ბიბლია

 

Postanak 17

Სწავლა

   

1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten.

2 I učiniću zavet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.

3 A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:

4 Od mene evo zavet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.

5 Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraam, jer sam te učinio ocem mnogih naroda;

6 Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe.

7 A postavljam zavet svoj između sebe i tebe i semena tvog nakon tebe od kolena do kolena, da je zavet večan, da sam Bog tebi i semenu tvom nakon tebe;

8 I daću tebi i semenu tvom nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju hanansku u državu večnu, i biću im Bog.

9 I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena.

10 A ovo je zavet moj između mene i vas i semena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje.

11 A obrezivaćete okrajak tela svog, da bude znak zaveta između mene i vas.

12 Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog.

13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavet moj na telu vašem zavet večan.

14 A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tela njegovog, da se istrebi iz naroda svog, jer pokvari zavet moj.

15 I još reče Bog Avramu: A Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Saara.

16 I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je, i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje.

17 Tada pade Avram ničice i nasmeja se govoreći u srcu svom: Eda će se čoveku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi?

18 I Avram reče Bogu: Neka živ bude Ismailo pred Tobom!

19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i nadećeš mu ime Isak; i postaviću zavet svoj s njim da bude zavet večan semenu njegovom nakon njega.

20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i načiniću od njega velik narod.

21 A zavet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.

22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore.

23 I Avram uze Ismaila sina svog i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god beše kupio za svoje novce, sve muškinje od domaćih svojih; i obreza okrajak tela njihovog u isti dan, kao što mu kaza Bog.

24 A beše Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tela svog.

25 A Ismailu sinu njegovom beše trinaest godina kad mu se obreza okrajak tela njegovog.

26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo,

27 I svi domašnji njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim.

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Nebeske Tajne # 2021

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

2021. Da je zavjet vječan. A ovo označava povezivanja s ovima, jasno je iz značenja „zaveta“, da je to povezivanje (objašnjeno pre, br. 665, 666, 1023, 1038); i da je to s onima koji su nazvani „sjeme“, jasno je iz onoga što neposredno sledi, i zato što se o „zavetu“ govori po drugi put u ovome stihu. „Zavet“ koji se spominje prvi put, odnosi se na sjedinjenje Jehove s Ljudskom Suštinom, a kada se pomnje po drugi put, tada se odnosi na povezivanje s onima koji su seme. A bi se stvorila jasnija ideja o jedinstvu Gospodove Ljudske Suštine sa Njegovom Božanskom Suštinom (s jedne strane), i o Gospodovo ovezivanju (spajanju) s ljudskim rodom (s druge strane) preko vere i ljubavi ka bližnjemu, bilo bi dobro ovde i u onome što sledi, ono prethodno nazvati Jedinstvo (Unio), a ono potonje Povezivanje (Conjunctio). Između Gospodove Ljudske Suštine i Njegove Božanske Suštine bilo je Jedinstvo; dok je između Gospoda i ljudskog roda bilo Povezivavanje, preko vere i ljubavi ka bližnjemu, što je jasno iz toga što je Jehova ili Gospod Život, i što je i Njegova Ljudska Suština postala Život, kao što je gore pokazano, a izmežu Života i Života postoji Jedinstvo; dok čovek nije Život, nego prijemnik Života, što je isto pokazano ranije; a kada se Žvot uliva u prijemnik života, to je povezivanje; jer se Život prolagođava prijemniku kao aktivno pasivnom, ili kao ono što je u sebi živo na ono što je u sebi mrtvo, ali koje živi od onoga prvoga. Početno i instrumentalno, kako se nazivaju - oni izgledaju povezani i kao da su jedno, ali ipak nisu jedno; jer prvo je za sebe, i drugo je za sebe. Čovek ne živi od sebe, ali Gospod po milosti pripaja čoveka k Sebi i tako čini da ovaj večno živi; i pošto se Gospod i čovek ovako razlikuju, (njihov odnos) to se naziva povezivanje.

  
/ 10837