3708. Te ćeš se raširiti i na zapad (prema moru) i na istok. Da ovo označava beskonačno prostiranje (širenje) dobra; i na sjever i na jug, označava beskrajno širenje istine, to jest, svih stanja dobra i istine, vidi se iz značenja raširiti se, što je prostiranje; u ovom slučaju, beskonačno prostiranje, jer se odnosi na Gospoda; iz značenja mora ili zapada, što je dobro, iako zatamnjeno, a to znači na svom početku; iz značenja istoka, što je dobro koje je svetlo, pa stoga i savršeno: iz značenja sjevera, što je istina ali zatamnjena; i iz značenja juga, što je istina u svetlu. U mnogim odlomcima u Reči pominje se more, ili zapad, istok i sjever, kao i jug; ali zato što se do sada nije znalo da išta od ovoga u Reči ima unutrašnji smisao, u kome sve ove stvari ne označavaju svetske stvari kao što izgleda u smislu slova, nego duhovne i nebeske stvari; a u najvišem smislu, Božanske stvari Gospoda samoga, stoga je čovek mislio da su zapad, sjever, istok, i jug samo strane sveta, i da širenje prema tim stranama označava umnožavanje. Ali ovim izrazima se ne označavaju strane sveta, niti razmnožavanje nekog naroda, nego stanja dobra i istine, i njihova širenja, i to se može videti iz svih odlomaka u Reči, osobito iz Proroka, gde se ovi izrazi pominju, da se u nebu ne zna za zapad, istok, sever, i jug, jer tamo sunce, koje je Gospod, nije kao sunce na svetu, koje se diže i silazi, a kad je u navećoj visini čini podne, a kad je u najmanjoj, čini noć; nego se (sunce u nebu) pokazuje neprekidno, ali u skladu sa stanjima onih koji od njega primaju svetlost, jer njegovo svetlo sadrži u sebi mudrost i inteligenciju (vidi br. 1619-1632, 2776, 3138, 3168, 3167, 3190, 3195, 3222, 3223, 3339, 3341, 3485, 3636, 3643); dalkle, pokazuje se prema stanju mudrosti i inteligencije svake osobe: onima koji su u dobru i istini, pokazuje se s toplinom i svetlošću slično našem suncu kada se diže i u podne; dok onima koji nisu u dobru i istini, pokazuje se kao naše sunce pri zalasku, i u noći. Iz ovoga se može videti da se u unutrašnjem smislu Reči istokom, jugom, zapadom, i severom, označavaju stanja dobra i istine. Neka se zna da se stanja dobra i istine ne opisuju u Reči samo pomoću strana sveta, nego i vremenima ili stanjima godine – prolećem, letom, jeseni, i zimom; kao i vremenima ili stanjima dana – jutrom, podnevi, večerom, i noću, i sve to iz sličnoga razloga; ali kada se govori o širenju dobra i istine, to se opisuje stranama sveta. Šta je označeno svakom stranom sveta, može se videti iz odlomaka u Reči gde se oni pominju. Da se istokom označava Gospod, i dobro ljubavi i milosrđa koji su od Gospoda, bilo je gore pokazano (br. 101, 1250, 3249), i da jug označava istinu u svetlosti (br. 1458, 3195); ali šta je označeno u pravom smislsu zapadoma a šta severom, i šta to znači u obrnutom smislu, može se videti iz sledećih odlomaka.
Kod Isaije: Ne boj se, jer sam ja s tobom; Ovde se radi o novoj duhovnoj crkvi, od istoka dovešću sjeme tvoje, i od zapada sabraćui te. Kazaću sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje s krajeva zemaljskih (Isaija 43:5, 6), označava duhovnu crkvukoja se ovde naziva Jakovom i Izrailjem. Dovesti sjeme s istoka, i sabrati sa zapada, označava one koji su u dobru; reci sjeveru; daj, i jugu, ne brani, označava one koji su u istini.
Kod Davida: Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. Lutaše po pustinji gdje se ne živi, put gradu naseljenome ne nahodiše (Psalam 107:4, 5). Ovo opisuje one koji ne znaju dobro i istinu. Od istoka i od zapada označava one koji su u neznanju o dobru; od sjerera i od mora, one koji ne znaju o dobru; o onima koji su u neznanju o dobru, kaže se da lutahu po pustinji, a za one koji su u neznanju o istini, da lutahu onamo gdje niko ne živi; a o onima koji su u neznanju kako o dobru tako i o istini, kaže se da ne nalažahu puta gradu naseljenime. (Da grad označava dobro od istine, može se videti gore, br. 402, 2443, 2943, 3216; i da se naseliti se odnosi na dobro, br. 2268, 3451, 2712) Kod Isaije: Gle, ovi će iz daleka doći. Gle, i oni od sjevra i od zapada, i oni iz zemlje Sinske (Isaija 49:12. Ovde sever označava one koji su u tami u pogledu istine; a zapad one koji su u tami u odnosu na dobro, za koje se kaže da će doći iz daleka, jer su oni udaljeni od svetlosti koja je od Gospoda.
Kod Amosa: Gle, idu dani, govori Jehova, kad ću pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba i žeđ
vode, nego slušanja reječi Jehovinih. I potucaće se od mora do mora, i od sjevera i od istoka tražeći rioječ Jehovinu, i ne će je naći Mateju 8:11, 12). Ovde glad označava nedostatak i gubljenje saznanja (br. 1460, 3364); lutati od mora do mora, označava saznanja u opštem, vidi gore br. 28, 2850); a potucati se odsjevera do istoka, označava lutati od ovih saznanja koja su u tami do onih koja su u svetlosti. Jasno je da se ovde misli na saznanja, jer se kaže, da će tražiti riječ Jehovinu, i da je ne će nalaziti.
Kod Jeremije: Idi i viči ove riječi k sjeveru, i reci: vrati se, odmetnice Izrailje, veli Jehova, i ne ću pustiti da padne gnjev moj na vas, jer sam milostiv, veli Jehova, ne ću se gnjeviti do vijeka. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevijem, i doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:12, 18). Ovde se govori o obnovi crkve koja je od Neznabožaca. Sjever označava one koji su u neznanju istine, ali su u životu dobra. Jasno je da se u ovome odlomku ne misli na sever, niti na zemlju severnu; jer Izrailj više nije postojao.
Opet: Tako da je živ Jehova koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao Jeremija 16:15. Ovde sever na sličan način označava nezanje istine.
Opet: Evo, ja ću ih dovesti iz zemklje sjeverne, i sabraću ih iz krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiće se ovamo (30:8). Zemlja sjeverna označava nepozavanje dobra, zbog (nemanja) istine; a zato što zemlja Hananska predstavlja Gospodovo carstvo, a otuda i dobro (br. 3705); a ono što je bilo posred njega (Hanana), kao Sion i Jerusalim, označavali su najdublje dobro s kojim je istina bila spojena; a sve ono što je u tami, naziva se zemljom severnom, kao i krajevima zemaljskim. Osim toga, pošto se svo dobro koje se uliva sa svetlošću od Gospoda završava u onome što je tamno u čoveku, to se sever naziva i skupštinom ilikongregacijom, kao kod Isaije: A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj (Isaija 14:13).
Opet: Ridajte, vrata! Viči, grade! Rastopila si se sva zemljo Filistejska, jer od sjevera ide dim i niko se neće osamiti u zborovima njegovijem (Isaija 14:31).
Kod Davida: Velik je Jehova i slavan veoma u gradu Boga našegam na svetoj gori svojoj. Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj gospodara velikoga (Psalam 48:1, 2).
Opet: Tvoje je nebo i Tvoja je zemlja: Ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj, Sjever i jug (na desnu ruku) Ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje (Psalam 89:11, 12). Ovde sjever označava one koji su viš daljeni od svetlosti dobra i istine; a na desnu ruku (jug) one koji su bliže. (Da su oni u Gospodovoj desnoj ruci, vidi gore, br. 1274, 1276).
Kod Zaharije: Vidjeh , a to četvora kola izlažahu između dvije gore, a te gore bijahu od mjedi; u prvijem kolima bjehu konji riđi, a u drugim kolima konji vrani, a u trećim kolima konji bijeli, a u četvrtim kolima konji šareni, jaki. I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom, šta je to, gospodaru moj? A anđeo odgovori i reče mi: to su četiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gdje stajaše. Konji vrani što su nad jednijem, oni idu u sjevernu zemlju, a bijeli idu za njima; a šareni idu u južnu zemlju. I jaki izašavši šćahu da idu i prolaze zemlju, i reče: Idite, prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju. Tada me zovnu, i reče mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj Zaharija 6:1-8. Četvora kola koja izlažahu između dvije gore mjedene označavaju stvari nauka o dobru. Da kola označavaju stvari nauka (doktrine), biće pokazano na drugome mestu; da gora označava ljubav, može se videti gore (br. 795, 1430, 2722); otuda dvije gore označavaju dve ljubavi – nebesku ljubav, koja je ljubav ka Gospodu, i duhovnu ljubav, koja je ljubav ka bližnjemu; da mjed (bronza) označava dobro iz toga, koje je u Prirodnom, vidi gore (br. 425, 1551); da konji označavaj intelektualne stvari, a to je razumevanje doktrinarnih stvari o dobru (vidi br. 2760-2762, 3217), zemlja južna označava one koji su u poznanjima dobra i istine (br. 1458, 3195), zemlja sjeverna, one koji su u neznanju o dobru i istini, ali su u životu dobra (imaju dobar život, ili čine dobro u životu), u kojemu su pravedni Neznabošci, te kada se među njima ustanovljava jedna nova crkva, kaže se da se duh Božiji smirio.
Kod Jeremije: Tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao, i oni će sjedjeti u svojoj zemlji Jeremija 23:8. Iz sjeverne zemlje označava iz tame neznanja u odnosu na dobro i istinu.
Opet: Eda li će gvožđe slomiti gvožđe sjeverno i mjed? Isus Navin 15:12. Gvožđe označava prirodnu istinu (br. 425, 426); mjed, prirodno dobro, jer je od Prirodnog, gde je relativno tama i završetak. Da ovo proroštvo ne znači da su gvožđe i mjed sa severa, jasno je bez objašnjenja; jer šta bi u tome bilo Božansko, ili povezano s onim što prethodi i što sledi, kada bi značenje bilo da su gvožđe i mjed otuda? Kod Meteje: I ja vam kažem da će mnogi od istoka i od zapada doći i sješće za trpezu s Avramom i Isakom i Jakovbom u carstvu nebeskom Amos 8:11; Luka 13:29). Ovde mnogi će od istoka i zapada označava one koji su u poznanjima i životu dobra, ne koji su u tami i u neznanju; stoga one koji su unutar crkve i one koji su izvan; jer da su stanja dobra označena s istok i zapad, rečeno je gore. (Da sjesti s Avramom, Isakom, i Jakovom, označava biti kod Gospoda, može se videti gore, br. 3305.
Da će tome slično, doći od istoka i od zapada koji će biti kod Gospoda u Njegovom carstvu ili u Njegovoj crkvi, kaže se kod Proroka; kao kod Isaije: Dovešću sjeme tvoje od istoka, i skupiću ga od zapada (Isaija 43:5).
Opet: Bojaće se imena Jehovinog oni sa zapada, i slave Njegove od istoka (Isaija 59:19).
Opet: Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam jJhova, i nema drugoga (Isaija 41:25. Štaviše, da je takvo značenje istoka, zapada, juga, i sjevera, može se jasno videti iz toga kako je sagrađen šator (od sastanka); iz toga kako su(Izrailjci) stajali u okolu i kako su se kretali sinovi Izrailjevi; iz opisa zemlje Hananske; a isto tako iz opisa novoga hrama, novog Jerusalima, i nove crkve. Iz toga kako je sagrađen šator, da su sve stavri u njemu raspoređene prema stranama (sveta) (Izlazak 38); kao šta treba da bude na istoku i zapadu uglova, a šta na jugu i severu uglova (Izlazak 26:18, 20, 22; 27:9, 12, 14); i da svetnjak prema stolu treba da bude na južnoj strani šatora, da sto bude na severnoj strani (Izlazak 26:35; 40:22). Iz toga kako su stajali u okolu i kako su se kretali sinovi Izrailjevi, tako isto prema stranama, da su bili u okolu oko šatora od sastanka sa plemenima Jude, Isahara, I Zevulona prema istoku; sa plemenima Ruvima. Simeona, i Gada prema jugu, sa plemenima Efraima, Manasije, i Venijamina prema zapadu; i sa plemenima Dana, Ašera, i Naftalima prema severu (Brojevi 2:1 do kraja). Isto tako, da Leviti i Geršoniti budu prema zapadu, a Koatiti prema jugu, Marariti prema severu; i da Mojsije, Aran, i njegovi sinovi, budu ispred šatora prema istoku (Brojevi 3:23-38); čime je bio predstavljen nebeski red u Gospodovom carstvu koji je u skladu sa stanjima dobra i istine; i da kada se kreću prema jugu, treba da zatrube (Brojevi 10:6), i kada se zaustave u okolu, i kada se pokrenu (treba da daju znak trubom)(Brojevi 2:34); Iz opisa zemlje Hananske, koja je prvo opisana kod Mojsija i pogledu granica okolo nje, i to kod svernoga kraja, kod zapadnoga kraja, sevrnoga kraja, i istočnoga kraja (Brojevi 34:2-12): a isto tako kasnije kada se zemlja dodeljivala plemenima (Jošua 15:0 do 19:0); iz čega, kao i iz onoga kako su pradrevni ljudi živeli u Hananu, sva mesta postala su reprezentativi i značenja, prema njihovom položaju, udaljenosti, i granicama u pogledu strana (br. 1607, 1866). Iz opisa novoga hrama, novoga Jerusalima, i nov emlje, a isto tako iz strana kod Jezikilja, u tome što se grad gradio od juga, i da su vrata zgrade bila na jugu, i da su vrata zgrade morala da budu okrenuta prema istoku, prema severu, i prema jugu (Jezekilj 40:2? 40:6? 40:19? 40:20-46); prema merama (razmerama) hrama, da su njegova vrata prema severu, i prema jugu Jezekilj 41:11; o predvorju, da treba da bude na severu, istoku, jugu, i zapadu Jezekilj 42:1? 42:4? 42:10? 42:11? 42:17-20); ida je slava Jehove Boga Izrailjeva ušla od istoka Jezekilj 43:1? 43:2? 43:4); o vratima na spoljašnjem predvorju Jezekilj 41:1? 41:2? 41:4; ?? 44:9? 44:10? 44:19? 44:20); o granicama svete zemlje (47), prema severu (stihovi Jezekilj 47:15-17), prema istoku (stih 18ccc ?), prema jugu (stih 19ccc ?), i prema zapadu (stih 20ccc ?); i o nasledstvu (baštini) prema stranama za svako pleme (48); i o vratima (kapijama) svetog Jerusalima, na istoku, severu, jugu, i zapadu (Okr. (21:13), Iz svega ovoga jasno je da u unutrašnjem smislu četiri strane sveta, prema kojima su gornje svete stvari ili reprezentativi onoga što je sveto, bile postavljene, da one ne označavaju te strane, nego stanja dobra i istine u Gospodovom carstvu, a da u obrnutom smislu sever, i zapad, označavaju ono što je zabluda i zlo, može se videti iz sledećih odlomaka.
Kod Jeremije: Opet mi dođe riječ Jehovina drugom govoreći: šta vidiš?i rekoh: vidim lonac gdje vri, prednja mu je strana prema sjeveru. Tada mi reče Jehova: sa sjevera će navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje. Jer, gle, ja ću sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Jehova, te će doći, i svaki će metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh Jeremija 1:13-15. - Opet: Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer ću dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku Jeremija 4:6).
Opet: Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski Jeremija 10:22).
Opet: U Tekvi zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Bet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. Evo, narod će doći iz zemlje sjeverne, i veliki će narod ustati od krajeva zemaljskih Jeremija 6:1, 22).
Opet: I uzeh čašu iz ruke Jehovine, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Jehova, Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i čudo i podsmjeh i uklin kao što je danas. Faraona cara Egipatskog i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegovI sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji. I sve careve sjevernem koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji Jeremija 25:17-20, 22, 26).
Opet: Da ne uteče laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Eufrata spotaknu i padnu. Ko je taj koji se diže kao potok ode mu se kolebaju kao rijeke? Egipat se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke, i veli: Idem, pokriću zemlju, i zatrću grad i one koji žive u njemu. Jer je ovo dan osvete Jehove nad vojskama, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opićese krvlju njihovom; jer će biti žrtva Jehove Boga nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu. Posrami se kći Egipatska, predana je u ruke narodu sjevernome Jeremija 46:6-8, 10, 20, 24).
Opet: Ovako veli jehova: evo, voda dolazi sa sjevera, i biće kao potok koji je razlijeva, i potopiće zemlju i što je u njoj, grad i one koji žive u njemu; i ljudi će vikati, i ridaće svi stanovnici zemaljski Jeremija 47:2).
Opet: Riječ Jehovina na Vavilon: jer se narod podiže sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da ne će biti nikoga da živi u njoj Jeremija 50:3).
Opet: Jer, evo, ja ću podignuti i davešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraćaju se prazne. Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih Jeremija 50:9, 41).
Opet: Nebo i zemlja, i sve što je u njima pjevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa sjevera zatirač, govori Jehova Jeremija 51:48).
Opet: Za to prorokuj, sine čovječiji, i reci Gogu: ovako veli Jehova Bog: u ono vrijeme, kad će moj narod živjeti bez straha, ne ćeš li znati? I doći ćeš iz svojega mjesta, sa sjevernoga kraja, ti i mnogi narodi s tobom, svi jašući na konjima, mnoštvo veliko i vojska velika Jezekilj 38:14-16).
Opet: Evo me na te , Gože, kneže i glavo Molohu i Tubalu, i vratiću te natrag i vodiću te, i izvešću te iz sjevernijeh krajeva i dovešću te u gore Izrailjeve. Na gorama ćeš Izrailjevim pasti i čete tvoje i narodi koji budu s tobom. Na polju ćeš pasti, jer ja rekoh, Govori Jehova Bog (Jez. 39:1? 39:2? 39:4? 39:5). Zaharija; Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Jehova, jer vas razasuh u četiri vjetra nebeska, govori Jehova. Ei, Sione, što sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi je Zaharija 2:6, 7).
Iz ovih je odlomaka jasno šta je označeno, u obrnutom smislu, sjeverom; naime, obmana od koje potiče zlo, i obana koja potiče od zla. Pošto obmana koja potiče od zla ima svoj uzrok u umovanju o Božanskim stvarima, i protivu Božanskih stvari, od reči-znanja koja pripadjau prirodnom čoveku, to se stoga naziva sjevernim narodomiz Egipta (da Egipat označava reči-znanja, može se videi gore, br. 1164, 1165, 2588). Pošto obmana koja potiče od zla ima uzrok u spoljašnjem bogoštovanju koje je sveto samo po izgledu, a čije je unutrašnje profanisano, to s aziva narodom sjevernim izVavilona. (Da Vavilon označava spoljašnje bogoštovanje, može se videti gore, br. 1182, 1283, 1304, 1306-1308, 1321, 1322, 1326; da je Vavilon to što uzrokuje pustošenje, br. 1327. Kako obmana koja dolazi od zla tako i obmna koja je uzrok zla, vezuju se za Goga, jer Gog označava bogoštovanje u spoljašnjem bez unutrašnjeg, stoga, idolopokloničko bogoštovanje, vidi gore, br. 1151. Iz tame koja je pripada prirodnom čoveku ishodi i ono što je istinito i ono što je lažno; kada čovek primi rasvetljenje kroz Reč od Gospoda, tada se njegova tama pretvara u svetlo, jer se tada otvara unutrašnji put preko kojega se odvija komunikacija i uticaj preko neba od Gospoda, ali kada se ne dopušta da bude prosvetljen kroz Reč od Gospoda, nego samo preko svoje inteligencije, tada njegova tama postaje mrak, i obmana; jer je unutrašnji put zatvoren, i nema uticaja ni komunikacije preko neba od Gospoda, osim toliko da još uvek izgleda čovek u spoljašnjem obliku, dok misli i govori od onoga što je zlo i obmna. Iz ooga razloga, kod prethodnog (čoveka) sjever označava ono što je istinito, ali kod drugoga ono što je obmana; jer se prethodni uzdiže u svetlost, dok se potonji spušta u tamu, to jest, udaljava se od svetlosti; tako je prethodni nošen na jug, a potonji u paklene oblasti. Da sever označava mrak koji dolazi od obmane, a jug svetlosti istine, vrlo je jasno kod Danila, gde se opisuju ovan i jarac, kao car južni i car sjeverni; oovnu i jarcu, kaže se: Vidjeh ovna gdje bode na zapad i na sjever i na jug, i nijedna zvijezda ne mogaše mu odoljeti, i ne bijaše nikoga ko bi izbavio od njega, nego činjaše što hoćaše, i osili. A kad ja motrah, gle, izađe jarac od zapada povrh sve zemlje a ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit među očima svojim. I iz jednog od njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji (Danilo 8:4, 5, 9). O caru južnm i caru sjevernom (car južni označava one koji su u saznanjima istine; a car sjeverni, one koji su u obmani), napisano je: I poslije nekoliko godina oni će se oprijateljiti, i kći južnoga cara doći će k caru sjevernome da učini pogodbu; ali ona ne će sačuvati silu mišici, niti će se on održati mišicom svojom, nego će biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njezin i onaj koji bude pomagao u to vrijeme. Po tom će izdanka iz korjena njezina nastati jedan na mjesto njegovo, koji će doći s vojskom svojom, i udariti na gradove sjevernoga, i biće ih i osvojiti ih. I bogove će njihove, i knezove njihove sa zakladama njihovijem dragocijenijem i srebrnim odnijesti u ropstvo u Egipat, i ostaće nekoliko godina u Ergiptu, i ostaće nekoliko godina jači od car jevernoga. I tako će car južni doći u svoje carstvo, i vratiće se u svoju zemlju. Ali će sinovi njegovi zaratiti, i skupiće veliku vojsku, i jedan će doći iznenada, i poplaviti i proći; i vrativši se ratovaće do grada njegova. Tada će se razljutiti car južni, i izaći će i ratovaće s njim, s carem sjevernijem, i podignuće veliku vojsku, te će mu biti data u ruke vojska. I kad razbije vojsku, ponijeće se srce njegovo, i pobiće tisuće, ali se neće ukrijepiti. Jer će car sjeverni opet dignuti vojsku veću od prve; i poslije nekoliko godina doći će s velikom vojskom i velikim blagom. I u to će vrijeme mnogi ustati na cara južnoga; i zlikovci od tvojega naroda podignuće se da se potvrdi utvara, i popadaće. I doći će car sjeverni, i načiniće opkope, i uzeće tvrde gradove, i mišica južnoga cara ne će odoljeti ni izabrani narod njegov, niti će biti sile da se opre. I vojska će stajati uza nj, i oskrvnuće svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviti gnusobu pustošnu. I koji su bezbožni prema zavjetu, on će ih laskanjem otpaditi, ali narod koji poznaje Boga svojega ohrabriće se i izvršiće. I razumni u narodu naučiće mnogo, padaće od mača i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena. A u pošljednje vrijeme južni će car se pobiti s njim; i car će sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogo lađa, i ušavši u zemlju poplaviće i proći. I doći u krasnu zemlju, i mnoge će propasti, a ne će se izbaviti od njegovijeh ruku Edomska, Moapska i glavno dio sinova Amonovijeh. I posegnuće rukom svojom na zemlje, i zemlja Egipatska ne će umaknuti. I osvojiće blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Egipatske; i Libijani i Etiopljani ići će za njim. Ali će ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te će izaći s velikim gnjevom da pogubi i zatre mnoge. I razapeće šatore dvora svojega među morima na krasnoj svetoj gori; i kada dođe k svome kraju, niko mu ne će pomoći (Danilo XI.). Car južni označava one koji su u svetlosti istine, a car sjeverni one koji su prvo u senci, a posle u tami obmane, što se može se videti iz pojedinosti; i da je tako to opis stanja crkve, i načina na koji se (crkva) postupno izvitoperuje. Oni se nazivaju carevi južni i sjeverni, jer se carevima označavaju, u unutrašnjem smislu Reči, istine, a u oprečnom smislu, obmane (br. 1672, 2015, 2069): a carstvima, stvari koje pripadju istini, a u obrnutom smislu, stvari koje pripadaju obmani (br. 1672, 2547).
