Ang Bibliya

 

Postanak 9

pag-aaral

   

1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;

2 I sve zveri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3 Šta se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zveri iskati; iz ruke samog čoveka, iz ruke svakog brata njegovog iskaću dušu čovečiju.

6 Ko prolije krv čovečiju, njegovu će krv proliti čovek; jer je Bog po svom obličju stvorio čoveka.

7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8 I reče Bog Noju i sinovima njegovim s njim, govoreći:

9 A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas,

10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zverima zemaljskim.

11 Postavljam zavet svoj s vama, te odsele neće nijedno telo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12 I reče Bog: Evo znak zaveta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka:

13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta između mene i zemlje.

14 Pa kad oblake navučem na zemlju, videće se duga u oblacima,

15 I opomenuću se zaveta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako telo.

16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta između Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.

17 I reče Bog Noju: To je znak zaveta koji sam učinio između sebe i svakog tela na zemlji.

18 A behu sinovi Nojevi koji izađoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog.

22 A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju.

23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog.

24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25 I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26 I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!

28 I požive Noje posle potopa trista pedeset godina.

29 A svega požive Noje devet stotina pedeset godina; i umre.

   

Mula sa Mga gawa ni Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 893

Pag-aralan ang Sipi na ito

  
/ 10837  
  

893. Stih 13. Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.

Šest stotina prve godine označava poslednju granicu; prvi dan prvoga mjeseca, prvu granicu; voda usahnu na zemlji, da se obmane više nisu pojavile; i Noje otkri krov na kovčegu i ugleda znači da se svetlost istina vere pokazala onda kada su bile uklonjene obmane; i ugleda zemlju suhu znači novo rođenje. Da šest stotina prve godine označava kraj, jasno je iz značenja broja šest stotina, o čemu je bilo reči u prethodnom poglavlju (stih 6, stav 737), naime, da je to početak iskušenja, a sada se istim brojem označava kraj iskušenja, pošto je prošla cela godina, tako da se to desilo na kraju godine, pa se stoga dodaje na početku prvoga meseca, čime se označava novi početak. Ceo period u Reči se uvek označava sa dan, sedmica, mesec, godina, iako to može biti sto ili hiljadu godina, kao što su to dani u prvom poglavlju Knjige postanja, čime se označavaju faze preporoda čoveka Pradrevne crkve; jer dan i godina u unutrašnjem smislu znače vreme, a pošto znače vreme, to znači da označavaju stanje. Kao kod Isaije:

Da oglasim godinu milosti Jehovine i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne. (Izaija 61:2).

Ovde se radi o Gospodovom dolasku.

Opet:

Jer je dan osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji otkupe.

Izaija 63:4).

I ovde dan i godina znače vreme i stanje.

Kod Habakuka:

O, Jehova, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. (Avakuma 3:2).

Ovde godine označavaju vreme i stanje.

Kod Davida:

Ali ti si taj isti, i godine tvoje ne će isteći. (Psalam 102:27).

Ovde godine označavaju vreme i pokazuje se da kod Boga nema vremena. Tako u odlomku pred nama godine Potopa ne obeležavaju konkretne godine, već period koji nije određen vremenski i znače stanje (videti šta je dosad rečeno o godinama, stav 482, 487, 488, 493).

  
/ 10837