IBhayibheli

 

Ponovljeni Zakon 4:11

Funda

       

11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;

Okususelwe Emisebenzini kaSwedenborg

 

Apokalipsa Objašnjena #222

Funda lesi Sigaba

  
Yiya esigabeni / 1232  
  

222. I napisaću na njemu ime Boga svojega. Da ovo označava koliko je u skladu sa Božanskom istinom koja je usađena u život, vidi se iz značenja napisati na nekome, kada se kaže da to čini Gospod, što označava usaditi u život, o čemu ćemo govoriti ubrzo, a isto tako iz značenja imena, što označava kvalitet njihovog stanja (o čemu vidi gore, br. 148); i iz značenja od Boga, što označava Božansku istinu koja proizilazi od Gospoda u nebu, pa je tako i Gospod u nebu (vidi br. 220); jer Gospod je iznad neba, jer se pokazuje onima koji su u nebu kao Sunce (kao što se može videti u delu, Nebo i Pakao 116-125). Božansko proizlazeće od Sunca neba, koje se naziva Božanskom istinom, je ono što se u Reči označava Bogom; otuda to da se anđeli nazivaju bogovima, i da je izraz Bog, u jevrejskom jeziku, Elohim, u množini. Iz ovih se razmatranja jasno vidi zašto Gospod ovde kaže, ime Boga moga (br. 219), i u onome što sledi, napisaću na njemu ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi iz neba od Boga (br. 223).

Razlog da pisanje na nekome označava usađivanje u život je to, što pisati znači staviti nešto na papir iz sećanja, iz misli i uma, da bi se sačuvalo; stoga, u duhovnom smislu, to označava ostati u čovekovom životu, jer je upisano i usađeno u njemu. Tako se prirodni smisao ovoga izraza okrenuo u duhovni smisao; jer prirodno je pisati na papiru ili u knjizi, a duhovo je upisati u život, što se radi onda kada se to usađuje u veru i ljubav; jer ljubav i vera sačinjavaju duhovni život čoveka.

Zato što napisati označava usaditi u život, stoga se kaže za Jehovu, ili Gospoda, da On piše, i da je napisao knjigu, čime se označava ono što jeupisano od Gospoda u čovekovom duhu, to jest, u srcu i duši, ili, što je isto, u njegovoj ljubavi i veri. Kao kod Davida:

Ni jedna kost moja nije bila tebi sakrivena, iako sam sazdan tajno. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga (Psalam 139:15, 16).

Ponovo:

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, s pravednicima neka ne budu zapisani (Psalam 69:28).

Kod Danila:

Svi će se izbaviti koji budu upisani u knjizi (12:1).

Kod Mojsija:

Izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje (Izlazak 32:32, 33).

U Apokalipsi:

I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata (5:1)

Ponovo:

I pokloniše se svi koji žive na zemlji, kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi Jagnjetovoj, koje je zaklano od postanja svijeta (13:8; 17:8).

I opet:

I vidje gdje se knjige otvoriše. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim, i ko se ne nađe upisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno (20:12, 13, 15).

I opet:

I nijedan neće ući u Novi Jerusalim osim koji je upisan u Jagnjetovu knjigu života (21:27).

Iz ovoga ne treba razumeti da su osobe upisane u knjizi života, nego da su sve stvari vere i ljubavi upisane u čovekovom duhu (kao što se vidi iz onoga što je rečeno o ovome predmetu u delu, Nebo i Pakao 41-469). Da pisati, u Reči, označava upisati i usaditi u život, vidi se isto tako iz drugih odlomaka gde se to pominje; kao kod Jeremije:

Staviću zakon moj u njih, i napisaću ga na srcima njihovim (31:33).

Staviti zakon u njih, označava Božansku istinu u njih, označava iznutra u čoveka (kao što se može videti, Nebeske Tajne, br. ?074, 2940, 2973); a napisati na njihovim srcima, to je utisnuti na njihovu ljubav, jer srce označava ljubav (vidi Nebeske Tajne 7542, 9050, 10336).

Kod Jezekilja:

I prorok vidje savijenu knjigu. I razvi se preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja. I bješe u njoj upisan plač i naricanje i jauk (2:9, 10; 3:1-3).

Savijena knjiga napisana iznutra i izvana označava stanje crkve u to vreme, stoga kvalitet života onih koji su pripadali crkvi; stoga savijena knjiga, koja se ovde pominje, slična je onoj knjizi života pomenutoj gore; i pošto je njihov život bio lišen dobara ljubavi i istina vere, kaže se, da je U njoj upisan plač i naricanje i jauk.

Zakonom koji je bio napisan na kamenim pločama prstom Božijim (Izlazak 31:18; Zak. Ponov. 4:13;9:10)

bilo je označeno da zakon mora da bude uveden (utisnut) u život (Nebeske Tajne 9416); zakonom se, u uskom smislu, označavaju zapovesti Dekaloga, ali u širem smislu, cela Reč (vidi Nebeske Tajne 6752, 7463). Kamenom se označava istina, a tamo označava Božansku istinu (vidi Nebeske Tajne 643, 1298, ?72, 6426, 8609, 10376). Isto je označeno riječima zakona napisanog na dvanaest kamenova izvađenih iz Jordana (Zak. Ponov. 27:2-4, 8; Jošua 4:3 i sledeći stihovi).

Kod Jezekilja:

Sine čovječiji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i svima sinovima Izraljevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedna palica u mojoj ruci (37:16, 17).

Šta ove stvari označavaju niko ne može da zna ukoliko ne zna šta je predstavljeno Judom, a šta Jefremom, a šta Josifom. Judom je predstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Josifom, njegovo duhovno carstvo; pisanjem njima da drvenim palicama, označava se stanje ljubavi, a otuda život jednog i drugog carstva. Njihova se povezanost u jedno nebo označava njihovim spajanjem u jedan komad, koji može da bude u mojoj ruci /u ruci proroka, odnosno Gospoda/. Značenje je slično značenju Gospodovih reči,

I druge ovce imam koje nisu od ovoga sada; i njih moram dovesti; da bude jedno stado i jedan pastir (Jovan 10:16).

Razlog da je pisano na drvetu je to, što drvo označava dobro, i ono je to što povezuje. (I ove će stvari biti jasnije iz onoga što je pokazano u Nebeskim Tajnama, da Gospodovo carstvo pre njegovog dolaska nije bilo kao posle njegovog dolaska, br. 6372, 8054; da su duhovni posebno bili izbavljeni Gospodovim dolaskom u svijet, i da su se tada povezali s onima koji su bili u Njegovom nebeskom carstvu u jedno nebo, br. 2661, 2716, 2833, 3969, 6854, 7035, 7091, 7828, 9684. Da postoje dva carstva, nebesko i duhovno, i tri neba, i da su ona povezana u jedno nebo, može se videti u delu, Nebo i Pakao 20-28, 1:29-40. Da se Judom, u reprezentativnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo, Nebeske Tajne 3654, 381, 5583, 6363; da se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, br. 3969, 3971, 6417; da se Jefremom označava Intelektualno duhovne crkve, br. 3969, 5354, 6222, 6238, 6296; da se drvetom označava dobro ljubavi, br. 643, 3720, 8354.)

Kod Isaije:

Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom da je Jehovin, i prezivaće se imenom Izrailjevim (44:5).

Ove se stvari kažu o Gospodu i Njegovom Božanskom Ljudskom; a Jakovom i Izrailjem, gde se govori o Gospodu, označava se Njegovo Ljudsko; a da je bilo Jehova, označeno je rečima: Ja sam Jehovin, kao i pisanjem svojom vlastitom rukom Jehovin. (Da se, u najvišem smislu, Izrailjem i Judom označava Gospod, može se videti, Nebeske Tajne 4286, 4570, 6424.)

Kod Jeremije:

O Jehova, nado Izrailjeva; svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor žive vode. Iscijeli me, o Jehova, i biću izbavljen! (17:13, 14).

Zapisati se na zenlji, je biti osuđen zbog stanja života, jer se zemljom označava ono što je osuđeno (vidi, Nebeske Tajne, 2327, 7418, 8306). Otuda se vidi šta je označeno Gospodovim pisanjem prstom po zemlji, kao što je zabeleženo kod Jovana:

A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na srijedu. I rekoše mu: učitelju, ova je žena uhvaćena sad u preljubi; a Mojsije nam u zakonu zapovijedi da takove kamenom ubijamo; šta ti kažeš? Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus, saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha, neka najprije baci kamen na nju. Pa se opt saže i pisaše po zemlji. A kad oni to čuše, pokarani budući od svoje savjesti, izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjeg; i osta Isus sam i žena stojeći po sredini. A kad se Isus ispravi, a ne vidjevši ni jednoga do ženu samu, reče: gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne osudi? A ona reče: ni jedan, Gospode! A Isus reče: ni ja te ne osuđujem; Idi, i odsele ne griješi (8:3-11).

Gospodovim pisanjem po zemlji, označava se i ono što je označeno gore kod Jeremije, gde se kaže, Koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, naime, da su i oni podjednako osuđeni zbog preljuba; stoga Isus kaže: Onaj koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen na nju.

To što je Gospod dva puta pisao po zemlji u hramu, označava, u duhovno msmislu, njihovu osudu zbog preljuba. Jer su Književnici i Fariseji bili oni koji su preljubočinili dobra i falsifikovali istine Riječi, stoga i crkve; a preljube, u duhovnom smislu, su preljubočinjenja dobra i falsifikovanja istine (kao što se može videti gore, br. 141, 161); stoga je On taj narod nazvao preljubočinskim giješnim pokoljenjem (Marko 8:38).

  
Yiya esigabeni / 1232  
  

Okususelwe Emisebenzini kaSwedenborg

 

Nebeske Tajne #2534

Funda lesi Sigaba

  
Yiya esigabeni / 10837  
  

2534. Jer je prorok: da ovo označava da će On ovako biti poučavan, vidi se iz značenja proroka. Prorok se često pominje u Reči, i u smislu slova označva one kojima se daje otkrovenje, a u apstraktnom smislu, samo otkrovenje; ali u unutrašnjem smislu, on označava onoga koji naučava, a u apstraktnom smislu, sam nauk; a pošto je Gospod, ko što je rečeno, sam nauk, ili Reč koja uči, On se naziva prorokom, kao kod Mojsija: Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Jehova Bog tvoj; njega slušajte (Zak. Ponovljeni 18:15, 18). Kaže se, kao što sam ja, jer je Gospod bio pretstavljen Mojsijem kao i Abrahamom, Isakom, Jakovom, Davidom, i mnogim drugim: a pošto su Ga očekivali, stoga se kaže kod Jovana: A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet Jovan 6:14. Pa zbo oga što je Gospod u najvišem smislu Prorok i svjedočanstvo Isusivo je duh proroštva (Otkr. 19:10), stoga prorok, u unutrašnjem smislu Reči, označava onoga koji uči, a u apstraktnom nauk, kao što se jasno vidi iz sledećih odlomaka: - kao kod Luke: i ti, dijete, nazvaćeš se prorokom Najvišega Luka 1:76. Ove reči je izgovorio Zaharija o svom sinu Jovanu Krstitelju. Da on nije bio prorok, nego onaj koji je pripravio put učeći i besedeći o dobroj vesti dolaska Gospodovog, to je on je sam izjavio u sledećem odlomku: Pitahu ga, ko si ti? Ilija? A on reče: Nisam. Jesi li prorok? On reče, Nisam. Oni mu tada rekoše: A ko si ti? On reče: ja sam glas onoga koji viče u pustinji, poravnite put Gospodov Jovan 1:21-23).

Kod Mateja: Mnogi će tada reći: Gospode, Gospode, nijesmo li prorokovali u Tvoje ime? (Mateju 7:22), gde je jasno da prorokovati znači učiti (poučavati). U Otkrovenju: Valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogim (Otkrivenju 10:11), gde prorokovati znači poučavati. Šta je označeno plemenima, narodima, jezicima, i carevima, rečeno je i pokazano na više mesta.

Opet: i neznabošci će gaziti grad sveti četrdeset i dva mjeseca. I daću dvojici svojih svjedoka, i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdest dana obučeni u vreće Otkrivenju 11:2, 3), gde opet prorokovati znači poučavati.

Kod Mojsija: I Jehova reče Mojsiju: evo, postavio sam te da si Bog Faraonu, a Aron brat tvoj biće prorok tvoj (Izlazak 7:1), gde prorok označava onoga koji će učiti ili govoriti ono što Mojsije bude rekao.

Kod Joila: Izliću duh Moj na svako tijelo, i sinovi tvoji i kćeri tvoje će prorokovati (Joilo 2:28), gde prorokovati znači poučavati.

Kod Isaije: Jer je Jehova izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oči, oslijepio proroke i vidioce, i glavare. I svaka utvara biće vam kao riječ u zapećaćenoj knjizi. Koju dadu čovjeku koji zna čitati. On reče: ne mogu, jer je zapečaćeno (19:10, 11); gde se pod prorocima misli na one koji uče istinu, a pod videocima na one koji vide istinu, za koje se kaže da su pokriveni, kada ne znaju ništa o istini, i ne vide ništa istinito. Pošto su u stara vremena prorocima nazivali one koji su poučavali, oni su ih nazivali i videocima, jer videti znači razumeti, vidi br. 2150, 2325. Da su ih nazivali videocima, vidi 1 Sam. IXC. (9; 2 Sam. (24:11. Oni su se nazivali i ljudi Božiji, od značenja čovek (vir), vidi br. 158, 265, 749, 915, 1007, 2517. Dasu se zvali Božji ljudi, vidi 2 o carevima 1:9-16; IVB. (7, 9, 16, 21, 22, 25, 27, 40, 42; . (8, 14, Jeremija ccc20; 13:19; 23:16, 17. Da proroci označavaju one koji poučavaju, vidi se iz Jeremije: pogl. XXIII svuda; i iz Jezikilja, pogl. XIII. svuda, gde se posebno govori o prorocima; isto se vidi i nogih drugih odlomaka gde se pominju proroci. Otuda se lažnim prorocima označavaju oni koji uče obmane, kao kod Meteja: I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge. Jer će izići lažni proroci i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće i odabrane Mateju 24:11, 24), gde su lažnim prorocima označeni baš takvi. Isto je označeno lažnim prorokom u Otkrovenju Otkrivenju 16:13; 19:20; 20:10). Otuda, isto tako, vidi se koliko je unutrašnji smisao Reči sačinjen od ideja koje su začete od reprezentativa Jevrejske Crkve; jer kad god se pomene prorok u Reči, odmah se javlja ideja proroka kakva je postojala u to vreme, ideja koja je smetnja da se opazi šta je time označeno; no što je čovjek mudriji, to mu je lakše da ukloni ideju koja je zasnovbana na saobraznostima; na primer, gde se pomene hram, oni koji misle mudro, ne misle o hramu koji je bio u Jerusalimu, nego o Gospodovom hramu; gde se brdo Sion, ili Sion pomenu, oni ne zamišljaju ono brdo koje je bilo kod Jerusalima, nego Gospodovo carstvo; i gde je pominje Jerusalim, oni ne opažaju grad koji je bio kod plemenu Benjaminovom i Judinom, nego sveti i nebeski Jerusalim.

  
Yiya esigabeni / 10837