Bibeln

 

Levitski Zakonik 24

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka ti donesu ulje maslinovo čisto, ceđeno, za videlo, da žišci gore vazda.

3 Pred zavesom svedočanstva u šatoru od sastanka Aron će ih nameštati da gore od večera do jutra Pred Gospodom vazda zakonom večnim od kolena do kolena.

4 Na svećnjak čisti nameštaće žiške pred Gospodom vazda.

5 I uzmi belog brašna, i ispeci dvanaest kolača, svaki kolač da bude od dve desetine efe.

6 I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodom.

7 I na svaki red metni kada čistog, da bude za svaki hleb spomen, žrtva ognjena Gospodu.

8 Svake subote neka ih postavlja sveštenik pred Gospodom vazda uzimajući od sinova Izrailjevih zakonom večnim.

9 I biće Aronovi i sinova njegovih, koji će jesti na mestu svetom, jer im je svetinja nad svetinjama od ognjenih žrtava Gospodnjih zakonom večnim.

10 A izađe sin jedne Izrailjke, kome je otac bio Misirac, među sinove Izrailjeve, i svadi se u logoru sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem.

11 I psujući sin žene Izrailjke pohuli na ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu beše po imenu Salomita, kći Davrijina, od plemena Danovog.

12 I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta će činiti s njim po reči Gospodnjoj.

13 A Gospod reče Mojsiju govoreći:

14 Izvedi tog psovača napolje iz logora, i neka svi koji su čuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem.

15 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ko bi god pohulio Boga svog, nosiće greh svoj.

16 Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi.

17 I ko ubije čoveka, da se pogubi.

18 A ko ubije živinče, neka vrati drugo, živinče za živinče.

19 I ko rani bližnjeg svog, kako učini tako da mu bude:

20 Ulom za ulom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti telo čoveku, onako da mu se učini.

21 Ko ubije živinče, da vrati drugo; ali ko ubije čoveka, da se pogubi.

22 Zakon da vam je jedan, došljaku da bude kao i rođenom u zemlji. Jer sam ja Gospod Bog vaš.

23 I Mojsije kaza sinovima Izrailjevim, a oni izvedoše psovača napolje iz logora, i zasuše ga kamenjem; i učiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovedi Mojsiju.

   

Från Swedenborgs verk

 

Nebo i Pakao #287

Studera detta avsnitt

  
/ 603  
  

287. Eto zbog čega je Gospod nazvan Knezom Mira, i zašto On kaže da od Njega dolazi Mir. Zbog toga se i Anđeli nazivaju Anđelima Mira, a Nebo staništem Mira, kao na sledećim mestima:

“Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu” (Isaija 9:6, 7).

“Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga kao što svijet daje” (Jovan 14:27).

“Ovo vam kazah, da u meni mir imate” (Jovan 16:33).

“Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir” (Brojevi 6:26).

“Poslanici mirni plaču gorko: putevi opustješe” (Isaija 33:7, 8).

“I mir će biti djelo pravde... I moj će narod sjedjeti u mirnu stanu” (Isaija 32:17, 18).

Da je to nebeski i Božanski Mir koji se podrazumeva u Reči, može se videti iz drugih mesta gde se mir pominje, kao: Isaija 52:7; 54:10; 59:8; Jeremija 16:5; 25:37; 29:11; Agej 2:9; Zaharija 8:12; Ps. 37, kao i na drugim mestima.

Kako mir znači Gospoda i Nebo, kać i nebesku radost i zadovoljstvo dobra, otuda je u drevna vremena, a to je ostalo i do dan danas, ušlo u običaj da se kao pozdrav kaže: Mir bio s tobom. Čak je i Gospod to potvrdio rekavši učenicima koje je slao:

“U koju god kuću udete najprije govorite: Mir kući ovoj. I ako dakle bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš” (Luka 10:5, 6).

Sam Gospod, kad se ukazao Učenicima, rekao je:

“Mir vam” (Jovan 20:19, 21, 26).

U Reči se na Mir misli kad se kaže da je Jehova “mirisao mir ugodni”, u stvari “odmor ugodni” (odoratus odorem quietatis), na primer: Izlazak 29:18, 25, 41; Levitska 1:9, 13, 17; 2:2, 9; 6:8, 14; 23:12, 13, 18; Brojevi 15:3, 7, 13; 28:6, 8, 13; 29:2, 6, 13, 36.

“Miris odmora” u nebeskom smislu označava opažanje Mira. Pošto Mir znači jedinstvo Samog Božanskog i Božanskog Ljudskog u Gospodu, kao i spajanje Gospoda s Nebom i Crkvom, kao i sa svima koji u Nebu i u Crkvi primaju Gospoda, to je u spomen tih stvari ustanovljen Sabat, i tako nazvan prema Odmoru ili Miru, što je bila najsvetija Predstava (Reprezentativ) Crkve. Zbog toga se i Gospod naziva Gospodarem Sabata (v. Mateja 12:8; Marko 2:27, 28; Luka 6:5).

  
/ 603  
  

Bibeln

 

Levitski Zakonik 2:9

Studie

       

9 I uzeće sveštenik od dara spomen njegov, i zapaliće ga na oltaru; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.