ബൈബിൾ

 

Ponovljeni Zakon 5

പഠനം

   

1 I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reče im: Čuj Izrailju uredbe i zakone, koje ću danas kazati da čujete, da ih naučite i držite ih i tvorite.

2 Gospod Bog naš učini s nama zavet na Horivu.

3 Nije s ocima našim učinio taj zavet, nego s nama, koji smo danas tu svi živi.

4 Licem k licu govorio vam je Gospod na ovoj gori isred ognja;

5 Ja tada stajah između Gospoda i vas, da vam javim reči Gospodnje, jer vas beše strah od ognja i ne iziđoste na goru; i reče:

6 Ja sam Gospod Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog,

7 Nemoj imati bogove druge do mene.

8 Ne gradi sebi lik rezani, niti kakvu sliku od tvari koje su gore na nebu ili koje su dole na zemlji ili koje su u vodi ispod zemlje.

9 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja otaca njihovih do trećeg i do četvrtog kolena, onih koji mrze na me,

10 A činim milost na hiljadama onih koji me ljube i čuvaju zapovesti moje.

11 Ne uzimaj uzalud ime Gospoda Boga svog, jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime Njegovo uzalud.

12 Drži dan od odmora i svetkuj ga, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj.

13 Šest dana radi i svršuj sve poslove svoje.

14 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; nemoj raditi nikakav posao ni ti, ni sin tvoj ni kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja, ni vo tvoj ni magarac tvoj, niti koje živinče tvoje, ni došljak koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tvoj i sluškinja tvoja kao i ti.

15 I pamti da si bio rob u zemlji misirskoj, i Gospod Bog tvoj izvede te odande rukom krepkom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod Bog tvoj zapovedio da svetkuješ dan od odmora.

16 Poštuj oca svog i mater svoju, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj, da bi se produžili dani tvoji i da bi ti dobro bilo na zemlji, koju ti dade Gospod Bog tvoj.

17 Ne ubij.

18 Ne čini preljube.

19 Ne kradi.

20 Ne svedoči lažno na bližnjeg svog.

21 Ne poželi ženu bližnjeg svog, ne poželi kuću bližnjeg svog, ni njivu njegovu, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta šta je bližnjeg tvog.

22 Te reči izgovori Gospod svemu zboru vašem na gori isred ognja, oblaka i mraka, glasom velikim, i ništa više, nego ih napisa na dve ploče kamene koje mi dade.

23 A vi kad čuste glas isred tame, jer gora ognjem goraše. pristupiste k meni, svi glavari od plemena vaših i starešine vaše,

24 I rekoste: Gle, pokaza nam Gospod Bog naš slavu i veličinu svoju, i čusmo glas Njegov isred ognja; danas videsmo gde Bog govori s čovekom, i čovek osta živ.

25 Pa sada zašto da pomremo? Jer će nas spaliti onaj oganj veliki; ako još čujemo glas Gospoda Boga svog, pomrećemo.

26 Jer koje je telo čulo glas Boga Živoga gde govori isred ognja, kao mi, i ostalo živo?

27 Idi ti, i saslušaj sve što će ti kazati Gospod Bog naš, pa onda ti kaži nama šta ti god kaže Gospod Bog naš, a mi ćemo slušati i tvoriti.

28 I Gospod ču glas od reči vaših kad vi govoraste, i reče mi Gospod: Čuh glas od reči tog naroda, koje rekoše tebi; šta rekoše dobro rekoše.

29 O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovesti moje svagda, da bi bilo dobro njima i sinovima njihovim doveka.

30 Idi, reci im: Vratite se u šatore svoje.

31 A ti stani ovde kod mene, i kazaću ti sve zapovesti i uredbe i zakone, koje ćeš ih naučiti da tvore u zemlji koju im dajem u nasledstvo.

32 Gledajte, dakle da činite onako kako vam je zapovedio Gospod Bog vaš, ne svrćite ni nadesno ni nalevo.

33 Celim putem, koji vam je zapovedio Gospod Bog vaš, idite, da biste živi bili i da bi vam dobro bilo, i da bi vam se produžili dani u zemlji koju ćete naslediti.

   

സ്വീഡൻബർഗിന്റെ കൃതികളിൽ നിന്ന്

 

Nebeske Tajne #9397

ഈ ഭാഗം പഠിക്കുക

  
/ 10837  
  

9397. I pročita je u uši naroda (pred narodom). Da ovo označava ohrabrenje i poslušnost, vidi se iz značenja pročitati, što je ohrabrivati; jer kad se nešto čita, to je da bi se to čulo, opažalo, i da bi je tome pokoravalo; to jest, da bi se ohrabrilo; i iz značenja ušiju, što je poslušnost; jer uši i slušanje označavaju poslušnost (vidi br. 2542, 3869, 8990, 9311).

[2] Poštouši označavaju slušanje i pažnju, ali i poslušnost, stoga se one često pominju u Reči, govoreći u uši, čitajući u uši naroda, i ne govoreći i ne čitajući pred njima; kao u sledećim odlomcima: Ali čuj ovu riječ koju ću ja kazati pred tobom pred svijem narodom (Jer. 28:7). Oni kazivaju riječi ove u uši naroda (1 Sam. (11:4). Neka sluškinja tvoja kaže u tvoje uši (1 Sam. (25:24). Proglasi u uši naroda, govoreći (Sudije 7:3). Govori u uši naroda (Izlazak 11:2). Počuj, o Izrailje, uredbe i sudove koje kazujem u vaše uši danas (Zak. Ponov. (5:1). Govorim riječi ove u uši njihove (Zak. Ponov. (31:28). Mojsije reče sve riječi pjesme u uši naroda (Zak. Ponov. (32:44). On pročita u uši njihove sve riječi knjige zavjeta (2 o Carevima 23:2). I rekoše mu: sjedi i pročiaj u uši naše; i Baruh prpčita u uši njihove (Jer. 36:15). Kad Isus završi riječi ove u ušima naroda (Luka 7:1).

[3] Poštouši i slušanje označavaju primanje istine, opažanje, i poslušnost, a tako i prvo i posledje vere, stoga je često Gospod govorio, Neka onaj ko ima iši, posluša (Matt. (11:15; 13:8; Marko 4:9, 23; Luka 14:35). I pošto se gluhima, to jest, onima koji ne čuju, označavaju u duhovnom smislu oni koji nisu u istini vere, jer nisu u znanjima i opažanju [znanja], (br. 6989, 9209), stoga kad je Gospod izlečio gluhoga, On stavi svoj prst unjegove uši i reče, Eftata, što znači, otorite se. I odmah mu se uši otvoriše (Mark 7:32-35). (Da su sva čuda Gospodova označavala stanja crkve, vidi br. 8364, 9086.)

  
/ 10837  
  

ബൈബിൾ

 

Izlazak 24

പഠനം

   

1 I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starešina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka.

2 I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide na gore s njim.

3 I dođe Mojsije, i kaza narodu sve reči Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednim glasom i rekoše: Činićemo sve što je rekao Gospod.

4 I napisa Mojsije sve reči Gospodnje, i ustavši rano načini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih.

5 I posla mladiće između sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu.

6 I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdele, a polovinu krvi izli na oltar.

7 I uze knjigu zavetnu i pročita narodu. A oni rekoše: Šta je god rekao Gospod činićemo i slušaćemo.

8 A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reče: Evo krv zaveta, koji učini Gospod s vama za sve reči ove.

9 Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starešina Izrailjevih.

10 I videše Boga Izrailjevog, i pod nogama Njegovim kao delo od kamena safira i kao nebo kad je vedro.

11 I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego videše Boga, pa jedoše i piše.

12 I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovde, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovesti, koje sam napisao da ih učiš.

13 Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju.

14 A starešinama reče: Sedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao šta, neka ide k njima.

15 I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru.

16 I beše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka.

17 I slava Gospodnja beše po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim.

18 I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.