ბიბლია

 

Levitska 5

Სწავლა

   

1 "Zgriješi li tko tako što čuje riječi proklinjanja a odbije da svjedoči iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi;

2 ili ako tko dirne kakav nečist predmet, strv nečiste zvijeri, strv nečista živinčeta ili strv nečista puzavca - i u neznanju postane nečist i odgovoran;

3 ili kad se tko dotakne nečistoće čovječje, bilo to što mu drago od čega se nečistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran;

4 nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se već čovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran;

5 ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo čemu od toga, neka prizna počinjeni grijeh.

6 I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za počinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njim obred pomirenja koji će ga osloboditi od njegova grijeha."

7 "Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za počinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubića; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu.

8 Neka ih donese svećeniku, a on neka najprije prinese ono što je određeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida.

9 Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica.

10 Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno.

11 Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubića, neka Jahvi, u zadovoljštinu za počinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica.

12 Kada to donese svećeniku, neka svećenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u čast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica.

13 Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio u bilo kojem od tih slučajeva, pa će mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne svećeniku kao i od žrtve prinosnice."

14 Još reče Jahve Mojsiju:

15 "Ako tko počini pronevjerenje ogriješivši se nehotično o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela.

16 Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne svećeniku. Neka svećenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit će mu oprošteno.

17 Ako tko i ne znajući pogriješi i učini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.

18 Neka svećeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je počinio u neznanju, i bit će mu oprošteno.

19 To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi."

20 Jahve još reče Mojsiju:

21 "Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorištavanjem svoga bližnjega;

22 ili, nađe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga čovjek može učiniti;

23 ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao;

24 ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju.

25 Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

26 a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Arcana Coelestia # 2960

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

2960. 'What is that between me and you?' means that he gave his assent yet still wished to achieve it by himself, that is to say, to be prepared or reformed. This becomes clear from the sense of the letter when applied to the internal sense in which reformation is the subject. Above, Ephron said, 'The field I give to you, and the cave that is in it I give to you' verse 11, and by this was meant their will to prepare themselves as regards those things that constitute the Church and faith, that is, to reform themselves. For the first state of those who are being reformed is such, see 2946; but when they are more advanced in cognitions of truth or faith, they have entered their second state. Then they do indeed give assent, yet they still wish to achieve it by themselves. It is this state which is dealt with in this verse, while the third state when they believe that their reformation is effected by the Lord will be described next.

[2] The reason these people are such at first has been stated above in 2946. But when they become more advanced in cognitions of truth or faith they do indeed acknowledge that their reformation is effected by the Lord, yet they still wish to achieve it by themselves. One reason for this is that the cloud of ignorance is dispersed only gradually; another is that it takes time for truth to be corroborated; and another is that the perfection of good comes with the acquisition of cognitions of truth. Good itself that has truth implanted in it leads people not only to acknowledge but also to believe that reformation comes from the Lord. This state is the third, and a fourth follows it, that is to say, a state when they perceive that it comes from the Lord. Few however attain it during their lifetime since it is an angelic state; but those who are regenerate do attain it in the next life. From this it is evident that in the internal sense here the member of the spiritual Church is described - the nature of his state when he has yet to develop, the nature of it when he starts to develop, and at length when he has developed.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

ბიბლია

 

Leviticus 27:3

Სწავლა

       

3 Your valuation shall be of a male from twenty years old even to sixty years old, even your valuation shall be fifty shekels of silver, after the shekel of the sanctuary.