IBhayibheli

 

Jezekilj 3

Funda

   

1 I reče mi: Sine čovečji, pojedi šta je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevom.

2 I otvorih usta, i založi me onom knjigom.

3 I reče mi: Sine čovečji, nahrani trbuh svoj i creva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i beše mi u ustima slatka kao med.

4 Zatim reče mi: Sine čovečji, idi k domu Izrailjevom, i govori i moje reči.

5 Jer se ne šalješ k narodu nepoznatog jezika i nerazumljivog govora, nego k domu Izrailjevom;

6 Ne k mnogim narodima nepoznatog jezika i nerazumljivog govora kojima reči ne bi razumeo; k njima da te pošaljem, poslušali bi te.

7 Ali dom Izrailjev neće te poslušati, jer neće mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrdog obraza i upornog srca.

8 Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovom obrazu i čelo tvrdo prema njihovom čelu.

9 Kao kamen dijamant, tvrđe od stene dadoh ti čelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnički.

10 Potom reče mi: Sine čovečji, sve reči moje što ću ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim.

11 I k roblju, k sinovima naroda svog, i govori im i reci im: Tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali.

12 Tada podiže me duh, i čuh za sobom glas gde se silno razleže: Blagoslovena slava Gospodnja s mesta Njegovog;

13 I lupu krila onih životinja koja udarahu jedno u drugo i prasku točkova prema njima, glas koji se silno razlegaše.

14 I duh me podiže i odnese i iđah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna beše nada mnom.

15 I dođoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na reci Hevaru, i sedoh gde oni seđahu, i sedeh onde među njima čudeći se.

16 A posle sedam dana dođe mi reč Gospodnja govoreći:

17 Sine čovečji, postavih te stražarem domu Izrailjevom, da slušaš reči iz mojih usta i opominješ ih od mene.

18 Kad kažem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne govoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnog puta njegovog, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svog bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku.

19 A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zlog puta svog, on će poginuti s bezakonja svog, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.

20 Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na šta će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svog greha, i neće se pomenuti pravedna dela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.

21 Ako li ti opomeneš pravednika da ne greši pravenik, i on prestane grešiti, on će živeti, jer primi opomenu, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.

22 I dođe onde nada me ruka Gospodnja, i reče mi: Ustani, iziđi u polje, i onde ću govoriti s tobom.

23 I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše onde kao slava koju videh na reci Hevaru, i padoh na lice svoje.

24 I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.

25 Jer, sine čovečji, evo, metnuće na te uzice, i svezaće te njima, i nećeš izlaziti među njih.

26 I ja ću učiniti da ti se jezik prilepi za grlo, te ćeš onemeti, i nećeš ih karati, jer su dom odmetnički.

27 Ali kad ti progovorim, otvoriću ti usta, i kazaćeš im: Ovako veli Gospod Gospod; ko će slušati, neka sluša, a ko neće slušati, neka ne sluša: jer su dom odmetnički.

   

IBhayibheli

 

Psalmi 105:28

Funda

       

28 Pusti mrak i zamrači, i ne protiviše se reči Njegovoj.

Okususelwe Emisebenzini kaSwedenborg

 

Nine Questions #1

Yiya esigabeni / 9  
  

1. NINE QUESTIONS ON THE TRINITY AND RELATED TOPICS PROPOSED BY THOMAS HARTLEY TO EMANUEL SWEDENBORG WITH HIS ANSWERS

QUESTION 1.

In what sense did the Lord call Himself the Son of Man, if He took only the flesh from the mother and not the rational soul? Does Human Sonship refer only to human flesh?

ANSWER

The Lord called Himself the Son of Man, because He was the Word or Divine Truth as to the Human too; for in the spiritual sense 'Son or Man' means the truth of the church from the Word. The same was meant by 'prophet', because the prophets taught truths from the Word. Therefore the Lord, Who was in the supreme degree a prophet as well as the Word and consequently Divine Truth, called Himself as to the Human, the Son of Man. This is why it is often said in the prophets and in David, in treating of the destruction of truth in the church that the Son of Man dwells there no more. This is also why the prophets themselves were called sons of man, as in Ezekiel 2:3, 6, 8; 3:3-4, 10, 17, 25, and frequently in the following chapters; likewise in Daniel. This has been shown from many passages in ANGELIC WISDOM CONCERNING THE LORD, which you should consult if available.

Yiya esigabeni / 9  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.