Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 Bog reče Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!"

2 I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.

3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.

5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.

6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim.

7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom.

8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast".

9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.

10 Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje Ime." Tako ga prozva Izraelom.

11 Onda mu Bog reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila.

12 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati."

13 A onda Bog ode od njega gore.

14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.

15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi.

17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!"

18 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas.

21 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.

22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova.

23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;

24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;

25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;

26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu.

27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice.

28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

   

Bible

 

Suci 5:14

Studie

       

14 Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže među čete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički.

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4577

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4577. 'And to your seed after you I will give the land' means Divine Truth when made over [to the Natural] as its own. This is clear from the meaning of 'seed' as the truth of faith, dealt with in 1025, 1447, 1610, 1940, but in the highest sense Divine Truth, 3038; and from the meaning of 'giving the land' as making over good, dealt with immediately above in 4576; so that in the highest sense 'giving the land to your seed' means making Divine Good over to Divine Truth. But the reason why Divine Truth was made over is that before the Lord's Human was glorified it was Divine Truth, which is why the Lord speaks of Himself in John 14:6 as 'the Truth', and in Genesis 3:1 'He is called 'the seed of the woman'. But after the Lord's Human was glorified it was made Divine Good. At this point it was from Him as Divine Good that Divine Truth went forth, and goes forth still. Such Divine Truth is the Spirit of Truth whom the Lord will send, referred to in John 14:16-17; 15:26-27; 16:13-15; see 3704. From this it may be seen that 'to your seed after you' in the highest sense means Divine Truth when made over to Him as His own, and also that Divine Truth goes forth from Divine Good which He is and is made over as their own to those in whom good and its partner truth are present.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.