ბიბლია

 

Izlazak 29

Სწავლა

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Nebeske Tajne # 9930

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

9930. I načini ploču od čistoga zlata. Da ovo označava prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, vidi se iz značenja ploče, što je prosvetlenje; i iz značenjazlata, što je dobro ljubavi ovde Gospodovo Božansko dobro, jer je bilo na njoj napisano, Svetinja Jehovi. ( Da zlato označava dobro ljubavi, vidi br. 113, 1551-1552, 9874, 9881.) Da ploča označava prosvetlenje, bilo je zbog njenoga blistavila, jer je bila sjajna zbog zlata na Aronovom čelu, a svako blistavilo pretstavlja prosvetljenost kao što je u nebima od Gospoda kao sunca. Prosvetljenost u nebima je mudrost i inteligencija od Božanske istine, koja proističe od Gospodato jest, od toga sunca, jer ovo prosvetljava unutrašnje. Njihovo unutrašnje korespondira razumu kod čoveka, koji je prosvetljen od Gospoda onda kada se opažaju istina i dobro crkve; jer je razum prijemnik; jer bez prijemnika nema primanja. Da ova ploča označava prosvetljenost od Gospodovog Božanskog dobra, je stoga što je na njoj bilo napisano, Svetinja Jehovi, i što je bila postavljena n rednjoj strani kape (mitre), koja je bila na Aronovoj glavi. Svetinja, koja je od Jehove, označava Božansku istinu koja proističe od Gospodovog Božanskog dobra (br. 6788, 8302, 8330, 9680, 9820). Kako bi ova ploča pretstavljala blistanje, to jest, prosvetlenje, od kojega potiče mudorst i inteligencija, bila je stoga vezana za prednju stranu kape (mitre).

[2] Pošto se pločom označavalo prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, to se ona nazivala i pločom svetosti i krunom svetosti; jer kruna je reprezentativ Božanskog dobra, a svetostoznačava Božansku istinu koja proističe otuda, kao što je gore rečeno. Da se nazivala pločom krune svetosti, vidi se iz ovoga što sledi u ovoj knjizi Izlaska: I načiniše pločicu za sveto oglavlje (krunu) od čistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže napečatima: svetinja Jehovi (Izlazak 39:30).

Da se nazivala i krunom svetosti, vidi se iz drugog odlomka u Izlasku: I metni mi kapu na glavu i svetu ploču (krunu svetosti) na kapu (Izlazak 29:6). Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploču zlatnu, krunu svetu(Levitska 8:9).

[3] Da kruna pretstavlja Božansko dobro od kojega je Božanska istina, vidi se po po carskim krunama. Jer carevi pretstavljaju Gospoda kao Božansku istinu (vidi br. 2015, 2069, 5068, 6148); stoga su imali krunu na glavi, i žezlo u ruci; jer se vlast od Božanskog dobra pretstavljala krunom, a vlast od Božanske istine žezlom.

[4] Da kruna(vijenac) ima ovo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje će njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac (kruna) njegov (Psalam 132:17-18).

David ovde označava Gospoda (br. 1888), kao i pomazanik (br. 3008-3009); njegov rog označava moć (br. 2832, 9081); vidjelo označva označava Božansku istinu od koje je inteligencija (br. 9548, 9783); kruna (vijenac) označava Božansko dobro od kojega je mudrost, a od kojega je i vlast (uprava); kruna, koja označava mudrost, . . za koju se kaže da cvjeta, jer u pogledu ljudskog on je stekao mudrost u svetu kroz borbe protivu i pobede nad paklovima (br. 9548, 9783), koji su neprijatelji koji će se obući u sramotu.

[5] Ponovo: Gnjevan si na pomazanika svojega, bacio si na zemlju vijenac (krunu) njegov (Psalam 89:38-39) gde pomazanik označava Gospoda; gnjev označava stanje iskušenja koje je postojalo kad je bio u borbamas paklovima; tužbalica (lamentacija) se u to vreme opisuje gnjevom i odbacivanjem (ostavljenjem, osudom); kao na primer poslednja tužbalica (lament) Gospodova na krstu (križu), da je ostavljen (napušten); jer je krst bioposlednje iskušenje, t est, poslednja borba s paklovima, preko koje je sjedinio svoje Božansko ljudsko sa Božanskim samim koje je bilo u njemu.

[6] Kod Isaije: U ono će vrijeme Jehova nad vojskama (Savaot) biti slavna kruna i dičan vijenac (dijadem) ostatku naroda svojega (Isa. (28:5); gde dičan vijenac (dijadem) označava mudrost koja je od dobra od Božanskog; dičan vijenac, inteligenciju od istine od onoga dobra; ovime se opisuju Božanske stvari kod naroda; narod ovde označava crkvu, jer je bila tamo.

[7] Kod istoga: Siona radi ne ću umuknuti, i Jerusalima radi ne ću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. I bićeš krasan vijenac u ruci (kući) Jehovinoj i carska kruna u ruci Boga svojega (Isa. (62:1, 3). Sionom i Jerusalimom označava se crkva, Sionom nebeska crkva, a Jerusalimom duhovna crkva koja je odatle; krasan vijenac označava mudrost koja je od dobra, a carskom krunom, inteligencija kioja je od istine a pošto se krunom označaa mudrost koja je od dobra, stga se kaže da je u ruci Jehovinoj, a pošto se kapom označava inteligencija koja je od istine, stoga se kaže da je u ruci Boga; jer gde se govori o dobru, koristi se ime Jehova, a gde se govori o istini, koristi se ime Bog (br. 2586, 2769, 6905).

[8] Kod Jeremije: Reci caru i carici: dolje sjedite, jer će se slavni vijenc (kruna) vaš skinuti s vaše glave (Jer. 13:18); Ovde slavni vijenac (kruna) označava mudrost koja je od dobra odBožanske istine, jer slavan označava Božansku istinu crkve (br. 9815).

Kod istoga: Nesta radosti u srcu vašem, igra vaša pretvori se u žalost. Pade vijenac (kruna) s glave vaše (Plač 5:15-16). Vijenac (kruna) s glave označava mudrost koju imaju oni koji pripadaju crkvi, od Božanske istine, kroz koju su oni iznad ostalih naroda, pa stoga imaju neku vrstu vlasti.

[9] Kod jezikilja: I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac (krunu) na glavu(Jezekilj 16:12). predmeto kome se ovde goori je podizanje jedne nove crkve; grivna oko čela (na nosu) označava opažanje dobra; oboci u ušima označavaju opažanje istine, i poslušnost; vijenac (kruna) na glavi označava mudrost koja potiče otuda.

Kod Joba (Jova): Skinuo si s mene slavu moju i skunuo vijenac (krunu) s glave moje (Job 19:9); gde slava označava inteligenciju koja je od Božanske istine (br. 9429); vijenac sglave označava mudrost koja potiče odatle.

[10] U Otkrovenju: I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine , i imahu krune zlatne na glavama svojim. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestlu, i pokloniše se onome što živi u vijeke vjekova, i skidoš rune (vijence) svoje pred prijestoljem govoreći (Otkr. 4:4, 10). Dvadeset i četiri starješine označavaju sve one koji su u dobru od istina, a u apstraktnom smislu sva dobra od istina (br. 6524, 9404); da prijestoli označavaju istine od Božanskog (br. 5313, 6397, 8625, 9039); zlatne krune na njihovim glavama pretstavljaju mudrost od Božanskog, i pošto je od Božanskog, zbog toga su skinuli (bacili) [svoje krune] pred onim koji je sjedao na prijestolu.

[11] Pošto se dobro mudrosti stiče preko borbi u iskušenjima, koje se izvode uz pomoć istina vere, stoga su se krune daju onima koji su se borili protivu zala i obmana, i savladali ih; iz ovoga razloga su mučeničke krune bile znakovi zapovedanja (vlasti) od Gospoda nad zlima. Da krune označavaju nagrade za pobedu nad zlima, i da zbog toga označavaju dobra mudrosti, jer su to bile nagrade, i to se vidi iz Otkrovenja: I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše (luk) strijelu; i njemu se dade vijenac; i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi (Otkr. 6:2). Bijel konj i onaj koji sjeđače na njemu označavaju Gospoda kao Reč (br. 2760-2762); strijela (luk) označava doktrinu istine, uz pomoć koje se vodi borba (br. 2686, 2709); iz ovoga se vidi da kruna, jer se govori o Gospodu, označava Božansko dobro, koje je nagrada za pobedu.

[12] I u drugomodlomku: I vidje, i gle, oblak bijel, i na oblakui sjeđaše kao sin čovječiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar (Otkr. 14:14). Oblak bijel označava doslovni smisao Reči (br. 4060, 4391, 6752, 8781); sin covječiji označava Božansku istinu koja je od Gospoda (br. 9807); zlatna kruna, Božansko dobro od kojega je Božanska istina; srp oštar označava odbacivanje zla i obmane. Ponovo: Ne boj se smrti, i daću ti vijenac života (Otkr. 2:10). Evo ću doći brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca života (Otkr. 3:11). Kruna označava dobro od istina, stoga mudrost, jer ovo pripada dobru ljubavi od istina vere. Iz svega ovoga sada se može videti štaje označeno krunom, a šta krunom svetosti, koja je pločica od zlata na kojoj je bilo urezano, Svetinja Jehovi.

  
/ 10837  
  

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Nebeske Tajne # 2686

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

2686. Da luk označava nauk istine (o istini), vide se iz njegovog značenja. U Reči, gde god se govori ili pominju ratovi, u unutrašnjem smislu su označeni samo oni (rativi) koji su duhovni, vidi br. 1664. U Drevnoj Crkvi su postojale knjige koje su se zvale Ratovi Jehovini, kao što se vidi iz Mojsija Brojevi 21:14-16; pošto su pisane u proročkom stilu, one su imale unutrašnji smisao, i govorile su o Gospodovim borbama u iskušenjima, a isto tako i o crkvi, i o ljudima crkve; to se vidi i po tome što je Mojsije uzeo nešto iz tih knjiga. Isto je očito i iz drugih knjiga te crkve, koje su se naziovale Knjiga Proročkih Izreka (o kojoj vidi Brojevi 21:27-30), u kojim se (izrekama) nalaze skoro iste reči kao i kod Jeremije; uporedi Brojevi 21:28 i Jer. 48:45. Iz ovoga se može zaključiti da je i Drena

Crkva imala spise, kako istorijske tako i proročke, koji su bili Božanski i nadahnuti, a koji su u unutrašnjem smislu govorili o Gospodu i Njegovom carstvu, i da su ovi spisi bili njima Reč, kao što su naše istorijske i proročke knjige nama Reč, koja u doslovnom smislu govori o Jevrejima i Izraelićanima, ali u unutrašnjem smislu o Gospodu i o onim stvarima koje su Njegove. Pošto su rat u Reči, kao i knjige Drevne Crkve, označavali duhovni rat, tako i svako oružje, kao mač, koplje, štit, oklop, strela, i lukovi, označavaju stvari koje su povezane s ratom u duhovnom smislu. O posebnim značenjima ovih oružja biće, po Gospodovoj Možanskoj milosti, govora na drugome mestu. Za sada biće pokazano šta je označeno strelama, lukovima i drugim misilima, a što su stvari nauka (doktrine), uz pomoć kojih i i protivu kojih se bore, posebno oni koji su duhovni. Da luk označava nauk istine, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Strijele će im biti oštre, i svi lukovi njihovi napeti: i kopita u konja njihovijeh biće kao kremen i točkovi njihovi kao vihor (Isaija 5:28. govoreći o istinama nauka; strele označavaju duhovne istine, konjska kopita prirodne istine, točkovi, nauk iz toga; pošto ove stvari imaju ovakvo značenje, one se pripisuju Jehovi, jer se jedino Njemu mogu opisati u duhovnom smislu, inače bi bile prazni i nepristojni izrazi.

Kod Jeremije: Nateže luk svoj ko neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago očima; na šator kćeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj (Plač Jeremijim 2:4); luk označava nauk istine, koji izgleda kao neprijatelj, i neprijateljski onim koji su u obmnama; nijedan drugi luk se ne može pripisati Gospodu.

Kod Avakuma (Habakuka): kad si (Jehova) pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim na spasenje? Pomoli se luk kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju na rijeke Avakuma 3:8, 9); i ovde je označen nauk (doktrina) dobra i istine.

Kod Mojsija: Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na njoj, i biše mu neprijatelji strijelci. Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir i kamen Izrelu Postanje 49:23, 24), ovoreći o Josipu; luk označava nauk dobra i istine.

Kod Jovana: I vidjeh, gle, konj bijel, i onaj koji sjedi na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi (Otkr. 6:2). Beli konj označava mudrost; onaj koji sedi na konju je Reč, kao što se jasno izjavljuje u poglavlju 19:13, gde se opet govori o belom konju; a pošto je onaj koji na njemu sedi Reč, očito je da luk označaa nauk (doktrinu) istine.

Kod Isaije: Ko je podigo pravdu s istoka? Ko j oznao da ide za njima ustopice? ko je pokorio narode i da joj vlast nad carevima i učinio te su kao prah maču njezinu, i kao rasijana pljeva luku njezinu? (41:2), govoreći o Gospodu; mač označava istinu, a luk nauk (doktrinu) od Njega.

Opet: I postaviću znak na njih, i poslaću između njih one koji se spasu k narodima u Tarsis, u Ful, i u Lud, koji natežu luk, u Tubal i u Javan i na daljna ostrva, koja ne čuše glasa o meni niti vidješe slave moje, i javljaće slavu moju po narodima (Isaija 66:19. ; oni koji natežu lukove su oni koji naučavaju nauk: a šta je oznčeno Tarsisom, vidi br. 1156; šta Ludom, vidi br. 1195, 1231; a šta Tubalom, br. 151; a šta Javanom, br. 1152, 1153, 1155).

Kod Jeremije: Od vike konjika i stijelaca pobjeći će svi iz gradova, otići će u guste šume, i na stijene će se popeti; svi će gradovi biti ostavljeni i niko ne će u njima živjeti Jeremija 4:29. : konjici su oni koji propovdaju istinu; luk označava nauk istine, od kojega beže oni, ili se plaše, koji su u obmanama.

Opet: Postavite se oko Babilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne žalite strijela; jer je sagriješio Jehovi. Sazovite u Babilon mnoštvo, svi koji natežete luk, stanite u oko prema njemu stanite unaokolo da nijedan ne uteče, platite mu po djelima njegovijem; kako je činio, onako mu učinite Jeremija 50:14, 29), gde oni koji natežu luk označavaju one koji objavljuju i uče nauk istine.

Kod Zaharije: Jer ću istrijebiti iz Efraima kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti, i on će kazivati mir narodima Zaharija 9:10. Efraim označava razumevanje istine u crkvi; luk pretstavlja nauk (doktrinu).

Kod Samuila: Tada narica ovako David za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem, i izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku (1:17, 18), gde predmet o kome se govori nije luk, nego nauk vere.

Kod Jezikilja: Evo, doći će, i zbiće se, govori Jehova Bog; to je dan za koji govorih. Tada će izaći stanovnici gradova Izrailjevih, i naložiće na oganj i splaliće oružje i šitove i štitiće, lukove i strijele, sulice i koplja, i ložiće ih na oganj sedam godina Jezekilj 39:8? 39:9); oružje koje se ovde pominje je oružje duhovnoga rata; luk sa strelama označava nauk i njegove istine; u drugom životu, same istine odvojene od dobara, pretstavljaju se vidu kao strele. Kao što luk pretstavlja nauke istine, to on u obrnutom smislu označava nauk obmane. Slični izrzi imaju u galvnom suprotno značenje u Reči na mnogim mestima.

Kod Jeremije: Ovako govori Jehova: evo, narod će doći iz zemlje sjeverne, i velik će narod ustati od krajeva zemaljskih. Luk i koplje nosiće, glas će im bučati kao more, i jahaće na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kćeri Sionsk 6:22, 23), gde luk označava nauk (doktrinu) obmane.

Opet: Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih. Luk i strijelu nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjma, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri Babilonska Jeremija 50:41, 42), gde je isto značenje. Opet : I zapinju jezik svoj kao luk da lažu, i osiliće na zemlji, ali ne za istinu, nego idu iz zla u zlo, niti znaju za me, govori Jehova Jeremija 9:3, gde je vrlo jasno da luk oznčava nauk obmane, jer se kaže da zapinju jezik radi laži, a ne radi istine.

Opet: Ovako veli Jehova nad vojskama: evo ja ću slomiti luk Elamu, glavnu silu njihovu Jeremija 49:35).

Kod Davida: Hoditei vidite djela Jehovina, koji učini čudesa na zemlji; prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi i kola sažeže ognjem (Psalam 46:8, 9).

Opet: Zna se u Judeji za Gospoda, u Izrailju za ime njegovo veliko. U Salemu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu. Ondje je polomio strijele krilate (ognjene) (jacula) luku, štit i imač i rat Psalam 76:1-3. Opet. Zar iz mnoge riječi nema odgovora? Ili će čovek govorljiv istati prav?(prim, prev. U u slobodnom pevodu: nepravednik savija luk, da bi bacio strele u tami na one koji su pravedni u srcu) (Psalam 11:21); luk i strele označavaju na jasan način stvari nauke obmane.

  
/ 10837