4735. Ne proljevajte krvi. Da ovo označava da ne treba da čine nasilje nad onim što je sveto, vidi se iz značenja krvi, a to je ono što je sveto, o čemu u onome što sledi; otuda, proljevati krv je nasilje nad onim što je sveto. Sve što je sveto u nebu, proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, pa stoga i sve što je sveto u crkvi. Kako se ne bi vršilo nasilje nad tim, u crkvi je Gospod ustanovio Svetu Večeru u kojoj se jasno kaže da je hleb Njegovo telo, a vino Njegova krv, da je prema tome to Božansko Ljudsko iz čega dolazi sve što je sveto.

Kod drevnih, hleb i vino su označavali ljudski proprium (ego), jer se ljudsko sastoji od tela i krvi; stoga je Gospod rekao Simonu: Blago tebi jer ti to nije reklo telo i krv, nego Otac Moj koji je na nebesima (Mateja 16:17). Stoga telo i krv označavaju hleb i vino, a u Svetoj Večeri Gospodov Ljudski proprium. Gospodov Proprium sam, koji je On stekao svojom vlastitom moći, je Božanski. Njegov je Proprium po začeću bio ono što je dobio od Jehove Svog Oca, i to je bilo Jehova Sami. Otuda je Proprium koji je stekao za Sebe u Ljudskom, bio Božanski. Ovaj Božanski proprium u Ljudskom je ono što se naziva Njegovim telom i krvlju; telo je Njegovo Božansko dobro (br. 3813), a krv je Božanska istina od Božanskog dobra.

2. . O Gospodovom Ljudskom, kada se proslavilo ili postlo Božansko, ne može se misliti kao o ljudskom, nego kao o Božanskoj ljubavi u ljudskoj formi; a to je više (forma ljubavi) nego što je kod anđela koji se (kako sam ih ja video) pokazuju kao oblici ljubavi i ljubavi ka bližnjemu pod ljudskim oblikom, od Gospoda; jer Gospod je iz Svoje Božanske Ljubavi učinio Svoje Ljudsko Božanskim; baš kao što čovek kroz nebesku ljubav postaje anđeo posle smrti, tako da se (anđeo) vidi, kao što rekoh, kao forma ljubavi i ljubavi ka bližnjem pod ljudskom formom. Stoga je jasno da se Gospodovim Božanskim Ljudskim označava, u najvišem smislu, Božanska ljubav sama, koja je ljubav ka celoj ljudskoj rasi, u tome što hoće da spasi sve i da ih učini blaženim u večnosti, i da Svoje Božansko učini njihovim koliko to mogu da prime. Ova ljubav i uzajamna ljubav čovekova prema Gospodu, kao i ljubav k ližnjemu, to je ono što je označeno i predstavljeno u Svetoj Večeri – nebeska Božanska ljubav telom ili hlebom, a duhovna Božanska ljubav krvlju ili vinom.

3. Iz ovoga se sada vidi šta je označeno onim što je rečeno kod Jovana jedenjem Gospodovog tela i pijenjem Njegove krvi: Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba živjeće u vijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje će se dati za život svijeta. A Isus im kaže: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega, i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi. Koji jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga ukrsnuti u pošljedni dan. Jer je tijelo moje pravo jelo, i krv moja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv, stoji u meni i ja u njemu. Kao što me posla živi otac, i ja živim radi oca ; i koji jede mene, i on će živjeti mene radi. Ovo je hljeb koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu i pomriješe; koji jede hljeb ovaj, živjeće u vijek. (Jovan 6:51-58. Pošto tijelo i krv označavaju, kao što rekoh, nebesko Božansko i duhovno Božansko koji su od Gospodovog Božanskog Ljudskog, ili što je isto, Božansko dobro i Božanska istinu Njegove ljubavi, to se jedenjem i pijenjem označava usvajanje ovih od strane čoveka; a ovo se postiže životom ljubavi i ljubavlju ka bližnjemu, koja je i život vere. (Da jedenje znači usvajanje dobra, a pijenje usvajanje istine, može se videti gore, br. 2187, 3069, 3168, 3513, 3596, 3734, 3832, 4017, 4018.) 4. Pošto krv u nebeskom smislu označava duhovno Božansko ili Božansku istinu koja proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, to ona označava sveto proizlazeće; jer Božanska istina koja proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog je sama svetost; 5. Svetost je samo to, i ni iz kojeg drugog izvora. Da krv označava svetost, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, od kojih ćemo navesti sledeće: Ti, dakle, sine čovječiji, govori ovako Jehova Bog, reci pticama, svakojakim pticama, i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevim; i ješćete mesa i pićete krvi. Ješćete mesa junačkoga i pićete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca, i sve ugojene stoke Bazanske. I ješćete pretiline da ćete se nasititi, i pićete krvi da ćete se opiti, od žrtava mojih koje ću naklati. I nasitićete se za mojim stolom konja i konjika, jnaka i svakojakih vojnika, govori Jehova Bog. I pustiću slavu svoju među narode, i svi će narodi vidjeti sud moj koji ću učiniti i moju ruku koju ću dignuti na njih. (Jezikilj ?).

Predmet o kome se ovde govori je poziv svima da se skupe u Gospodovo carstvo, a posebno uspostavljanje ponovno crkve među Neznabošcima; a njihovim jedenjem mesa i pijenjem krvi označava se usvajanje Božanskog dobra i Božanske istine, to jest, usvajanje svetoga koje proizlazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog. Ko ne može da vidi da se pod tijelom ne misli na telo, niti krvlju na krv, gde se kaže da treba da jedu telo i piju krv knezova zemaljskih, i da će se nasititi konja i konjika, i junaka, svakojakih ratnika? 6. Slično i u Otkrovenju: I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreći svima pticama koje lete ispod neba: dođite i skupite se na veliku večeru Božiju. Da jedete mesa d careva, i mesa od vojvoda, i mesa d junaka, i mesa od konja i konjika, i mesa od slobodnjaka i robova, od malenijeh i od velikijeh. (Otkrivenju 19:17, 18). Ko bi ikada razumeo ove reči kad ne bi znao šta je označeno u unutrašnjem smislu telom, a šta carevima, vojvodama, jakima, konjima, o konjicima, slobodnjacima i robovima? 7. Dalje kod Zaharije: Jer ću istrijebiti iz Efraima kola i iz Jerusalima konje, i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode. (Zaharija 9:10, 11). Ovde se govori o Gospodu. Krv tvojega zavjeta je Božanska istina od Njegovog Božanskog Ljudskog, i svetost sama, koja je, kad se On proslabio, proisticala od Njega. Ova sveta stvar je ono što se naziva Svetim Duhom, kao što se vidi kod Jovana: A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: Ko je žedan neka dođe k meni i pije. Koji me vjeruje, kao što pismo reče, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode. A ovo reče za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo; jer Duh Sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen Jovan 7:37-39. Da je sveto proističuće od Gospoda duh, može se videti kod Jovana 6:63).

8. Osim toga, da je krv sveto proističuće od Gospodovog Božanskog Ljudskog, kod Davida: Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima (Psalam 57:14). Skupa (dragocjena) krv označava svetu stvar koju će primiti. U Otkrovenju: Ovo su oni koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj Otkrivenju 7:14. Ponovo: I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovm i riječju svjedočanstva njegova, i ne mariše za život svoj sve do same smrti. (Otkrivenju 12:11).

9. Crkva danas smatra da krv Jagnjetova označava Gospodovo stradanje, jer ljudi misle da se spasavaju samo preko Gosodovoe patnje, i da je o adi toga bio poslan u svet; ali neka ovo gledište bude za proste, koji ne mogu da razumeju unutarnje tajne. Gospodova patnja bila je njegovo poslednje iskušenje, preko kojega je do kraja proslavio Svoje Ljudsko (Luka 24:26; Jovan 12:23, 27, 28; 13:31, 32; 17:1, 4, 5); ali krv Jagnjetova je isto što i Božanska istina, ili sveto proizlazeće od Gospodovog Božanskog Ljudskog; na taj ačin, isto što i krv zavjeta o kome se gore govori, a o čemu piše kod Mojsija: 10. I uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. A oni rekoše: što god je rekao Jehova činićemo i slušaćemo. A Mojsije uze krv i pokropi njom narod, i reče: evo krv zavjeta koji učini Jehova s vama za sve riječi ove. (Izlazak 24:7, 8). Knjiga Zavjeta je bila Božanska istina koju su oni imali, anstvo potvrđenoa krvlju da je to bilo od Njegovog Božanskog Ljudskog.

11. U obredima Jevrejske Crkve, krv je imala samo to značenje a to je bilo sveto proizlazeće od Gospodovog Božanskog Ljudskog; stoga, kada su se posvećivali, to se činilo krvlju. Tako kada su Aron i njegovi sinovi bili posvećivani, krvlju su bili poprskani krajevi rogova na oltaru, a ostatkm je poprskan donji deo oltra, kao i kraj desnoga uha, palac desne ruke, i veliki palac na desnoj nozi, kao odeća (Izlazak 29:12, 16, 20; Levitska 8:15, 19, 23, 30). I kada je Aron ulazio iza zavesa sedišta milosti, trebalo je poprskati prstom sedište milosti prema istoku sedam puta (Levitska 16:12-15). Tako isti (se radilo) pri ostalim posvećivanjima, kao i kod ispaštanja i očišćenja, u vezi s kojima vidi sledeće odlomke, Izlazak 12:7, 13, 22; 30:10; Levitska 1:5, 11, 15; 3:2, 8, 13; 4:6, 7, 17, 18, 25, 30, 34; 6:27, 28; 14:14-19, 25-30; 16:12-15, 18, 19; Zak. Ponovljeni 12:27).

12. Pošto se krvlju, u pravom smislu, označava svetost, tako, u obrnutom smislu, krv i krvi označavaju one stvari koje vrše nasilje nad tim (nad svetošću), jer se prolivanjem nevine krvi vrši nasilje nad onim što je sveto. Stoga su zle stvari i prafane stvari bogoštovanja nazvane krv. Da krv i krvi imaju takvo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Kada Gospod opere nečistotu kćeri Sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. (Izaija 4:4).

Kod Jeremije: I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh Jeremija 2:34).

13.

Opet: Ali za grijehe proroka njegovijeh, i za bezakonja svećenika njegovijeh, koji proljevaju krv pravedničku usred njega. Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljajući se krvlju koje ne mogahu da se dotiču haljinama svojim. (Plač 4:13, 14).

Kod Jezikilja: I idući mimo tebe i vidjeh te gdje se valjaš u krvi svojoj, i rekoh ti: da si živa u svojoj krvi i opet ti rekoh: da si živa u krvi svojoj! I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, omazah te uljem Jezekilj 16:6? 16:9). A ti, sine čovječiji, hoćeš li suditi gradu krvničkom? i hoćeš li mu pokazati sve gadove njegove? Reci: ovako veli Jehova Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove svoje da se skrvni. Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskrvnio si se o gadne bogove svoje koje si načinio. Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. U tebi su opadači da proljevaju krv i na gorama jedu u tebi, grdila, čine u tebe. (Jezekilj 22:2-4? 22:6? 22:9).

Kod Mojsija: Ako iko prinese žrtvu bilo gde osim na oltaru u šatoru, to mu je krv, kao da je prolio krv (Levitska 17:1-9).

14. Krivotvorena i profanisana istina označena je u sledećim odlomcima koji pominju krv.

Kod Joila: I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin. (Joilo 2:30, 31). U Otkrovenju: I vidjeh kad otvori šesti pečat, gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv. (Otkrivenju 6:12).

Opet: I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv. (Otkrivenju 8:8).

Opet: I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene, i posta krv. (Otkrivenju 16:3, 4).

15. Slično u knjizi Izlaska 7:15-22, o rekama, močvarama, i vodenim ostavama u Egiptu, koji su se pretvorili u krv; jer se Egiptom ozbačavaju znanja (scientia) preko kojih se ulazi u nebeske misterije, i tako se izokreću, osporavaju, i profanišu Božanske istine (br. 1164, 1165, 1186). Sva čudesa u Egiptu, pošto su Božanska, sadrže ovakve stvari. Reke koje su postale krv su istine inteligencije i mudrosti (br. 108, 109, 3051); vode imaju slčno značenje (br. 680, 2702, 3058), kao i izvori (br. 2702, 3096, 3424); mora su istine skupno, koje su isinite reči-znanja (vera scientifica) (br. 28); mjesec za koji se kaže da se pretvorio u krv, je Božanska istina (br. 1529, 1531, 2495, 4060). Iz ovoga se vidi da se mesecom, morem, izvorima, vodama, i rekama, koje su se pretvorile u krv, označava istina koja je krivotvorena i profanisana.

4060. Stoga je jasno da se rečima koje stoje pred nama označava, u unutrašnjem smislu, stanje crkve u to vreme u pogledu dobra, to jest, ljubavi ka bližnjemu i ljubavi ka Gospodu, a koji je smisao kao što sledi:

SEKCIJA 2 Ali odmah nakon nevolja dana tijeh. Ovo označava stanje crkve u odnosu na istinu vere, o čemu se govori iznad. U Reči pustošenje istine na mnogim mestima naziva se nevoljom. (Da dani označavaju stanja, može se videti gore, br. 23, 487, 488, 493, 893, 2788, 3462, 3785). Iz ovoga jasno je da se ovim rečima označava da više neće biti ni vere ni ljubavi ka bližnjemu. Jer vera vodi ljubavi ka bližnjemu, jer ona uči šta je ljubav ka bližnjemu, a ljubav ka bližnjemu je onakva kakve su istine vere; a istine vere primaju svoju suštinu i svoj život od ljubavi ka bližnjemu, kao što je bilo više puta pokazano u prethodnim poglavljima. Sunce će pomrčati i mjesec neće davati svjetlosti svoje. Ovo označava ljubav ka Gospodu, koji je sunce; i ljubav ka bližnjemu, koja je mesec. Pomračiti i ne davatio svetlosti, označava da se neće pojaviti i da će nestati. Da je sunce nebesko ljubavi, a mesec duhovno ljubavi; to jest, da je sunceljubav ka Gospodu, a mesec ljubav ka bližnjemu, koja dolazi od vere, može se videti gore, br. 1053, 1529, 1530, 2120, 2441, 2495. Razlog da je ovo značenje sunca i mjeseca, je to što se u drugom životu Gospod pojavljuje kao sunce onima u nebu koji su u ljubavi ka Njemu, i koji se nazivaju nebeskim anđelima; a kao mesec onima koji su u lubavi ka bližnjemu, a koji se naziovaju duhovnim (vidi br. 1053, 1521, 1529-1531, 3636, 3643).

Sunce imesec u SEKCIJA 3 nebima, to jest, Gospod, nikada se ne pomračuju, niti gube svetlost, nego neprekidno sijaju; niti pak ljubav ka Gospod ikada potamni kod nebeskih, niti ljubav ka bližnjemu kod duhovnih, u nebima: niti pak na zemlji kod onih s kojima su anđeli, to jest, oni koji su u ljubavi (ka Gospodu) i u ljubavi ka bližnjemu.

Međutim, koji ne vole Gospoda i bližnjega, nego vole sebe i svet, i koji neprekidno mrze (nekoga) i žele osvetu, oni na sebe navlače tamu. Taj slučaj je kao što je sa suncem na ovome svetu, koje sija neprekidno, ali se ne pokazuje kada ga prekriju oblaci (br. 2441).

SEKCIJA 4 I zvijezde će pasti s neba. Ovo označava da će nestati poznanja dobra i istine. Samo to je označeno zvijezdama kad se pomenu u Reči (br. 1808, 2849). I sile nebeske će se pokreniti. Ovo označava temelje (osnove) crkve, za koje se kaže da će se pokrenuti i potresti kada bude nestala. Jer je crkva na zemlji temelj neba, jer se uticaj (influks) dobra i istine od Gospod preko nebesa na kraju završava u dobrima i istinama koje su u čoveku crkve. Stoga, kada je čovek crkve u takvom izopačenom stanju tako da više da prima influks dobra i istine, kaže se da su se sile nebeske pokrenule (uzdrmale). Stoga se Gospod uvek stara da nešto od crkve ostane; i da kada jedna stara crkva nestane, nova se podiže.

SEKCIJA 5 I tada će se pokazati znak Sina čovječijeg na nebu. Ovo označava pojavu Božanske istine u tome vremenu; znak označava pojavljivanje; Sin čovječiji, Gospodakao Božansku istinu (vidi br. 2803, 2813, 3704). Ovo pojavljivanje ili znak bilo je ono o čemu su učenici pitali, kad su rekli, Kakav je znak Tvojega dolaska i pošljetka? (stih 3). Jer su znali iz Reči da će se Gospod pokazati onda kada bude svršetak (pošljedak); a saznali su od Samga Gospoda da će On doći ponovo , što su oni shvatili da će On ponovo doći u svet; jer još nisu znali da je Gospod dolazio kad god je crkva bila opustošena, ali ne u osobi, kao kada je na Sebe uzeo Ljudsko rođenjem i kada ga je učinio Božanskim; nego tako što bilo da se pokazivao kao Abrahamu u Mamreu, Mojsiju u grmu, Izrailjeskom narodu kod Gore Sinajske, a Jošui kad je ušao u zemlju Hanansku; ili na manje jasan način kao po nadahnuća preko kojih je dao Reč, a posle preko Reči; jer Gospod je prisutan u Reči, jer sve što je u Reči, od Njega je i o Njemu je, kao što se može videi iz onoga što je često pokazivano. Ovo poslednje pokazivanje(pojavljivanje) je ovde označeno znakom Sinačovječijega, koji je opisan u ovome stihu. SEKCIJA 6 Tada će proplakati sva plemena (narodi) na zemlji. Ovo označava da će svi koji su u dobru ljubavi i u istine vere biti ožalošćeni. Da proplakati označava ovo, može se videti kod Zaharije 13:10-14; a da plemena označavaju sve stvari u dobru od istine, ili stvari koje pripadaju ljubavi i veri, a stoga i onim (ljudima ili duhovima) koji su u njima, mož e videti gore (br. 3858, 3926). Ti se nazivaju plemenima nazemlji, jer se pod njima misli na one koji su u crkvi. Da je zemlja crkva, može e videti gore, br. 662, 1066, 1067, 1262, 1733, 1850, 2117, 2928, 3355). SEKCIJA 7 I vidjeće Sina čovječijeg kako ide na oblacima nebeskim sili i slavi velikoj. Ovo označava će tada Reč biti otkrivena u pogledu njenog unutrašnjeg smisla, u kojemu je Gospod; Sinčovječiji je Božanska istina u Njoj; sila se odnosi na dobro, a slava na istinu u Njoj. Da su ove stvari označene sa I vidjeće Sina čovječijega kako ide naoblacima nebeskim, vidi se iz predgovora osamnaestom poglavlju. Ovo je dolazak Gospodov na koji se ovde misli, a ne da će se On doslovno pokazati na oblacima. Sada sledi uspostavljanje jedne nove crkve, što se dešava onda kada je stara opustošena i odbačena. I poslaće anđele nebeske s velikijem glasom trubnijem. Ovo označava odabiranje (selekciju), ne preko vidljivih anđela, a još manje preko truba i velikoga glasa; nego preko infuksa (uticaja) svetoga dobra isvete istine od Gospoda kroz anđele; pa se stoga anđelima označava u Reči nešto od Gospoda (br. 1925, 2821, 3039); ovde se označavaju stvari koje su od Gospoda i o Gospodu. Trubom i velikim glasom označava se evangelizacija (razglašenje dobre vesti), kao što je to (značenje) i na drugim mestima u Reči. I sabraće izabrane Svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. Ovo označava ustanovljivanje jedne nove crkve. Izabrani su oni koji su udobru ljubavi i vere (br. 3755-3900); četiri strane (vetra) odakle će se sabrati, to su stanja dobra i istine (br. 3708); od kraja do kraja nebesa, označa unutrašnje ispoljašnje (stvari) crkve. Dakle, ovakve su one stvari koje su označene ovim Gospodovim rečima.