za istinu. Duhovno osećanje za istinu je ljubav za istinu samu, i ceniti je iznad svakoga dobra u svetu, jer pomoću nje čovek ima večni život, koji se u njega može usaditi samo preko istina; stoga, uz pomoć Reči, jer Gospod naučava istinu pomoću Reči. Duhovno osećanje za istinu, koje je ljubav za istine iznad svakog dobra u svijetu, nju Gospod ovako opisuje kod Mateja: Još je castvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera, a kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga (13:45, 46). Biser označava istinu. Da čovek može da stekne večni život jedino preko istina od dobra, koje je od Gospoda, može se videti u Nauku Novoga Jerusalima (br. 24 do kraja).

11. Da Levije označava ljubav i ljubav prema bližnjem, vidi se i iz reči njegove majke Lije, kada ga je rodila, a to su ove: Lija ponovo zače, i rodi sina; i reče: Sada će čovjek moj prionuti za mene jer mu rodih tri sina: stoga mu nadjenu ime Levije (Postanje 29:34). Ponovo zače i rodi sina, označava duhovno začeće i rođenje; i reče, sada će čovek moj prionuti uz mene, označava duhovnu ljubav, kroz koju se uspostavlja povezanost, ili ljubav prema bližnjem; jer sam mu rodila tri sina, označava ono što je uzastopno; stoga mu nadede ime Levije, označava povezanost preko ljubavi i njenoga kvaliteta. Ove su stvari dalje objašnjene u Tajnama Nebeskim, br. 3873-3877). Levije označava privlačnost, a privlačnost (adhezija) označava povezanost preko duhovne ljubavi. Tri sina Lijina, Ruvim, Simeon i Levije, rođeni ovim redom, označavaju tri niza glavnih i primarnih suštinskih stvari crkve, istinu u razumu, istinu u volji, i istinu u činu, kao tri Gospodova učenika, Petar, Jakov i Jovan. Jer Petar označava istinu u razumu, Jakov, istinu u volji, a Jovan, istinu u činu, što je dobro života, ili dobro ljubavi ka bližnjem; a privlačnost, koja se u izvornom jeziku naziva Levije, označava povezanost preko ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da privlačnost ima takvo značenje, može se videti u Tajnama Nebeskim (br. 3875).

12. Da Levije u najvišem smislu označava Gospoda kao ljubav i milost, vidi se kod Malahije: I poznaćete da sam vam ja dao ovu zapovijest da bi bio moj zavjet s Levijem, veli Gospod nad vojskama. Zavjet moj beše s njim za život i mir, i dadoh mu ga za strah, jer me se bojaše. Zakon istiniti bješe u ustima njegovim, bezakonje se ne nađe na usnama njegovim; u miru i pravdi ide sa mnom i mnoge odvrati od bezakonja. Ali vi zađoste s puta, i učiniste da se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste zavjet Levijev, veli Gospod nad vojskama (II, -7, 8). Ovde Levije, u najvišem smislu, označava Gospoda u Njegovom Božaskom Ljudskom, jer se kaže o Leviju, da je zakon istiniti bio u ustima njegovim, i da se bezaknje ne nađe na usnama njegovim, i da će se zakon i znanje tražiti iz njegovih usta, jer je Anđeo Gospodov nad vojskama. Zavet Levijev, stoga, označava povezivanje s Levijem preko ljubavi i ljubavi ka bližnjem; zavet za život i mir označava tu povezanost, i strah za koji se kaže da od Njega dolazi, označava ljubav. Zakon istiniti beše u ustima njegovim, označava da je sva istina doktrine od Njega, i kod onih koji su u ljubavi prema Njemu. Naziva se Anđelom zbog Božanske istine koju Gospod naučava u Reči i preko Reči. Njihovo zastranjivanje s puta, i navođenje mnogih da se spotiču o zakon, i kvarenje zaveta Levijevog, označava da je crkva kod Izraelićana izokrenula istine Reči, a otuda i dobra života, pa tako i razrušila povezanost sa Gospodom; gde put označava istine doktrine, zakon, i dobra, dok zavet Levijev označava povezanost s Gospodom. Iz ovih se stvari vidi značenje Levija i njegovog plemena u reprezentativnom smislu, naime, da je to dobro ljubavi prema bližnjem, koje je dobro života, a isto tako i duhovno osećanje za dobro i istinu, dok je, u najvišem smislu, time označen Gospod kao duhovna ljubav.

13. Pošto većina stvari u Reči imaju i obrnuto značenje, pa tako i Levije i njegovo pleme; i u ovome smislu, Levije označava zlo obmane, koje je suprotno dobru ljubavi prema bližnjem; a tako isto i život bez ljubavi prema bližnjem, naime, odsustvo ljubavi prema bližnjem. Ovo je označeno Levijem u Izrailjevom proroštvu o njegovim sinovima: Simeon i Levije braća su; mačevi su im oružje nepravdi; u tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem ubiše čovjeka, i za svoje veselje pokidaše vola (Postanje 49:5-7). Ove su reči bile objašnjne u gornjem članku, gde se 14 govori o Simeonu (br. 443:6). Ovaj je obrnuti smisao označen i u paraboli o čoveku kojega su ranili razbojnici. Ta će parabola biti ovde objašnjena, jer govori o ljubavi prema bližnjem, i zato što je Gospod od početka do kraja tu govorio u koresondencijama, koje do sada nisu bile poznate. Jedan zakonik, želeći da se opravda, reče Isusu, Ko je moj bližnji? Isus odgovarajući reče: jedan čovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga polumrtva. A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik; i vidjevši ga, prođe. A tako isto i Levit kad je bio na tome mjestu, pristupi, i vidjevši ga, prođe. A Samarjanin nekakav prolazeći dođe nad njega, i vidjevši ga, sažali mu se. I pristupivši zavi mu rane i zali ih vinom i posadivši ga na svoje kljuse, dovede u gostionicu, i ustade oko njega. I sutradan polazeći izvadi dva groša i dade krčmaru, i reče mu: gledaj ga, i što više potrošiš, ja ću ti vratii kad se vratim. Šta misliš dakle? Koji je od one dvojice bio bližnji onome što su ga uhvatili hajduci? A on reče: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reče: idi, i ti čini tako (Luka 10:29-37). Ovde se govori o ljubavi prema bližnjem, i dobrim delima preko kojih je ljubav ka bližnjem u svom efektu i punini. Jerusalim ovde označava crkvu u kojoj je doktrina istinita, a Jerihon, crkvu koja je u posedu znanja dobra i istine. Sveštenik iz Jerusalima predstavlja one u kojima nema ljubavi ka Gospodu, a Levit, one u kojima nema ljubavi prema bližnjem, što je bio karakter ljudi u Jerusalimu u to vreme; dok Samarjann predstavlja Neznabošce, koji su u dobru ljubavi prema bližnjem. Čovek koji je silazio iz Jerussalima u Jerihon, označava one koji su voljni da budu poučeni u istinama i znanjima crkve; hajduci među koje je upao, označavaju one koji su tada bili u izopačenoj crkvi, kao što je bila Jevrejska crkva u to vreme. Skidanjem s njega odela, ranjavanjem, i ostavljanjem polumrtvim, označava se da su ga lišili istina, ispunili ga obmanama, i povredili ga u pogledu duhovnog života toliko da je od njega malo šta ostalo.

Skidanje nečije haljne označava u Reči lišiti ga istina; raniti, označava povrediti um i duhovni život obmanana; a biti polumrtav, označava biti skoro lišen života; sažaliti se, označava činiti milost i ljubav ka bližnjem iz unutarnjeg načela, jer milost i ljubav ka bližnjem čine jedno. Zaviti rane, i zaliti ih uljem i vinom, označava pribaviti lek protivu obmana koje su povredile njegov život, poučavanjem u dobru ljubavi i u istini vjere, gdje ulje u Riječi označava dobro ljubavi, a vino, dobro i istinu vere. Postaviti ga na svoje kljuse, označava u skladu sa sposobnošću razumevanja, dok kljuse ovde ima značnje koje ima konj, naime, rauzumevanje. Doneti ga u gostionu, i brinuti se za njega, znači dovesti ga onima koji su bolje poučeni u poznavanjima dobra i istine, jer gostiona je mesto gde se donosi jelo i piće, a ovi označavaju poznavanja dobra i istine, pa stoga označavaju onu duhovnu hranu koja se daje poučavanjem. Njegovo davanje gostioničaru dva groša, i rekavši mu: Pobrini se za njega, i što više potrošiš za njega, kada se vratim, platiću ti, označava činjenje svih stvari ljubavi ka bližnjem u skladu sa svojom sposobnošću i snagom. Iz ovih se stvari sada vidi šta Levije, njegovo pleme, i Leviti, označavaju u oba smisla. Više o reprezentaciji i značenju Levija i plemana imenovanog po njemu, u Tajnama Nebeskim (br. 3875, 3876, 3877, 4497, 4502, 4503, 6352, 10017).

  
/ 1232