Bibeln

 

Brojevi 3

Studie

   

1 A ovo je pleme Aronovo i Mojsijevo, kad Gospod govori s Mojsijem na gori Sinajskoj.

2 I ovo su imena sinova Aronovih: prvenac Nadav, pa Avijud i Eleazar i Itamar.

3 To su imena sinova Aronovih, sveštenika, koji biše pomazani i posvećeni da vrše službu svešteničku.

4 Ali pogibe Nadav i Avijud pred Gospodom, kad prinesoše oganj tuđ pred Gospodom u pustinji Sinajskoj; i ne imaše dece; zato Eleazar i Itamar otpravljahu službu svešteničku za života Arona, oca svog.

5 A Gospod reče Mojsiju govoreći:

6 Kaži neka pristupi pleme Levijevo, i postavi ga pred Aronom sveštenikom da mu služe,

7 I da rade za nj i za sav zbor pred šatorom od sastanka služeći šatoru,

8 I da čuvaju sve posuđe u šatoru od sastanka, i da straže za sinove Izrailjeve služeći šatoru.

9 Pa ćeš dati Levite Aronu i sinovima njegovim; oni su darovani njemu između sinova Izrailjevih.

10 A Arona i sinove njegove postavi da vrše svešteničku službu svoju; ako li bi ko drugi pristupio, da se pogubi.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Evo uzeh Levite između sinova Izrailjevih za sve prvence što otvaraju matericu među sinovima Izrailjevim; zato će moji biti Leviti.

13 Jer je moj svaki prvenac; od onog dana kada pobih sve prvence u zemlji misirskoj, posvetih sebi svakog prvenca u Izrailju od čoveka do živinčeta; moji će biti; ja sam Gospod.

14 Još reče Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj govoreći:

15 Izbroj sinove Levijeve po domovima otaca njihovih, po porodicama njihovim, sve muškinje od meseca dana i više izbroj.

16 I Mojsije ih izbroja po zapovesti Gospodnjoj, kako mu bi zapoveđeno.

17 I behu sinovi Levijevi po imenu ovi: Girson i Kat i Merarije.

18 A ovo su imena sinova Girsonovih po porodicama njihovim: Lovenije i Semej.

19 A sinovi Katovi po porodicama svojim: Amram i Isar, Hevron i Ozilo.

20 A sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Malije i Musije. To su porodice levitske po domovima otaca svojih.

21 Od Girsona porodica Lovenijeva i porodica Semejeva. To su porodice Girsonove.

22 A izbrojanih među njima, kad se izbroja sve muškinje od meseca dana i više, beše ih izbrojanih svega sedam hiljada i pet stotina.

23 Porodice Girsonove stajahu u logor iza šatora sa zapada.

24 A starešina od doma otačkog u porodicama Girsonovim beše Elisaf, sin Dailov.

25 A sinovi Girsonovi čuvahu u šatoru od sastanka šator i naslon, pokrivač njegov i zaves na vratima šatora od sastanka,

26 I zavese od trema i zaves na vratima od trema što je oko šatora i oko oltara, i uža njegova za svaku potrebu njegovu.

27 A od Kata beše porodica Amramova i porodica Isarova i porodica Hevronova i porodica Ozilova. To su porodice Katove.

28 Svega muškinja od meseca dana i više beše na broj osam hiljada i šest stotina, koji služahu oko svetinje.

29 Porodice sinova Katovih stajahu u logor pored šatora s juga.

30 A starešina od doma otačkog u porodicama Katovim beše Elisafan, sin Ozilov.

31 A oni čuvahu kovčeg i sto i svećnjak i oltar i posuđe u svetinji kojim služe, i zaves, i sve što pripada k njemu.

32 A starešina nad starešinama levitskim beše Eleazar, sin Arona sveštenika, postavljen nad onima koji čuvaju svetinju.

33 A od Merarija beše porodica Malijeva i porodica Musijeva. To su porodice Merarijeve.

34 I beše ih izbrojanih, kad se izbroja sve muškinje od meseca dana i više, šest hiljada i dvesta.

35 A starešina od doma otačkog u porodicama Merarijevim beše Surilo sin Avihejev; oni stajahu u logor pored šatora sa severa.

36 I sinovi Merarijevi čuvahu daske od šatora i prevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove i sve sprave njegove i sve što k njemu pripada,

37 I stupce od trema unaokolo i stopice njihove i kolje i uža njihova.

38 A pred šatorom od sastanka s istoka stajahu u logor Mojsije i Aron i sinovi njegovi čuvajući svetinju za sinove Izrailjeve; a da ko drugi pristupi, poginuo bi.

39 A svega Levita kad ih izbroja Mojsije i Aron po zapovesti Gospodnjoj po porodicama njihovim, svega muškinja od mesec dana i više, beše dvadeset i dve hiljade.

40 I Gospod reče Mojsiju: Izbroj sve prvence muške među sinovima Izrailjevim od meseca dana i više, i saberi broj imena njihovih.

41 I uzmi Levite za mene (ja sam Gospod) mesto svih prvenaca među sinovima Izrailjevim, i stoku levitsku mesto svih prvenaca od stoke sinova Izrailjevih.

42 I izbroja Mojsije kako mu zapovedi Gospod, sve prvence među sinovima Izrailjevim;

43 I svega prvenaca muških, kad se izbrojaše po imenima od jednog meseca i više, beše izbrojanih dvadeset i dve hiljade i dvesta i sedamdeset i tri.

44 I Gospod reče Mojsiju govoreći:

45 Uzmi Levite mesto svih prvenaca među sinovima Izrailjevim i stoku levitsku mesto stoke njihove, da budu moji Leviti; ja sam Gospod.

46 A da se otkupe oni dvesta i sedamdeset i tri, što ima prvenaca među sinovima Izrailjevim više nego Levita,

47 Uzmi po pet sikala od glave; uzmi po svetom siklu (a u taj sikal ide dvadeset gera).

48 I podaj te novce Aronu i sinovima njegovim, otkup za one koji prelaze broj njihov.

49 I uze Mojsije otkup od onih koji ostaše preko onih koji biše promenjeni za Levite.

50 I uze novce od prvenaca sinova Izrailjevih, hiljadu i trista i šezdeset i pet sikala, po svetom siklu.

51 I dade Mojsije taj otkup Aronu i sinovima njegovim po zapovesti Gospodnjoj, kao što zapovedi Gospod Mojsiju.

   

Kommentar

 

Anoint

  
David anointed king by Samuel, reworked by Marsyas

Oil in the Bible represents the Lord’s love, so anointing someone (or something) with oil was a way to make that person (or object) a representative of the Lord. At the ultimate level, of course, the Lord Himself, as Jesus, is known as “the Anointed,” used with a similar meaning to “Messiah” or “Christ.” Being the Anointed means that he is love itself, presented to us through divinely true ideas. The fact that kings and priests were anointed meant that they also could represent true ideas coming from good loves, on a lower level.

(Referenser: Apocalypse Revealed 779 [2]; Arcana Coelestia 9954; The Apocalypse Explained 375 [7-25], 684 [2-33])

Från Swedenborgs verk

 

Apocalypse Revealed #779

Studera detta avsnitt

  
/ 962  
  

779. Since oil is mentioned here among sacred ingredients of worship, and symbolizes celestial good, we must say something now about the oil used in anointing, oil which was used by ancient peoples and afterward commanded to the children of Israel.

In ancient times people anointed stones set up as pillars, as is apparent from Genesis 28:18-19, 22. They also anointed weapons of war, shields and bucklers (2 Samuel 1:21, Isaiah 21:5). The Israelites were commanded to prepare holy oil with which to anoint all the sacred ecclesiastical vessels; and they used it to anoint the altar and all its vessels, as well as the Tabernacle and all its vessels (Exodus 30:22-33, 40:9-11; Leviticus 8:10-12; Numbers 7:1). They used it to anoint the men who exercised the functions of the priesthood and their garments (Exodus 29:7, 29, 30:30, 40:13-15; Leviticus 8:12; Psalm 133:1-3). They used it to anoint prophets (1 Kings 19:15, 16). They used it to anoint kings, and kings were called therefore Jehovah's anointed (1 Samuel 10:1, 15:1, 16:3, 6, 12, 24:6, 10, 26:9, 11, 16, 23; 2 Samuel 1:16, 2:4, 7, 5:3, 17, 19:21; 1 Kings 1:34, 35, 19:15, 16; 2 Kings 9:3; 11:12; 23:30; Lamentations 4:20; Habakkuk 3:13; Psalms 2:2, 6; 20:6; 28:8; 45:7; 84:9; 89:20, 38, 51; 132:17).

[2] Anointing with holy oil was commanded because oil symbolized the goodness of love and represented the Lord, who in His humanity is Himself Jehovah's anointed and His only anointed, being anointed not with oil, but with the Divine goodness itself of Divine love. Consequently He is also called the Messiah in the Old Testament and Christ in the New Testament (John 1:41; 4:25), Messiah and Christ meaning "the Anointed."

That is why priests, kings, and all ecclesiastical vessels were anointed, and having been anointed were called holy - not that they were holy in themselves, but because by virtue of the anointing they represented the Lord in His Divine humanity. Consequently it was a sacrilege to harm a king, because he was Jehovah's anointed (1 Samuel 24:6, 10; 26:9).

[3] Furthermore, it was an accepted practice to anoint themselves and others to attest to their gladness of heart and goodwill, but with ordinary oil or some other fine oil, and not with holy oil (Matthew 6:17; Mark 6:13; Luke 7:46; Isaiah 61:3; Amos 6:6; Micah 6:15; Psalms 92:10; 104:15; Daniel 10:3; Deuteronomy 28:40). They were not permitted to anoint themselves or others with holy oil (Exodus 30:31-33).

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.