¹ Jahve reče Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima.

² Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.

³ Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja s vama neću poći - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim."

⁴ Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita.

⁵ Jer reče Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.'"

⁶ Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.

⁷ Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

⁸ Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj Šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator.

⁹ A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.

¹⁰ Videći kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora.

¹¹ Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz Šatora ne bi micao.

¹² Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.'

¹³ Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli također da je ova svjetina tvoj narod."

¹⁴ "Ja ću osobno s tobom poći", odgovori Jahve, "i počinak ti priuštiti."

¹⁵ "Ako ti ne pođeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi.

¹⁶ TÓa kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje."

¹⁷ "I ovo što si zatražio, učinit ću", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem."

¹⁸ "Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije.

¹⁹ "Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem.

²⁰ A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.

²¹ Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na pećinu!

²² Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem.

²³ Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reče:

² "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,

³ jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.

⁴ Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.

⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'

⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,

⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?

⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'

¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,

¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.

¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.

¹³ TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?

¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,

¹⁵ sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.

¹⁶ Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.

¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -

¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'

¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?

²⁰ Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.

²¹ Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.

²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.

²³ Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.

²⁴ Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.

²⁵ TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.

²⁶ Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.

²⁷ Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove

²⁸ goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.

²⁹ Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?

³⁰ Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.

³¹ Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.

³² Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'

³³ Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!

³⁴ Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:

³⁵ Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.

³⁶ Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;

³⁷ a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila."