3708. Te ćeš se raširiti i na zapad (prema moru) i na istok. Da ovo označava beskonačno prostiranje (širenje) dobra; i na sjever i na jug, označava beskrajno širenje istine, to jest, svih stanja dobra i istine, vidi se iz značenja raširiti se, što je prostiranje; u ovom slučaju, beskonačno prostiranje, jer se odnosi na Gospoda; iz značenja mora ili zapada, što je dobro, iako zatamnjeno, a to znači na svom početku; iz značenja istoka, što je dobro koje je svetlo, pa stoga i savršeno: iz značenja sjevera, što je istina ali zatamnjena; i iz značenja juga, što je istina u svetlu. U mnogim odlomcima u Reči pominje se more, ili zapad, istok i sjever, kao i jug; ali zato što se do sada nije znalo da išta od ovoga u Reči ima unutrašnji smisao, u kome sve ove stvari ne označavaju svetske stvari kao što izgleda u smislu slova, nego duhovne i nebeske stvari; a u najvišem smislu, Božanske stvari Gospoda samoga, stoga je čovek mislio da su zapad, sjever, istok, i jug samo strane sveta, i da širenje prema tim stranama označava umnožavanje. Ali ovim izrazima se ne označavaju strane sveta, niti razmnožavanje nekog naroda, nego stanja dobra i istine, i njihova širenja, i to se može videti iz svih odlomaka u Reči, osobito iz Proroka, gde se ovi izrazi pominju, da se u nebu ne zna za zapad, istok, sever, i jug, jer tamo sunce, koje je Gospod, nije kao sunce na svetu, koje se diže i silazi, a kad je u navećoj visini čini podne, a kad je u najmanjoj, čini noć; nego se (sunce u nebu) pokazuje neprekidno, ali u skladu sa stanjima onih koji od njega primaju svetlost, jer njegovo svetlo sadrži u sebi mudrost i inteligenciju (vidi br. 1619-1632, 2776, 3138, 3168, 3167, 3190, 3195, 3222, 3223, 3339, 3341, 3485, 3636, 3643); dalkle, pokazuje se prema stanju mudrosti i inteligencije svake osobe: onima koji su u dobru i istini, pokazuje se s toplinom i svetlošću slično našem suncu kada se diže i u podne; dok onima koji nisu u dobru i istini, pokazuje se kao naše sunce pri zalasku, i u noći. Iz ovoga se može videti da se u unutrašnjem smislu Reči istokom, jugom, zapadom, i severom, označavaju stanja dobra i istine. Neka se zna da se stanja dobra i istine ne opisuju u Reči samo pomoću strana sveta, nego i vremenima ili stanjima godine – prolećem, letom, jeseni, i zimom; kao i vremenima ili stanjima dana – jutrom, podnevi, večerom, i noću, i sve to iz sličnoga razloga; ali kada se govori o širenju dobra i istine, to se opisuje stranama sveta. Šta je označeno svakom stranom sveta, može se videti iz odlomaka u Reči gde se oni pominju. Da se istokom označava Gospod, i dobro ljubavi i milosrđa koji su od Gospoda, bilo je gore pokazano (br. 101, 1250, 3249), i da jug označava istinu u svetlosti (br. 1458, 3195); ali šta je označeno u pravom smislsu zapadoma a šta severom, i šta to znači u obrnutom smislu, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Ne boj se, jer sam ja s tobom; Ovde se radi o novoj duhovnoj crkvi, od istoka dovešću sjeme tvoje, i od zapada sabraćui te. Kazaću sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje s krajeva zemaljskih (Isaija 43:5, 6), označava duhovnu crkvukoja se ovde naziva Jakovom i Izrailjem. Dovesti sjeme s istoka, i sabrati sa zapada, označava one koji su u dobru; reci sjeveru; daj, i jugu, ne brani, označava one koji su u istini.

Kod Davida: Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. Lutaše po pustinji gdje se ne živi, put gradu naseljenome ne nahodiše (Psalam 107:4, 5). Ovo opisuje one koji ne znaju dobro i istinu. Od istoka i od zapada označava one koji su u neznanju o dobru; od sjerera i od mora, one koji ne znaju o dobru; o onima koji su u neznanju o dobru, kaže se da lutahu po pustinji, a za one koji su u neznanju o istini, da lutahu onamo gdje niko ne živi; a o onima koji su u neznanju kako o dobru tako i o istini, kaže se da ne nalažahu puta gradu naseljenime. (Da grad označava dobro od istine, može se videti gore, br. 402, 2443, 2943, 3216; i da se naseliti se odnosi na dobro, br. 2268, 3451, 2712) Kod Isaije: Gle, ovi će iz daleka doći. Gle, i oni od sjevra i od zapada, i oni iz zemlje Sinske (Isaija 49:12. Ovde sever označava one koji su u tami u pogledu istine; a zapad one koji su u tami u odnosu na dobro, za koje se kaže da će doći iz daleka, jer su oni udaljeni od svetlosti koja je od Gospoda.

Kod Amosa: Gle, idu dani, govori Jehova, kad ću pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba i žeđ

vode, nego slušanja reječi Jehovinih. I potucaće se od mora do mora, i od sjevera i od istoka tražeći rioječ Jehovinu, i ne će je naći Mateju 8:11, 12). Ovde glad označava nedostatak i gubljenje saznanja (br. 1460, 3364); lutati od mora do mora, označava saznanja u opštem, vidi gore br. 28, 2850); a potucati se odsjevera do istoka, označava lutati od ovih saznanja koja su u tami do onih koja su u svetlosti. Jasno je da se ovde misli na saznanja, jer se kaže, da će tražiti riječ Jehovinu, i da je ne će nalaziti.

Kod Jeremije: Idi i viči ove riječi k sjeveru, i reci: vrati se, odmetnice Izrailje, veli Jehova, i ne ću pustiti da padne gnjev moj na vas, jer sam milostiv, veli Jehova, ne ću se gnjeviti do vijeka. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevijem, i doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:12, 18). Ovde se govori o obnovi crkve koja je od Neznabožaca. Sjever označava one koji su u neznanju istine, ali su u životu dobra. Jasno je da se u ovome odlomku ne misli na sever, niti na zemlju severnu; jer Izrailj više nije postojao.

Opet: Tako da je živ Jehova koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao Jeremija 16:15. Ovde sever na sličan način označava nezanje istine.

Opet: Evo, ja ću ih dovesti iz zemklje sjeverne, i sabraću ih iz krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiće se ovamo (30:8). Zemlja sjeverna označava nepozavanje dobra, zbog (nemanja) istine; a zato što zemlja Hananska predstavlja Gospodovo carstvo, a otuda i dobro (br. 3705); a ono što je bilo posred njega (Hanana), kao Sion i Jerusalim, označavali su najdublje dobro s kojim je istina bila spojena; a sve ono što je u tami, naziva se zemljom severnom, kao i krajevima zemaljskim. Osim toga, pošto se svo dobro koje se uliva sa svetlošću od Gospoda završava u onome što je tamno u čoveku, to se sever naziva i skupštinom ilikongregacijom, kao kod Isaije: A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj (Isaija 14:13).

Opet: Ridajte, vrata! Viči, grade! Rastopila si se sva zemljo Filistejska, jer od sjevera ide dim i niko se neće osamiti u zborovima njegovijem (Isaija 14:31).

Kod Davida: Velik je Jehova i slavan veoma u gradu Boga našegam na svetoj gori svojoj. Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj gospodara velikoga (Psalam 48:1, 2).

Opet: Tvoje je nebo i Tvoja je zemlja: Ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj, Sjever i jug (na desnu ruku) Ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje (Psalam 89:11, 12). Ovde sjever označava one koji su viš daljeni od svetlosti dobra i istine; a na desnu ruku (jug) one koji su bliže. (Da su oni u Gospodovoj desnoj ruci, vidi gore, br. 1274, 1276).

Kod Zaharije: Vidjeh , a to četvora kola izlažahu između dvije gore, a te gore bijahu od mjedi; u prvijem kolima bjehu konji riđi, a u drugim kolima konji vrani, a u trećim kolima konji bijeli, a u četvrtim kolima konji šareni, jaki. I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom, šta je to, gospodaru moj? A anđeo odgovori i reče mi: to su četiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gdje stajaše. Konji vrani što su nad jednijem, oni idu u sjevernu zemlju, a bijeli idu za njima; a šareni idu u južnu zemlju. I jaki izašavši šćahu da idu i prolaze zemlju, i reče: Idite, prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju. Tada me zovnu, i reče mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj Zaharija 6:1-8. Četvora kola koja izlažahu između dvije gore mjedene označavaju stvari nauka o dobru. Da kola označavaju stvari nauka (doktrine), biće pokazano na drugome mestu; da gora označava ljubav, može se videti gore (br. 795, 1430, 2722); otuda dvije gore označavaju dve ljubavi – nebesku ljubav, koja je ljubav ka Gospodu, i duhovnu ljubav, koja je ljubav ka bližnjemu; da mjed (bronza) označava dobro iz toga, koje je u Prirodnom, vidi gore (br. 425, 1551); da konji označavaj intelektualne stvari, a to je razumevanje doktrinarnih stvari o dobru (vidi br. 2760-2762, 3217), zemlja južna označava one koji su u poznanjima dobra i istine (br. 1458, 3195), zemlja sjeverna, one koji su u neznanju o dobru i istini, ali su u životu dobra (imaju dobar život, ili čine dobro u životu), u kojemu su pravedni Neznabošci, te kada se među njima ustanovljava jedna nova crkva, kaže se da se duh Božiji smirio.

Kod Jeremije: Tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao, i oni će sjedjeti u svojoj zemlji Jeremija 23:8. Iz sjeverne zemlje označava iz tame neznanja u odnosu na dobro i istinu.

Opet: Eda li će gvožđe slomiti gvožđe sjeverno i mjed? Isus Navin 15:12. Gvožđe označava prirodnu istinu (br. 425, 426); mjed, prirodno dobro, jer je od Prirodnog, gde je relativno tama i završetak. Da ovo proroštvo ne znači da su gvožđe i mjed sa severa, jasno je bez objašnjenja; jer šta bi u tome bilo Božansko, ili povezano s onim što prethodi i što sledi, kada bi značenje bilo da su gvožđe i mjed otuda? Kod Meteje: I ja vam kažem da će mnogi od istoka i od zapada doći i sješće za trpezu s Avramom i Isakom i Jakovbom u carstvu nebeskom Amos 8:11; Luka 13:29). Ovde mnogi će od istoka i zapada označava one koji su u poznanjima i životu dobra, ne koji su u tami i u neznanju; stoga one koji su unutar crkve i one koji su izvan; jer da su stanja dobra označena s istok i zapad, rečeno je gore. (Da sjesti s Avramom, Isakom, i Jakovom, označava biti kod Gospoda, može se videti gore, br. 3305.

Da će tome slično, doći od istoka i od zapada koji će biti kod Gospoda u Njegovom carstvu ili u Njegovoj crkvi, kaže se kod Proroka; kao kod Isaije: Dovešću sjeme tvoje od istoka, i skupiću ga od zapada (Isaija 43:5).

Opet: Bojaće se imena Jehovinog oni sa zapada, i slave Njegove od istoka (Isaija 59:19).

Opet: Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam jJhova, i nema drugoga (Isaija 41:25. Štaviše, da je takvo značenje istoka, zapada, juga, i sjevera, može se jasno videti iz toga kako je sagrađen šator (od sastanka); iz toga kako su(Izrailjci) stajali u okolu i kako su se kretali sinovi Izrailjevi; iz opisa zemlje Hananske; a isto tako iz opisa novoga hrama, novog Jerusalima, i nove crkve. Iz toga kako je sagrađen šator, da su sve stavri u njemu raspoređene prema stranama (sveta) (Izlazak 38); kao šta treba da bude na istoku i zapadu uglova, a šta na jugu i severu uglova (Izlazak 26:18, 20, 22; 27:9, 12, 14); i da svetnjak prema stolu treba da bude na južnoj strani šatora, da sto bude na severnoj strani (Izlazak 26:35; 40:22). Iz toga kako su stajali u okolu i kako su se kretali sinovi Izrailjevi, tako isto prema stranama, da su bili u okolu oko šatora od sastanka sa plemenima Jude, Isahara, I Zevulona prema istoku; sa plemenima Ruvima. Simeona, i Gada prema jugu, sa plemenima Efraima, Manasije, i Venijamina prema zapadu; i sa plemenima Dana, Ašera, i Naftalima prema severu (Brojevi 2:1 do kraja). Isto tako, da Leviti i Geršoniti budu prema zapadu, a Koatiti prema jugu, Marariti prema severu; i da Mojsije, Aran, i njegovi sinovi, budu ispred šatora prema istoku (Brojevi 3:23-38); čime je bio predstavljen nebeski red u Gospodovom carstvu koji je u skladu sa stanjima dobra i istine; i da kada se kreću prema jugu, treba da zatrube (Brojevi 10:6), i kada se zaustave u okolu, i kada se pokrenu (treba da daju znak trubom)(Brojevi 2:34); Iz opisa zemlje Hananske, koja je prvo opisana kod Mojsija i pogledu granica okolo nje, i to kod svernoga kraja, kod zapadnoga kraja, sevrnoga kraja, i istočnoga kraja (Brojevi 34:2-12): a isto tako kasnije kada se zemlja dodeljivala plemenima (Jošua 15:0 do 19:0); iz čega, kao i iz onoga kako su pradrevni ljudi živeli u Hananu, sva mesta postala su reprezentativi i značenja, prema njihovom položaju, udaljenosti, i granicama u pogledu strana (br. 1607, 1866). Iz opisa novoga hrama, novoga Jerusalima, i nov emlje, a isto tako iz strana kod Jezikilja, u tome što se grad gradio od juga, i da su vrata zgrade bila na jugu, i da su vrata zgrade morala da budu okrenuta prema istoku, prema severu, i prema jugu (Jezekilj 40:2? 40:6? 40:19? 40:20-46); prema merama (razmerama) hrama, da su njegova vrata prema severu, i prema jugu Jezekilj 41:11; o predvorju, da treba da bude na severu, istoku, jugu, i zapadu Jezekilj 42:1? 42:4? 42:10? 42:11? 42:17-20); ida je slava Jehove Boga Izrailjeva ušla od istoka Jezekilj 43:1? 43:2? 43:4); o vratima na spoljašnjem predvorju Jezekilj 41:1? 41:2? 41:4; ?? 44:9? 44:10? 44:19? 44:20); o granicama svete zemlje (47), prema severu (stihovi Jezekilj 47:15-17), prema istoku (stih 18ccc ?), prema jugu (stih 19ccc ?), i prema zapadu (stih 20ccc ?); i o nasledstvu (baštini) prema stranama za svako pleme (48); i o vratima (kapijama) svetog Jerusalima, na istoku, severu, jugu, i zapadu (Okr. (21:13), Iz svega ovoga jasno je da u unutrašnjem smislu četiri strane sveta, prema kojima su gornje svete stvari ili reprezentativi onoga što je sveto, bile postavljene, da one ne označavaju te strane, nego stanja dobra i istine u Gospodovom carstvu, a da u obrnutom smislu sever, i zapad, označavaju ono što je zabluda i zlo, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Jeremije: Opet mi dođe riječ Jehovina drugom govoreći: šta vidiš?i rekoh: vidim lonac gdje vri, prednja mu je strana prema sjeveru. Tada mi reče Jehova: sa sjevera će navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje. Jer, gle, ja ću sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Jehova, te će doći, i svaki će metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh Jeremija 1:13-15. - Opet: Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer ću dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku Jeremija 4:6).

Opet: Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski Jeremija 10:22).

Opet: U Tekvi zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Bet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. Evo, narod će doći iz zemlje sjeverne, i veliki će narod ustati od krajeva zemaljskih Jeremija 6:1, 22).

Opet: I uzeh čašu iz ruke Jehovine, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Jehova, Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i čudo i podsmjeh i uklin kao što je danas. Faraona cara Egipatskog i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegovI sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji. I sve careve sjevernem koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji Jeremija 25:17-20, 22, 26).

Opet: Da ne uteče laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Eufrata spotaknu i padnu. Ko je taj koji se diže kao potok ode mu se kolebaju kao rijeke? Egipat se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke, i veli: Idem, pokriću zemlju, i zatrću grad i one koji žive u njemu. Jer je ovo dan osvete Jehove nad vojskama, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opićese krvlju njihovom; jer će biti žrtva Jehove Boga nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu. Posrami se kći Egipatska, predana je u ruke narodu sjevernome Jeremija 46:6-8, 10, 20, 24).

Opet: Ovako veli jehova: evo, voda dolazi sa sjevera, i biće kao potok koji je razlijeva, i potopiće zemlju i što je u njoj, grad i one koji žive u njemu; i ljudi će vikati, i ridaće svi stanovnici zemaljski Jeremija 47:2).

Opet: Riječ Jehovina na Vavilon: jer se narod podiže sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da ne će biti nikoga da živi u njoj Jeremija 50:3).

Opet: Jer, evo, ja ću podignuti i davešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraćaju se prazne. Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih Jeremija 50:9, 41).

Opet: Nebo i zemlja, i sve što je u njima pjevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa sjevera zatirač, govori Jehova Jeremija 51:48).

Opet: Za to prorokuj, sine čovječiji, i reci Gogu: ovako veli Jehova Bog: u ono vrijeme, kad će moj narod živjeti bez straha, ne ćeš li znati? I doći ćeš iz svojega mjesta, sa sjevernoga kraja, ti i mnogi narodi s tobom, svi jašući na konjima, mnoštvo veliko i vojska velika Jezekilj 38:14-16).

Opet: Evo me na te , Gože, kneže i glavo Molohu i Tubalu, i vratiću te natrag i vodiću te, i izvešću te iz sjevernijeh krajeva i dovešću te u gore Izrailjeve. Na gorama ćeš Izrailjevim pasti i čete tvoje i narodi koji budu s tobom. Na polju ćeš pasti, jer ja rekoh, Govori Jehova Bog (Jez. 39:1? 39:2? 39:4? 39:5). Zaharija; Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Jehova, jer vas razasuh u četiri vjetra nebeska, govori Jehova. Ei, Sione, što sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi je Zaharija 2:6, 7).

Iz ovih je odlomaka jasno šta je označeno, u obrnutom smislu, sjeverom; naime, obmana od koje potiče zlo, i obana koja potiče od zla. Pošto obmana koja potiče od zla ima svoj uzrok u umovanju o Božanskim stvarima, i protivu Božanskih stvari, od reči-znanja koja pripadjau prirodnom čoveku, to se stoga naziva sjevernim narodomiz Egipta (da Egipat označava reči-znanja, može se videi gore, br. 1164, 1165, 2588). Pošto obmana koja potiče od zla ima uzrok u spoljašnjem bogoštovanju koje je sveto samo po izgledu, a čije je unutrašnje profanisano, to s aziva narodom sjevernim izVavilona. (Da Vavilon označava spoljašnje bogoštovanje, može se videti gore, br. 1182, 1283, 1304, 1306-1308, 1321, 1322, 1326; da je Vavilon to što uzrokuje pustošenje, br. 1327. Kako obmana koja dolazi od zla tako i obmna koja je uzrok zla, vezuju se za Goga, jer Gog označava bogoštovanje u spoljašnjem bez unutrašnjeg, stoga, idolopokloničko bogoštovanje, vidi gore, br. 1151. Iz tame koja je pripada prirodnom čoveku ishodi i ono što je istinito i ono što je lažno; kada čovek primi rasvetljenje kroz Reč od Gospoda, tada se njegova tama pretvara u svetlo, jer se tada otvara unutrašnji put preko kojega se odvija komunikacija i uticaj preko neba od Gospoda, ali kada se ne dopušta da bude prosvetljen kroz Reč od Gospoda, nego samo preko svoje inteligencije, tada njegova tama postaje mrak, i obmana; jer je unutrašnji put zatvoren, i nema uticaja ni komunikacije preko neba od Gospoda, osim toliko da još uvek izgleda čovek u spoljašnjem obliku, dok misli i govori od onoga što je zlo i obmna. Iz ooga razloga, kod prethodnog (čoveka) sjever označava ono što je istinito, ali kod drugoga ono što je obmana; jer se prethodni uzdiže u svetlost, dok se potonji spušta u tamu, to jest, udaljava se od svetlosti; tako je prethodni nošen na jug, a potonji u paklene oblasti. Da sever označava mrak koji dolazi od obmane, a jug svetlosti istine, vrlo je jasno kod Danila, gde se opisuju ovan i jarac, kao car južni i car sjeverni; oovnu i jarcu, kaže se: Vidjeh ovna gdje bode na zapad i na sjever i na jug, i nijedna zvijezda ne mogaše mu odoljeti, i ne bijaše nikoga ko bi izbavio od njega, nego činjaše što hoćaše, i osili. A kad ja motrah, gle, izađe jarac od zapada povrh sve zemlje a ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit među očima svojim. I iz jednog od njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji (Danilo 8:4, 5, 9). O caru južnm i caru sjevernom (car južni označava one koji su u saznanjima istine; a car sjeverni, one koji su u obmani), napisano je: I poslije nekoliko godina oni će se oprijateljiti, i kći južnoga cara doći će k caru sjevernome da učini pogodbu; ali ona ne će sačuvati silu mišici, niti će se on održati mišicom svojom, nego će biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njezin i onaj koji bude pomagao u to vrijeme. Po tom će izdanka iz korjena njezina nastati jedan na mjesto njegovo, koji će doći s vojskom svojom, i udariti na gradove sjevernoga, i biće ih i osvojiti ih. I bogove će njihove, i knezove njihove sa zakladama njihovijem dragocijenijem i srebrnim odnijesti u ropstvo u Egipat, i ostaće nekoliko godina u Ergiptu, i ostaće nekoliko godina jači od car jevernoga. I tako će car južni doći u svoje carstvo, i vratiće se u svoju zemlju. Ali će sinovi njegovi zaratiti, i skupiće veliku vojsku, i jedan će doći iznenada, i poplaviti i proći; i vrativši se ratovaće do grada njegova. Tada će se razljutiti car južni, i izaći će i ratovaće s njim, s carem sjevernijem, i podignuće veliku vojsku, te će mu biti data u ruke vojska. I kad razbije vojsku, ponijeće se srce njegovo, i pobiće tisuće, ali se neće ukrijepiti. Jer će car sjeverni opet dignuti vojsku veću od prve; i poslije nekoliko godina doći će s velikom vojskom i velikim blagom. I u to će vrijeme mnogi ustati na cara južnoga; i zlikovci od tvojega naroda podignuće se da se potvrdi utvara, i popadaće. I doći će car sjeverni, i načiniće opkope, i uzeće tvrde gradove, i mišica južnoga cara ne će odoljeti ni izabrani narod njegov, niti će biti sile da se opre. I vojska će stajati uza nj, i oskrvnuće svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviti gnusobu pustošnu. I koji su bezbožni prema zavjetu, on će ih laskanjem otpaditi, ali narod koji poznaje Boga svojega ohrabriće se i izvršiće. I razumni u narodu naučiće mnogo, padaće od mača i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena. A u pošljednje vrijeme južni će car se pobiti s njim; i car će sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogo lađa, i ušavši u zemlju poplaviće i proći. I doći u krasnu zemlju, i mnoge će propasti, a ne će se izbaviti od njegovijeh ruku Edomska, Moapska i glavno dio sinova Amonovijeh. I posegnuće rukom svojom na zemlje, i zemlja Egipatska ne će umaknuti. I osvojiće blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Egipatske; i Libijani i Etiopljani ići će za njim. Ali će ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te će izaći s velikim gnjevom da pogubi i zatre mnoge. I razapeće šatore dvora svojega među morima na krasnoj svetoj gori; i kada dođe k svome kraju, niko mu ne će pomoći (Danilo XI.). Car južni označava one koji su u svetlosti istine, a car sjeverni one koji su prvo u senci, a posle u tami obmane, što se može se videti iz pojedinosti; i da je tako to opis stanja crkve, i načina na koji se (crkva) postupno izvitoperuje. Oni se nazivaju carevi južni i sjeverni, jer se carevima označavaju, u unutrašnjem smislu Reči, istine, a u oprečnom smislu, obmane (br. 1672, 2015, 2069): a carstvima, stvari koje pripadju istini, a u obrnutom smislu, stvari koje pripadaju obmani (br. 1672, 2547).

3305. I nadješe mu ime Jakov, označava nauk (doktrinu) prirodne istine. Ovo se vidi iz značenja nadjeti ime, ili nazvati imenom, što je kvalitet (vidi br. 3302). Kvalitet (osobina, kakvoća), koja je predstavljena Jakovom, je nauk prirodne istine, kao što se može viteti iz reprezentacije Isava, koji je dobro života prirodne istine (vidi br. 3300), i iz brojnih odlomaka u Reči gde se pominje njegovo ime. Jer dvestvari sačinjavaju Prirodno, kao što dve stvari sačinjavaju Racionalno, to jest, koje sačinjavaju celoga čoveka, jedna koja pripada životu, a druga nauku (doktrini). Ono što pripada životu, to pripada volji, a ono što pripada nauku, to pripada razumu; prvo se naziva dobrom, a drugo istinom. Dobro je ono što je predstavljeno Isavom, a istina Jakovom ili, što je isto, dobro života prirodne istine predstavljeno je Isavom, dok je nauk prirodne istine predstavljen Odeljak 2 (napomena prevodioca: od ovoga mesta, označavaćemo odeljke u dužim brojevima, koje je uneo prvi prevodilac) Jakovom; bilo da kažeš dobro života prirodne istine, i nauk prirodne istine ili, oni koji su u tome, to je isto, jer ni dobro života ni nauk istine ne mogu postojati odvojeno od svoga subjekta, i moraju se odnositi na čoveka kao subjekta u kojemu su: ako su odvojenui od svoga subjekta, oni su nešto apstraktno. Stoga su ovde Jakovom označeni oni koi su u nauku prirodne istine. Oni koji se drže samo smisla slova, veruju da se pod Jakovom u Reči misli da sve one narode koji su potekli od Jakova, pa stoga misle da se na te narode odnosi sve ono što je istorijski i Odeljak 2. proročki rečeno o Jakovu. Ali Reč je Božanska, načelno zbog toga što sve što je u njoj, ne odnosi se na jednu naciju ili narod, nego na celu ljudsku rasu, naime, da sve koji su bili, koji su sada i koji će biti (ljudi); i što je još više, odnosi se na Gospodovo carstvo u nebima, a u najvišem smislu na Gospoda Samog. I baš stoga što ima univerzalno značenje, Reč je Božanska; kada bi se odnosila samo na jednu naciju, onda bi ona bila ljudska, i u njoj ne bi bilo ničega Božanskog nego što je bogoštovanje koje postoji kod te nacije. Da takvo sveto bogoštovanje nije postojalo kod naroda koji se naziva

Jakovljevim imenom, može svako da zna. Stoga je očito da se pod Jakovom u Reči na misli na Jakova, ni pod Izrailjem, na Izrailja, jer se u skoro svim Odeljak 3. proročkimdelovima u Reči gde se govori o Jakobu, pominje se Izrailj, i niko ne zna šta znači jedno a šta drugo, osim ako se zna po smislu koji je duboko sakriven, i koji sadrži tajne neba. Da sve ovo, stoga, u unutrašnjem smislu, označava nauk (doktrinu) prirodne istine ili, što je isto, one koji su u tome nauku (koji veruju i slede taj nauk) bilo kojoj naciji da pripadaju, i da u najvišem smislu označava Gospoda, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Luke: Asđeo reče Mariji: I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova. I carovaće u domu Jakovljevom u vijek, i carstvu njeghovom neće biti kraja (Luka 1:31-33).

Da ovde dom Jakovljev ne označava Jevrejsku naciju ili narod, svako vidi, jer Gospodovo carstvo nije nad jednim narodom, nego nad svima u svemiru nad onima koji su u veri u Njega, i u ljubavi prema bližnjemu. Otuda je jasno da se Jakovom, kojega anđeo imenuje, nemisli na Jakovljev narod, niti se misli na Jakovljen narod i u drugim delovima Reči, gde se pominje seme Jakovljevo, sinovi Jakovljevi, i zemlja Jakovljeva, potomstvo (nasleđe) Jakovljevo, car Jakovljev, i Bog Jakovljev, koji se izrazi javljaju često u Reči Staroga zaveta. Sličan je slučaj i s Izrailjem, Odeljak 4. kao što se vidi kod Mateje: Anđeo Gospodnji javi se Josipu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Egipat; jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi. I on ustavši uze dijete i mater njegovu i otide u Egipat. Da bi se ispunilo ono što j Prorok kazao, Iz Egipta pozvaći Sina Moga Mateju 2:13-15).

Kod proroka to se ovako izrađava: Kad je Izrailj bio dijete, tada sam ga ljubio, i pozvao sam sina Svojega iz Egipta (Osija 11:1).

Da ovde Izrailj označava Gospoda, jasno je; dok se iz smisla slova može razumeti samo to, da se pod detetom Izrailjem misli na Jakovljevo potomstvo, koje je došlo u Ergipat i koje je otuda bilo pozvano. Slučaj je sličan i u drugim odlomcima gde se pominju Jakovi Izrailj, iako se to ne pokazuje u smislu slova; kao kod Isaije: Čuj, o Jakove slugoMoj; i Izrailje kojega izabrah: ovako kaže Jehova koji te stvori, i koji je obliči od utrobe, koji ti pomaže: ne boj se, slugo moj Jakove, mili, kojega izabrah. Jer ću izliti vodu na žednoga i potok na suhu zemlju, izliću duh svoj na tvoje natražje. Ja sam Jehova; i onaj će se zvati p menuJakovbljevu, a drugi će se pisati svojom rukomJehovin, i prizivaće se imenom Izrailjevim (Isaija 44:1-3, 5); gde Jakov i Izrailj jasno stoje za Gospoda, a seme i sinovi Jakovljevi stoje za one koji su u veri u Njega. U proročkoj izjavi o sinovima Odeljak 5. Izrailjevim, kod Mojsija: Opet osta jak luk njegov i ojača mišica njegova Boga Jakovljeva, odakle posta pastir i kamen Izrailju)49:24); gde jak luk Jakovljev i snaga mišica njegovih označavaju Gospoda.

Kod Isaije: Neću dati slave moje drugome. Čuj me Jakove i Izraeilju, kojega ja pozvah: ja sam prvi, jasam i poslednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa peđu (Isaija 48:11, 12); gde Jakov i Izrailja označavaju Gospoda.

Kod Jezikilja: Ovako veli Jehova Bog: evo, ja ću uzeti drvo Josipovo, što je u Efraimovoj ruci, i plemena Izrailjevih, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno dvo i biće jedno u mojoj ruci. Evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih odsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevim, i jedan će car biti car svima njima , i neće više biti dva naroda, niti će biti razdijeljeni u dva carstva. I sluga moj David biće car i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima. I sjedjeće u zemlji koju dadoh slugi svojem Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh do vijeka, i David sluga moj biće im knez do vijeka. I učiniću s njima zavet mirni, i biće vječan zavjet s njima. I šator će moj biti posred njih, i ja ću im biti Bog i oni će biti moj narod. I narodi će poznati da sam ja Jehova koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude nasred njih do vijeka ? 37:19? 37:21? 37:22? 37:24-28). Ovde je opet očito da je Josipom, Efraimom, Judom, Izrailjem, Jakovom, i Davidom, ne označavaju te osobe, nego da se u najvišem smislu označavaju Božanske duhovne stvari, koje su u Gospodu, i koje pripadaju Gospodu u Njegovom carsvu i u Crkvi. Da David nije bio njihov car i knez za uvek, kao što se kaže, svak može da zna, nego da se pod Davidom misli na Gospoda (vidi br. 1888). I to se može znati, da se Izrailj neće skupiti iz svih nacija gde se razasuo, i da oni neće biti posvećeni, i da će svetište (šator) ostati za uvek među njima, kao što se kaže, nego da se to odnosi na one koji suoznačeni Izrailjem u reprezentativnom smislu a koji su, kao što Odeljak 6. je poznato , oni koji su verni.

Kod Miheja: Skupivši skupiću Jakova, i pokupivši pokupiću ostatak Izrailjev;

postaviću ih zajedno kao ovce u Bozri Mihej 2:12. ; gde je značenje slično.

Kod Isaije: jednom će se ukorijeniti Jakob, procvetaće i uzrasti Izrailj, i napuniće vaseljenu plodom (Isaija 27:6. ; gde je značenje slično.

Kod istoga: Za to Jehova, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: ne će se više Jakov postidjeti, niti će mu lice poblijediti. Jer kad vidi usred sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada će oni svetiti ime moje, svetiće sveca Jakovljeva, i bojaće se Boga Izrailjeva, I koji lutaju duhom orazumiće se, i vikači će primiti nauku (Isaija 29:22-24).

Kod istoga: ovako veli Jehova pomazaniku svojemu Ciru, kojega držim za desicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da seotvaraju vrata prednjim i da ne budu vrata zatvorena. U daću ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Jehova Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu. Radi sluge svojega Jakova i Izrailja izbranika mojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš (Isaija 45:1-4. ; gde je predmet o kome se govori Gospod.

Kod Miheja: Ali će u pošljednja vremena biti utvrđena gora doma Jehovinog navrh gora i uzvišena iznad humovam u narodi će se stjecati k njoj, I ići će mnogi narodi govoreći: hodite, da idemo na goru Jehovinu i u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovimam i hodićemo njegovije stazama jer će iz Siona izaći zakon i riječ Jehovina iz Jerusalima Mihej 4:1, 2).

Kod Davida: Jehova ljubi više vrata Sionova nego li staništa Jakovljeva, slava će se proglašavati u tebi, o Božiji grade! (Psalam 87:2, 3).

Kod Jeremije: Nego će služiti Jehovi Bogu svojemu i Davidu caru svojemu. Ti se dake ne boj, Jakove slugo moj, veli Jehova, i ne plaši se Izrailje, jer evo, sačuvah te iz daljine (Jeremija 30:9, 10). Opet kod Isaije: Poslušajte me, ostrva, i pazite, narodi daljni! Jehova me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomaza ime moje. U učinio je usta moja da su kao oštar mač, i u sjenu ruke svoje sakri me, I reče mi: ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. (49:1-3).

Kod istoga: tada ćeš se veseliti u Jehovi, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca tvojega; jer usta Jehovina kazaše (Isaija 58:14).

Kod istoga: Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediće ih izabranici moji, i sluge moje naseliće se ondje (Isaija 65:9), U svim ovim odlomcima, pod Jakovom i Izrailjem misli se na Gospoda, u reprezentativnom smislu, na Gospodovo duhovno carstvo, i na Crkvu, koja je Crkva zbog nauka istine i života dobra; Jakovom se označavaj ni koji su u spoljašnjem te Crkve, a Izrailjem oni koji su u unutrašnjem. Iz gornjeg i mnogo drugih odlomaka može se videti da se pod Jakovom ne misli na Jakova, ni pod Izrailjem na Izrailja, nii pod Isakom na Isaka, ni pod Avramom na Avrama, gde god da se imenuju, kao kod Meteje: Mnogi će u onaj dan doći od istoka i od zapada, i sješće za trpezu s Avramom i Isakom i Jakovom, u carstvu nebeskom Mateju 8:11. ; kod Luke: Vidjećete Avrama, Isaka, i Jakova i proroke, u carstvu Božijem (13:11); kod istoga: Lazara su anđeli odnijeli u njedra Avramova Luka 16:22. ; jer u nebu se ne zna ništa o Avramu, Isaku i Jakovu, i kada čovek čita ove reči, oni (anđeli) opažaju samo Gospoda u pogledu Njegovog Božanskog, i Njegovo Božansko Ljudsko. Tako, kada čovek čita o tome kako sedi s Avramom, Isakom i Jakovom, oni opažaju samo da su sa Gospodom; i kada čovek čita da je u nedrima Avramovim, oni opažaju samo da su u Gospodu. Međutim, tako se onda izražavalo, jer je čovek bio toliko udaljen od unutrašnjih stvari, da nije znao ništa drugo, niti je hteo da zna išta drugo osim samo ono što je u Reči saglasno sa slovom. A kad je Gospod s njima razgovarao o slovu, to j bilo da bi primili veru, i da bi u tome bio u isto vreme i unutrašnji smisao, koji je mogao da poveže čoveka sa Njim. Pošto je ovakav slučaj, to se može videti šta je u Starom Zavetu označeno Bogom Jakovljevim, i Svecem Izrailjevim, da je to bio Gospod. Da je Bog Izrailjev Gospod, vidi 2 Samuilova 23:1; Isaija 2:3; 41:21; Miheja 4:2: Psalam 20:1; 45:9; 76:6; 81:1, Psalam ccc4; 84:8; 94:7; 75:9; 132:2; 5:19, 24; (10:20, 12:6; 17:7; 29:19; 30:11, 12. (Izaija ccc15; (31:1; 48:17; 49:7; 54:5; 60:14; Jer. 50:29; Jez. 39:7; Psalm 71:22; 78:41; 89:16).