4926. A ona reče: kako prodrije? Da ovo označava njegovo prividno odvajanje od dobra, vidi se iz značenja prodrijeti, što je oštećenje i izokretanje istine kroz odvajanje od dobra (o čemu ubrzo). Da prodrijeti, ovde, znači odvojiti konac od ruke, i tako se odvojiti od dobra, jasno je, jer se crvenim koncem označava dobro (br. 4922); da je ovo bilo sakm po izgledu, sledi iz toga što je tako izgledalo babici (primalji); jer ovo nije bio onaj koji je imao crveni konac, nego njegov brat, kojim je predstavljena istina. O ovome predmetu vidi šta je ranije rečeno (br. 4925), naime, da je u stvarnosti dobro prvorođeni, a je istina to samo na izgled. (prim. prev. Tako je izgledalo babici). Ovo se dalje može ilustrovati onim kako se koriste udovi i organi u ljudskom telu. Izgleda da su udovi i organi prvi (priorni a da je njihov rad drugi po redu); jer se oni prvi vide pre, i pošto su poznati i pre nego se koriste. Međutim, koristi od ovih su priorne (prve po važnosti) u upoređenju s udovima i organima, jer ovi poslednji su potekli od koristi (službi, funkcija); u stvari, njih oblikuje njihova služba (funkcija), i sebi ih prilagođava. Da nije tako, sve stvari u čoveku ne bi tako jednodušno stvarale jedinstvo. Slično je i s dobrom i istinom: izgleda kao da je istina prva, ali prvo je dobro, jer dobro oblikuje istine i prilagođava ih sebi; stoga, strogo gledajući, istine su samo oblikovana dobra, ili oblici dobra. Istine u odnosu prema dobru su kao utroba i tkiva u telu u odnosi na njihove službe (funkcije); a dobro, uzevši stogo, samo je služba (korist, funkcija).

2. Da prodiranje označava kršenje istine i njeno izvrtanje preko odvajanja od dobra, jasno je i iz drugih odlomaka u Reči, kao kod Davida: Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuće i na sto tisuća po stanovima našim. Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja (probijanja), ni tužnjave po ulicama (Psalam XXLIV. (13, 14). Ovde se govori o Drevnoj Crkvi, kakva je bila u njenoj mladosti; žitnice naše pune označavaju duhovnu hranu, to jest, istinu i dobro; stoka i volovi označavaju unutrašnja i spoljašnja dobra; nema provaljvanja (bježanja) označava da istine nisu kvarene i polomljene kroz odvajanje od dobra.

3. .

Kod Amosa: U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno (prodrto), i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije (u danima od večnosti) Amos 9:11. Ovime se opisuje crkva koja je u dobru, a šator Davidov koji je bio opao, je ljubav i milost od Gospoda. (Da je šator ovo dobro, može se videti gore, br. 414, 1102, 2145, 3312, 4128, 4391, 4599, i da je David Gospod, (br. 1888); zatvoriti pukotin nači ispraviti zablude koje su se bile uvukle zbog odvajanja istine od dobra; a sagraditi kao što je negda bilo (od večnosti), označava stanje i ona vremena koja se u Reči nazivaju dani od večnosti, kao i od koljena do koljena – kao kod Isaije: 4. I tvoji će sazidati stare pustoline. I podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. (Izaija 58:12. Ovime se opisuje crkva u kojoj je ljujbav ka bližnjemu i život suštinsko. Ovde se sa sazidati pustoline označava popraviti obmane koje su se uvukle kroz odvajanje dobra od istine, jer je svaka obmana iz ovoga izvora; popraviti putove za naselje, ili putovi, su istine (br. 627, 2333), a putovi se kaže za istinu (br. 3368, 2451, 3613) , a naselje se kaže za dobro (br. 2268, 2451, 2712, 3613).

5.

Opet: I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidov, i sabraste vodu u donjem jezeru (Isaija 22:9). Prolomi (pukotine na gradu Davidovu su obmane doktrine (nauka) a voda iz donjeg jezera, su predaje kojima se iskvarila istine Reči (Mateja 15:1-6): Marko 7:1-14) Kod Jezikilja: Ne izlazite na prolome (pukotine), i ne ograđujete doma Izrailjeva da bi se održao u boju u dan Jehovin Jezekilj 13:5. I tražih među njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne nađoh nikoga. (Jezekilj 22:30. Stati na prolomu označava braniti i i stražiti da ne bi obmane provalile, Kod Davida: I šćaše ih istrijebiti da Mojsije izabranik njegov ne stade kao u rasjelini red njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrtijebi (Psalam 106:23). gde stati na rasjelini označava čuvati da se ne uvuku obmane: Mojsije je Reč (vidi predgovor Postanju XVIII, i br. 4859kraj) 6. Kod Amosa: On će vas tražiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim. I kroz prolome ćete ižljesti, svaka na prama se, i pobacaćete, i što bude u dvorovma, govori Jehova Amos 4:2, 3). Izlaziti kroz prolome označava , kroz obamne zbog umovanja, dvor je Reč, stoga, istina doktrine koja je od dobra. A prolomi označavaju obmanu koja se javlja onda kada se dobro odvoji od istine, a isto je predstavljeno u reprezentativnom smislu i jačanjem i popravljanjem doma Jehovinog (2 o Carevima 12:6-8; 22:5). U drugoj knjizi Samuilovoj: I ožalosti se David što Bog ubi Uzu. Za to se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. (2. Samuelova 6:8. Ovo govori o Uzi, koji se poginuo jer je dodirnuo kovčeg: a kovčegom se predstavlja nebo, a u najvišem smislu, Gospod, stoga, Božansko dobro; Uzom je predstavljeno ono što služi, stoga istina, jer ona služi dobru. Gore opisano odvajanje opisuje se s prolom Uzin.

3654. Da u unutrašnjem smislu Judeja ne označava Judeju; niti da Jerusalim označava Jerusalim, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Judeja se često pominje u Reči kao zemlja Judina, a zemljom Judinom, kao i zemljom Hananejskom se označava Gospodovo carstvo na zemlji (stoga i crkva, jer crkva je Gospodovo carstvo na zemlji), i zato što je Gospodovo nebesko carstvo predstavljeno Judom, ili Jevrejskom nacijom, a Njegovo duhovno carstvo Izrailjem ili Izrailjskim narodom, zato što je postojala takva predstava, stoga kad se u Reči pomene ta nacija i taj narod, samo se to označava u unutrašnjem smislu. Da je ovakav slučaj, biće pokazano kasnije kad se bude govorilo o Judi i zemlji Judinoj; a u međuvremenu (može se videti) iz sledećih odlomaka kod Proroka.

Kod Isaije: Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a ono rodi vinjagom. Pa sada, stanovnici Jerusalimski, i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega. Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovijediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj. Da, vinograd je Jehove nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike (Isaija 5:1-3, 6, 7). U ovom odlomku, u smislu slova, govori se o izokrenutom stanju Izrailjaca i Jevreja, a u unutrašnjem smislu o izokrenutom stanju crkve predstavljene Izrailjem i

Judom. Stanovnik Jerusalimski je dobro, ili što je isto, oni koji su u dobru, a što se može videti, br. 2268, 2451, 2712, 3613; i da Jerusalim označava crkvu, vidi br. 402, 2117). Značenje kuće Izrailjeve je slično (da kuća označava dobro. može se videti gore, br. 710, 1708, 2233, 2234, 3142, 3538; i da Izrailj označava crkvu, br. 3305); slično, čovek iz Judeje ili Judejac označava istinu (br. 265, 749, 1007, 3134, 3310, 3459), a Judejcem (Judom) označava se dobro, ali sa razlikom da Judejac iznačava istinu od dobra ljubavi prema Gospodu (koja se naziva nebeska istina), to jest, označava one koji su u takvoj istini.

Kod istoga: I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, I nestaće zavisti Efraimove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; Efraim ne će zavidjeti Judi, a Juda ne će zlobiti Efraimu. I Jehova će presušiti zaliv mora Egipatskog, i mahuće rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Egipatske (Isaija 11:12, 13, 15, 16). Ovde se u smislu slova radi o povratku Izrailjaca i Jevreja iz ropstva, ali, u unutrašnjem smislu, to je o jednoj novoj crkvi u opšte, i o crkvi u svakom pojedincu koji se rađa iznova ili koji postaje crkva. Ostatak Izrailjev označava istine kod takvih osoba; rasejani Judejci, njihova dobra; Efraim, njihov intelektualni deo u tome što se više neće opirati; Egipat, reči-znanja; Asur, rezonovanja (mudrovanja) koja slede, kojam su oni izokrenuli (istinu?); ostatak i rasuti ostaci, to su oni koji su ostali, označavaju istine i dobra koja nadživljavaju (pustošenje?). (Da Efraim označava intelektualni deo, biće razjašnjeno na drugom mestu; a da je Egipat označava znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Egipat znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Asur umovanje, br. 119, 1186; a da su ostaci dobra i istine od Gospoda pohranjeni u unutrašnjem čoveku, br. 468, 530, 560, 561, 660, 661, 798, 1050, 1738, 1906, 2284).

Kod istoga: Čuj me, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevim, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Jehovinim, i Boga Ozrailjeva pominjete, ali ne po istini i pravdi, jer se imenuju po svetom gradu, i oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Jehova nad vojskama (Isaija 48:1, 2). Ovde voda Judina označava istine koje su od dobra ljubavi prema Gospodu, a te su istine sama dobra ljubavi ka bližnjemu, koja se nazivaju duhovnim dobrima, i koja sačinjavaju duhovnu crkvu, čije je unutrašnje Izrailj, a spoljašnje dom Jakovljev; otuda je jasno šta je označeno domom

Jakovljevim koji se naziva Izrailjem, i njihovim dolaženjem iz vode Judine.

Kod istoga: Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje (Isaija 65:9. Iz Jude našljednika gorama, u najvišem smislu, označava Gospoda, a u reprezentativnom smislu one koji su u ljubavi ka Gospodu, tako i u dobru ljubavi ka Gospodu i u ljubavi prema bližnjemu. (Da gore označavaju ova dobra, bilo je gore pokazano, br. 3652. Tako kod Mojsija: Laviću Judo! S plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao ljuti lav; ko će ga probuditi? (Postanje 49:9) Ovde je sasvim jasno da je, u najvišem smislu, Judom označen Gospod, a u reprezentativnom smislu oni koji su u dobru ljubavi prema Njemu. Tako kod Davida: Kad iziđe Izrailj iz Misira (Egipta), dom Jakovljev iz naroda tuđega, Juda postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova (Psalam 114:1, 2). I u ovom odlomku Juda označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu; a Izrailj, nebesku istinu, ili duhovno dobro. Tako kod Jeremije: Gle, idu dani, govori Jehova, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će nastavati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Jehova pravda naša Jeremija 23:5, 6; 33:15, 16).

Ovde se govori o Gospodovom dolasku, a Juda iznačava one koji su u dobru ljubavi prema Gospodu; Izrailj, one koji su u istini ovoga dobra. Da se Judom ne označava Juda, ni Izrailjem Izrailj, jasno je iz činjenice da ni Juda ni Izrailj nisu bili spaseni. Na sličan način kod istoga: Jer ću povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaću ih kao prije Jeremija 33:7).

Kod istoga: U te dane i u to vrijeme, govori Jehova, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Jehovu Boga svojega. Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Jehovom zavjetom vječnim koji se ne zaboravlja Jeremija 50:4, 5). I opet: U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Jehovin, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Jehovinom u Jerusalimu, i ne će više ići po misli srca svojega zloga. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevim. I doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:17, 18).

Opet: Evo idu dani, govori Jehova, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. Evo, idu dani, Govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i domom Judinim nov zavjet; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana,

govori Jehova: metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu zapisaću ga i biću im Bog i oni će mi biti narod Jeremija 31:27, 31, 33).

Da Izrailj ili dom Izrailjev nije ovde označen, sasvim je jasno, jer su oni bili rasuti mođu Neznabošce, i nisu nikada vraćeni iz rapostva (prim. prev. nije jasno na koje ropstvo autor misli; izvesno ne na ropstvo Vavilonsko jer su se iz njega vratili, ali ne iz ropstva u koje su ih naterali Rimljani iz kojega se u autorovo vreme još nisu bili vratili)), stoga se ovde ne misli na Judu ili dom Judin, nego se u unutrašnjem smislu označavaju oni koji pripadaju Gospodovim duhovnim i nebeskim carstvima. S ovima se čini novi zavet (savez), ispisan na njihovim srcima; a novi zavet označava povezivanje s Gospodom preko dobra (vidi br. 665, 666, 1023, 1038, 1864, 1996, 2003, 2021, 2037); a zakon napisan na njihovim srcima označava opažanje dobra i istine, a isto tako i savest. Tako kod Joila: Tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovinog i natopiće dolinu Sitim. A Juda će ostati do vijeka i Jerusalim od koljena do koljena Joilo 3:18, 20).

Kod Malahije: Evo, poslaću anđela svojega, koji će pripraviti put pred mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Jehova, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Jehova nad vojskama I ugodan će biti Jehovi prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao u pređašnjih godina Malahija 3:1, 4). Ovde se govori o Gospodovom dolasku; da u to vreme prinos Jude i Jerusalimski nije bio ugodan Jehovi, to je očito. Slučaj je isti svuda u Reči gde se pominje Juda i Izrailj, kao i Jerusalim. Iz svega ovoga jasno je šta je označeno Judom kod Mateje, naime Gospodova crkva, koja je u ovom slučaju bila opustošena.