ბიბლია

 

Brojevi 5

Სწავლა

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka isteraju iz logora sve gubave i sve kojima teče seme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca,

3 Bio čovek ili žena, isterajte, iza logora isterajte ih, da ne skvrne logora onima među kojima nastavam.

4 I učiniše tako sinovi Izrailjevi, i isteraše ih iz logora, kako Gospod kaza Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi.

5 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

6 Reci sinovima Izrailjevim: Čovek ili žena kad učini kakav greh ljudski, te zgreši Gospodu, i bude ona duša kriva,

7 Tada neka priznadu greh koji su učinili, i ko je kriv neka vrati celo čim je kriv i nek dometne odozgo peti deo i da onome kome je skrivio.

8 I ako onaj nema nikoga kome bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za očišćenje kojim će ga očistiti.

9 Tako i svaki prinos između svih stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude;

10 I šta god ko posveti, neka je njegovo, i šta god ko da svešteniku, neka je njegovo.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: Čija bi žena zastranila te bi mu zgrešila,

13 I drugi bi je obležao, a muž njen ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svedoka na nju, niti bi se zatekla,

14 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena,

15 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njen, deseti deo efe brašna ječmenog, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene greh;

16 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom.

17 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu.

18 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo.

19 I neka sveštenik zakune ženu, i reče joj: Ako nije niko spavao s tobom, i ako nisi zastranila od muža svog na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo.

20 Ako li si zastranila od muža svog i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvog spavao s tobom,

21 Tada sveštenik zaklinjući ženu neka je prokune i reče ženi: Da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom učinivši da ti bedro spadne a trbuh oteče.

22 I neka ti ova voda prokleta uđe u creva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: Amin, amin.

23 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom.

24 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uđe u nju voda prokleta i bude gorka.

25 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru.

26 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njenog spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije.

27 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila neveru mužu svom, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svom.

28 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće dece.

29 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svog i oskvrni se;

30 Ili kad kome dođe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu.

31 I muž da je prost od greha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Nebeske Tajne # 10177

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

10177. 1. Jošte načini oltar kadioni. Da ovo označava reprezentativ milostivog slušanja i primanja od strane Gospoda svih stvari bogoštovanja iz ljubavi i ljubavi prema bližnjem, vidi se iz značenja oltara kadionog , što je reprezentativ onih stvari bogoštovanja koje uzdižu ka Gospodu. Da su ovo one stvari koje su od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, videće se u onome što sledi.

2. Oltar ima slično značenje onome što je na njemu; jer oltar je ono što sadrži, i na njemu su stvari koje su sadržane; a stvar sadržana čini jedno sa stvari koja sadrži, kao sto i hleb koji je na njmu, kao čaša i vino koje je u njoj. Oltar je bio načinjen za tamjan (kad), ne sto, jer je oltar kod Izrailjske nacije bio glavni reprezentativ bogoštovanja, vidi br. 4192, 4541, 8941, 9714.

3. Oltar kadioni predstavljao je slušanje i primanje svih stvari bogoštovanja od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, jer je dim i kretanje dima nagore označavalo ono što se uzdiže i što se prima od Gospoda. Ali svetost i pobožnost, koje ne proizlaze iz ljubavi, doista se čuju, ali se ne primaju, jer je to licemerna svetost i pobožnost, jer je samo spoljašnja bez unutrašnjeg; a sveto spoljašnje bez unutrašnjeg prolazi kroz, ali ne dalje od prvoga praga neba, i tamo se rasipa; ali sveto spoljašnje s unutrašnjim, prodire u samo nebo, već prema prirodi unutrašnjeg, stoga do Gospoda. Jer sveto spoljašnje bez unutrašnjeg je stvar izgovaranja i pokreta; dok sveto spoljašnje od unutrašnjeg potiče od srca; o prethodnom i potonjem vidi što je pokazano u br. 8252-8257.

6. U šatoru ispred zavesa, bio je sto, na kome su bili hlebovi lica. Bio je i sve'njak sa žišcima, a bio je i oltar kadioni. Hleblom lica bila je predstavljena ljubav ka Gospodu; žišcima na svećnjaku, ljubav prema bližnjem i vera; a tamjanom na oltaru, bogoštovanje; ovaj (tamjan) se palio svakoga jutra i svake večeri kada su se postavljali žišci.

Stoga je očito da je paljenje tamjana predstavljalo bogoštovanje Gospoda od ljubavi i ljubavi prema bližnjem; a samim šatorom, u kojemu se izvodilo, bilo je predstavljeno nebo, gde je svo bogoštovanje ovoga karaktera.

Da hleb predstavlja nebesko dobro, koje je dobro ljubavi od Gospoda, može se videti u br. 9545; da svećnjak predstavlja duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vere, u br. 9548-9561; a šator je predstavljao nebo, 9457, 9481, 9485, 9784, 9963.

7. Kad se pomene bogoštovanje, misli se na sveto stanje koje se postiže molitvama, divljenjem, ispovedanjima, i sličnim pobožnostima, koje proizlaze iz unutrašnjih stanja ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da te stvari sačinjavaju bogoštovanje, označeno paljenjem tamjana, jasno je iz sledećih odlomaka, Izlivam pred njim moljenje svoje, i tugu svoju pred njim kazujem (Psalam 141:2). I u Otkrovenju, Četiri životinje padoše pred jagnjetom i četiri starešine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetih (Otkr. 5:8). Ponovo, Drugi anđeo stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i beše mu dano mnogo tamjana da molitvama svih svetih. I dim od kađenja u molitvama svetih iziđe iz ruke njegove pred Boga (Otkr. 8:3, 4).

8. Pošto je tamjan označavao bogoštovanje i njegovo uzdizanje, to jest, slušanje i primanje od Gospoda, stoga je Mojsije zapovedio da se uzme kadionica sa tamjanom, i pali pred Jehovom, da bi znali koga će Jehova izabrati da ga čuje (Brojevi XVI, i sledeći stihovi); i kada su ljudi mrmljali , Aron je jurnuo među skupštinu sa tamjanom, kad je počeo pomor, i tako ga zaustavio (Brojevi 16:44-49). I kod Malahija, jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar Malahija 1:11. I kod Mojsija,

I sinovi Levijevi učiće Jakova uredbama i Izrailja zakonu, stavljaće tamjan u nozdrve tvoje, i prinos na oltar tvoj (Zak. Ponov. (33:10). Kaže se, stavljaće tamjan u nozdrve, jer se nozdrvama označava opažanje, br. 4624-4634; ovde se dodaje prinos, jer i njime je označeno dobro ljubavi.

9. Ali u obrnuom smislu, paljenjem tamjana, označava se bogoštovanje od obrnutih ljubavi, jer su ovo ljubavi pema sebi i svetu, kao paljenje tamjana drugim bogovima (Jer. 1:16; 16:3, 5); paljenjem tamjana likovima (idolima) (Jezikilj ?; ?); i kaditi (paliti tamjan) Valima (Osija 2:13).

10. Pošto paljenje tamjana označava stvari koje uzdižu i koje Božansko prima, to se isto tako može primeniti i na Neznabošce u njihovim religijskim obredima. Dobro je poznato u istoriji da su Rimljani i druge nacije koristile tamjan, kadionice, i posude sa tamjanom. Religijski obredi ove vrste potiču od Drevne Crkve, koja je bila proširena u nekoliko oblasti Azije – u Siriji, Arabiji, Babilonu, Egiptu, i Hananu. Ta je Crkva bila reprezentativna Crkva, čije su spoljašnje stvari predstavljale unutrašnje, koje su nebeske i duhovne. Mnogi su religijski obredi, uključujući paljenje tamjana, prešli od te Crkve okolnim nacijama do Grčke i Italije. Jedan od tih obreda bila je da čedne device, nazvane vestalke, bdiju nad svetom vatrom.

11. Tamjan koji se palio u Drevnoj Crkvi, a otuda i u Izrailjskoj Crkvi, pripremao se od mirisavih sastojaka – stakte, oniha, galbanuma, i tamjana, jer miris označava opažanje, a miomiris zahvalno opažanje, vidi br. 925, 1514, 1517-1519, 4748, 10054. A tamjan je posebno označavao istinu vere, pa stoga kada se tamjan pomene u Reči, tada se pominje i ulje, hleb, i prinosi, ili zlato, kojima se označava dobro ljubavi, kao kod Isaije,

Svi iz Sabe doći će, zlato i kad doneće, i slavu Jehovinu javljaće (Isaija 60:6. Tako isto i oni koji su dolazili od Istoka, o kojima je napisano kod Mateje, i dođoše mudraci s istoka, tražeći Gospoda koji se rodi u to vreme, i otvoriši svoja blaga, darovaše ga zlatom, tamjanom, i miomirisom Mateju 2:1, 2, 11).

Da su se oni koji su dolazili s Istoka u Reči nazivali sinovima istoka, je stoga što označavaju one koji su bili u poznanjima dobra i istine, što se može videti u br. 3249, 3762; slično Saba, br. 1171, 3240; da zlato označava dobro ljubavi, može se videti u onome što je navedeno, br. 9874, i br. 9881.

12. I kod Jeremije,

I donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom Jeremija 17:26. ; a darovima se označavalo dobro ljubavi, vidi br. 9992, 10137. Otuda je očito da tamjan u Reči označava istinu vere; jer u Reči, gde se govori o dobru, govori se i o istini, zbog nebeskog braka, koji je između dobra i istine u svemu što je tamo; vidi navedeno, br. 9263, 9314. To je bio razlog da su se ulje i tamjan postavljali kao ponude za greh (Levitska 2:1, 2, 15), ali ne i prinos za greh (Levitska 5:11); a ni prinos za sumnju ljubavnu (ljubomoru) (Brojevi 5:15). Ulje i tamjan se nisu postavljali za ove, jer su bili namenjeni iskupkljenju od zala; jer sve dok se čovek iskupljuje, ne može da prima dobro ljubavi i istinu vere, jer im se zla protive; drugačije je posle iskupljivanja ili uklanjanja zala.

13. Pošto se dobro ljubavi ne može dati bez istine vere – jer dobro čini istinu, i ono je onakvo kakvim ga istina oblikuje – stoga se na svaku ponudu stavljao tamjan; kao i na hleb lica, na stolu u šatoru od sasatnka (Levitska 24:7). Jer hleb označava dobro ljubavi, br. 3478, 3813, 10040, 10137).

  
/ 10837  
  

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Nebeske Tajne # 9548

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

9548. I načini svjetnjak. Da ovo označava duhovno nebo, vidi se iz značenja svjetnjaka, što je Božnsko duhovno u nebu i u crkvi od Gospoda. Da se svjetnjakom označava Božansko duhovno je stoga što se stolom na kome su bili hljebovi lica, označava Božansko nebesko, kao što je rečeno u onome što prethodi. Božansko nebesko je dobro ljubavi, a Božansko duhovno je istina vere koja potiče otuda; obadve proističu od Gospoda. Da svjetnjak označava Božansko duhovno je zbog njegovog prosvetljenja, jer Božanska istina koja proističe od Gospodovog Božanskog dobra, je ono što daje svetlost u nebu, a anđeli imaju svetlost samo iz toga izvora. Otuda to da se u Reči Gospod nazivasvjetlost, a svjetlošću se naziva vera, a isto tako i inteligencija i mudrost od dobra, koje je samo od Gospoda (vidi br. 1053, 1521-1533, 2776, 8707, 8861, 9399, 9407).

[2] Dasvjetnjak označava duhovno nebo od Božanske istine koja je od Gospoda, stoga [označava] i crkvu; da svjetnjak označava veru, a isto tako i inteligenciju od istine i mudrost od dobra, koji su od Gospoda samoga, vidi se jasno iz odlomaka u Reči gde se pominju svjetnjak i žižak; kao kod Jovana: Vidjeh sedam svijetnjaka zlatnijeh, i usred sedam svijetnjaka kao sina čovječijega. Sedam svijetnjaka su sedam crkava (Otkr. 1:12-13, 20). I dignuću svijetnjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ (Otkr. 2:5). Crkva se ovde naziva svijetnjakom zbog Božanske istine koja je tamo od Gospoda; jer kaže se, sedam svijetnjaka su sedam crkava; da je crkva (poreklom) od Božanake istine jasno je, jer se kaže, Dignuću ga ako se ne pokaješ; da je ona od Gospoda, i to je jasno, jer se kaže, posred svijetnjak kao sin čovječije (Da se Gospod naziva sinom čovječijim zbog Božanske istine, vidi br. 2803, 2813, 3704.)/3] Kod istoga: I daću dvojici svojijeh svjedoka , i proricać iljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće. Ovi su dvije masline i dva žiška koji stoje pred gospodarom zemaljskim (Otkr. 11:3-4); dva svjedoka označavaju Reč u oba Testameta (Zavjeta) u pogledu njihovog svedočenja o Gospodu; [svedočenje) ono se naziva maslinovim drvetom, i svjetnjakom od Božanske istine, koja je od Gospoda.

[4] Kod Zaharije: I reče mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidi, eto, svjetnjak sav od zlata, i gore na njemu čaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu. I dvije masline uza nj, jedna s desne strane čaši a jedna s lijeve. (Zah. 4:2-3); ovo se kaže o Zorobabelu, koji je postavljao temelj Božijega doma da bi ga završio, kojim je pretstavljen Gospod koji je treba da dođe i obnovi duhovno carstvo i crkvu, koji su svjetnjak, i svete istine u njemu [u nebu i crkvi], koje su sedam žižaka.

[5] Da žižak označava veru, i inteligenciju od istine i mudrost od dobra, koji su od Gospoda samoga, vidi se iz ovih odlomaka: I sveti Jerusalim ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, a žižak je njegovo jagnje. I narodi koji su spaseni, hodiće u vidjelu njegovom, i carevi zemaljski donijeće slavu i čast svoju u njega (Otkr. 21:23-24). I noći tamo ne će biti, i ne će trebovati žiška, ni vidjela sunčanoga; jer će ih obasjavati Gospod Bog (Otkr. 22:5). U prethodnm odlomku žižak označava Božansku istinu koja je od Gospoda; a vidjelo, veru, a tako isto i inteligenciju i mudrost. Ponovo: I vidjelo žiška ne će se više svijetliti u tebi, i glas ženika i nevjeste ne će se više čuti u tebi (Otkr. 18:23).

[6] Kod Jeremije: I učiću da nestane među njima glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina, lupe od žrvanja i svjetlosti od žiška. I sva će zemlja biti pustoš i čudo (Jer. 25:10-11); govoreći o gašenju vere pa stoga i inteligencije u duhovnim stvarima, što je označenožiškom kojega ne će više biti, i svjetnjakom kojega više ne će biti.

[7] Na sličan način i u sledećim odlomcima: Koliko se puta gasi žižak bezbožnički, i dolazi im pogibao (Jov 21:17). Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod rasvjetljuje tamu moju (Psalam 18:28; 1:2 Samuilova 22:29). Od zapovjesti tvojih postadoh razuman (inteligentan); stoga radi mrzim na svaki put lažni. Riječ je tvoja žižak u nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj (Psalam 119:104-105). Kad svijetljaše svijećom svojojm nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hodih u mraku (Jov 29:3). Svijeće je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je daklevidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama? (Mat. 6:22-23; i Luka 8:16; 11:33-

36.); okom se ovde označava vera i inteligencija iz nje (da su ove stvari označene u unutrašnjem smislu okom, vidi br. 4403-4421, 4523-4534, 9051). Iz ovoga je jasno šta je označeno sa svo će tijelo biti puno vidjela ako je tvoje oko zdravo, i da će svo telo biti tamno, ako oko tvoje bude kvarno. Pošto se vera, i inteligencija i mudrost iz nje (vere) označavaju vidjelom, stoga su se carevi Judini nazivali vidjelom Davidu (1 o Carevima 11:36; 15:4; 2 o carevima 8:19); a David se naziva vidjelom Izrailja (21:16-17); ne da su carevi Judini, ili David, bili vidjela, nego da se carem označava Božanska istina koja je od Gospoda (br. 6148); a Davidom, Gospod u pogledu Božanske istine, od koje je vera, inteligencija, i mudrost (br. 1888).

  
/ 10837