Bible

 

Brojevi 5

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka isteraju iz logora sve gubave i sve kojima teče seme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca,

3 Bio čovek ili žena, isterajte, iza logora isterajte ih, da ne skvrne logora onima među kojima nastavam.

4 I učiniše tako sinovi Izrailjevi, i isteraše ih iz logora, kako Gospod kaza Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi.

5 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

6 Reci sinovima Izrailjevim: Čovek ili žena kad učini kakav greh ljudski, te zgreši Gospodu, i bude ona duša kriva,

7 Tada neka priznadu greh koji su učinili, i ko je kriv neka vrati celo čim je kriv i nek dometne odozgo peti deo i da onome kome je skrivio.

8 I ako onaj nema nikoga kome bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za očišćenje kojim će ga očistiti.

9 Tako i svaki prinos između svih stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude;

10 I šta god ko posveti, neka je njegovo, i šta god ko da svešteniku, neka je njegovo.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: Čija bi žena zastranila te bi mu zgrešila,

13 I drugi bi je obležao, a muž njen ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svedoka na nju, niti bi se zatekla,

14 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena,

15 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njen, deseti deo efe brašna ječmenog, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene greh;

16 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom.

17 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu.

18 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo.

19 I neka sveštenik zakune ženu, i reče joj: Ako nije niko spavao s tobom, i ako nisi zastranila od muža svog na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo.

20 Ako li si zastranila od muža svog i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvog spavao s tobom,

21 Tada sveštenik zaklinjući ženu neka je prokune i reče ženi: Da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom učinivši da ti bedro spadne a trbuh oteče.

22 I neka ti ova voda prokleta uđe u creva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: Amin, amin.

23 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom.

24 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uđe u nju voda prokleta i bude gorka.

25 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru.

26 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njenog spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije.

27 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila neveru mužu svom, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svom.

28 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće dece.

29 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svog i oskvrni se;

30 Ili kad kome dođe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu.

31 I muž da je prost od greha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10177

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10177. 1. Jošte načini oltar kadioni. Da ovo označava reprezentativ milostivog slušanja i primanja od strane Gospoda svih stvari bogoštovanja iz ljubavi i ljubavi prema bližnjem, vidi se iz značenja oltara kadionog , što je reprezentativ onih stvari bogoštovanja koje uzdižu ka Gospodu. Da su ovo one stvari koje su od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, videće se u onome što sledi.

2. Oltar ima slično značenje onome što je na njemu; jer oltar je ono što sadrži, i na njemu su stvari koje su sadržane; a stvar sadržana čini jedno sa stvari koja sadrži, kao sto i hleb koji je na njmu, kao čaša i vino koje je u njoj. Oltar je bio načinjen za tamjan (kad), ne sto, jer je oltar kod Izrailjske nacije bio glavni reprezentativ bogoštovanja, vidi br. 4192, 4541, 8941, 9714.

3. Oltar kadioni predstavljao je slušanje i primanje svih stvari bogoštovanja od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, jer je dim i kretanje dima nagore označavalo ono što se uzdiže i što se prima od Gospoda. Ali svetost i pobožnost, koje ne proizlaze iz ljubavi, doista se čuju, ali se ne primaju, jer je to licemerna svetost i pobožnost, jer je samo spoljašnja bez unutrašnjeg; a sveto spoljašnje bez unutrašnjeg prolazi kroz, ali ne dalje od prvoga praga neba, i tamo se rasipa; ali sveto spoljašnje s unutrašnjim, prodire u samo nebo, već prema prirodi unutrašnjeg, stoga do Gospoda. Jer sveto spoljašnje bez unutrašnjeg je stvar izgovaranja i pokreta; dok sveto spoljašnje od unutrašnjeg potiče od srca; o prethodnom i potonjem vidi što je pokazano u br. 8252-8257.

6. U šatoru ispred zavesa, bio je sto, na kome su bili hlebovi lica. Bio je i sve'njak sa žišcima, a bio je i oltar kadioni. Hleblom lica bila je predstavljena ljubav ka Gospodu; žišcima na svećnjaku, ljubav prema bližnjem i vera; a tamjanom na oltaru, bogoštovanje; ovaj (tamjan) se palio svakoga jutra i svake večeri kada su se postavljali žišci.

Stoga je očito da je paljenje tamjana predstavljalo bogoštovanje Gospoda od ljubavi i ljubavi prema bližnjem; a samim šatorom, u kojemu se izvodilo, bilo je predstavljeno nebo, gde je svo bogoštovanje ovoga karaktera.

Da hleb predstavlja nebesko dobro, koje je dobro ljubavi od Gospoda, može se videti u br. 9545; da svećnjak predstavlja duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vere, u br. 9548-9561; a šator je predstavljao nebo, 9457, 9481, 9485, 9784, 9963.

7. Kad se pomene bogoštovanje, misli se na sveto stanje koje se postiže molitvama, divljenjem, ispovedanjima, i sličnim pobožnostima, koje proizlaze iz unutrašnjih stanja ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da te stvari sačinjavaju bogoštovanje, označeno paljenjem tamjana, jasno je iz sledećih odlomaka, Izlivam pred njim moljenje svoje, i tugu svoju pred njim kazujem (Psalam 141:2). I u Otkrovenju, Četiri životinje padoše pred jagnjetom i četiri starešine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetih (Otkr. 5:8). Ponovo, Drugi anđeo stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i beše mu dano mnogo tamjana da molitvama svih svetih. I dim od kađenja u molitvama svetih iziđe iz ruke njegove pred Boga (Otkr. 8:3, 4).

8. Pošto je tamjan označavao bogoštovanje i njegovo uzdizanje, to jest, slušanje i primanje od Gospoda, stoga je Mojsije zapovedio da se uzme kadionica sa tamjanom, i pali pred Jehovom, da bi znali koga će Jehova izabrati da ga čuje (Brojevi XVI, i sledeći stihovi); i kada su ljudi mrmljali , Aron je jurnuo među skupštinu sa tamjanom, kad je počeo pomor, i tako ga zaustavio (Brojevi 16:44-49). I kod Malahija, jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar Malahija 1:11. I kod Mojsija,

I sinovi Levijevi učiće Jakova uredbama i Izrailja zakonu, stavljaće tamjan u nozdrve tvoje, i prinos na oltar tvoj (Zak. Ponov. (33:10). Kaže se, stavljaće tamjan u nozdrve, jer se nozdrvama označava opažanje, br. 4624-4634; ovde se dodaje prinos, jer i njime je označeno dobro ljubavi.

9. Ali u obrnuom smislu, paljenjem tamjana, označava se bogoštovanje od obrnutih ljubavi, jer su ovo ljubavi pema sebi i svetu, kao paljenje tamjana drugim bogovima (Jer. 1:16; 16:3, 5); paljenjem tamjana likovima (idolima) (Jezikilj ?; ?); i kaditi (paliti tamjan) Valima (Osija 2:13).

10. Pošto paljenje tamjana označava stvari koje uzdižu i koje Božansko prima, to se isto tako može primeniti i na Neznabošce u njihovim religijskim obredima. Dobro je poznato u istoriji da su Rimljani i druge nacije koristile tamjan, kadionice, i posude sa tamjanom. Religijski obredi ove vrste potiču od Drevne Crkve, koja je bila proširena u nekoliko oblasti Azije – u Siriji, Arabiji, Babilonu, Egiptu, i Hananu. Ta je Crkva bila reprezentativna Crkva, čije su spoljašnje stvari predstavljale unutrašnje, koje su nebeske i duhovne. Mnogi su religijski obredi, uključujući paljenje tamjana, prešli od te Crkve okolnim nacijama do Grčke i Italije. Jedan od tih obreda bila je da čedne device, nazvane vestalke, bdiju nad svetom vatrom.

11. Tamjan koji se palio u Drevnoj Crkvi, a otuda i u Izrailjskoj Crkvi, pripremao se od mirisavih sastojaka – stakte, oniha, galbanuma, i tamjana, jer miris označava opažanje, a miomiris zahvalno opažanje, vidi br. 925, 1514, 1517-1519, 4748, 10054. A tamjan je posebno označavao istinu vere, pa stoga kada se tamjan pomene u Reči, tada se pominje i ulje, hleb, i prinosi, ili zlato, kojima se označava dobro ljubavi, kao kod Isaije,

Svi iz Sabe doći će, zlato i kad doneće, i slavu Jehovinu javljaće (Isaija 60:6. Tako isto i oni koji su dolazili od Istoka, o kojima je napisano kod Mateje, i dođoše mudraci s istoka, tražeći Gospoda koji se rodi u to vreme, i otvoriši svoja blaga, darovaše ga zlatom, tamjanom, i miomirisom Mateju 2:1, 2, 11).

Da su se oni koji su dolazili s Istoka u Reči nazivali sinovima istoka, je stoga što označavaju one koji su bili u poznanjima dobra i istine, što se može videti u br. 3249, 3762; slično Saba, br. 1171, 3240; da zlato označava dobro ljubavi, može se videti u onome što je navedeno, br. 9874, i br. 9881.

12. I kod Jeremije,

I donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom Jeremija 17:26. ; a darovima se označavalo dobro ljubavi, vidi br. 9992, 10137. Otuda je očito da tamjan u Reči označava istinu vere; jer u Reči, gde se govori o dobru, govori se i o istini, zbog nebeskog braka, koji je između dobra i istine u svemu što je tamo; vidi navedeno, br. 9263, 9314. To je bio razlog da su se ulje i tamjan postavljali kao ponude za greh (Levitska 2:1, 2, 15), ali ne i prinos za greh (Levitska 5:11); a ni prinos za sumnju ljubavnu (ljubomoru) (Brojevi 5:15). Ulje i tamjan se nisu postavljali za ove, jer su bili namenjeni iskupkljenju od zala; jer sve dok se čovek iskupljuje, ne može da prima dobro ljubavi i istinu vere, jer im se zla protive; drugačije je posle iskupljivanja ili uklanjanja zala.

13. Pošto se dobro ljubavi ne može dati bez istine vere – jer dobro čini istinu, i ono je onakvo kakvim ga istina oblikuje – stoga se na svaku ponudu stavljao tamjan; kao i na hleb lica, na stolu u šatoru od sasatnka (Levitska 24:7). Jer hleb označava dobro ljubavi, br. 3478, 3813, 10040, 10137).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4748

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4748. I s kamilama natovarenim mirisavoga korjenja, tamjana i smirne. Da ovo označava unutarnje prirodne istine, vidi se iz značenja kamila, a to su u opštem (smislu) one stvari prirodnog čoveka koje služe duhovnom (čoveku), a posebn pšte reči-znanja u prirodnom čoveku (br. 3048, 3071, 3114, 3143, 3145, 4156); i iz značenja mirisavoga korjenja, tamjana i smirne, a to su unutarnje prirodne istine povezane s dobrom u prirodnom čoveku (u čemu u onome što sledi). U svetom bogoštovanju kod drevnih, koristile su se mirišljave stvari, među kojima miro i tamjan; a slične su se stvari mešale s uljem kojim su se pomazivali. Ali poreklo ovih radnji danas je nepoznato, jer je sasvim nepoznato da su stvari koje su se koristile u bogoštovanju drevnih, da su poreklom iz duhovnih stvari koje su u nebima, i koje im korespondiraju. Čovek se toliko udaljio od stvari u nebu, i uronio u prirodne, svetske, i telesne stvari, da je on u mraku a mnogi su i u poricanju, što se tiče bilo čega duhovnog ili nebeskog.

2. Razlog zbog kojega su se smirna (miro) i tamjan koristini pri svetim obredima kod drevnih, bio je to što miris korespondira opažanju, a prijatan miris, kao od začina raznih vrsta, ugodnom i prijatnom opažanju, kao što je (opažanje) istine od dobra, ili vere od ljujbavi ka bližnjemu. Doista, korespondencija je takva da u drugom životu, kad god to blagoizvoli Gospod, sama se opažanja menjaju u mirise (kao što se može videti iz onoga što sam navodio iz iskustva, br. 925, 1514, 1517-1517, 3577, 4624-4634). Šta je ovde označeno mirišljavim korjenjem, tamjanom i smirnom, može se videti iz odlomaka u kojima se oni pominju. U opštem, oni predstavljaju unutarnje istine Prirodnog, ali takve kakve su od dobra; jer isttine same ne sačinjavaju Prirodno, nego to čini dobro pomoću istina. Otuda su njihove vrste u skladu s kvalitetom istine povezane s dobrom, stoga i sa kavlitetom dobra; jer dobro ima svoj kvalitet od istina.

3. Pošto se Galadom označava spoljno dobro kao ono što je čulno zadovoljstvo (br. 4117, 4124); a Egiptom, u dobrom smislu, znanja-reči koja su spoljne istine prirodnog čoveka, koje korespondiraju ovome dobru, ili se s njim slažu (br, 1462); stoga se Izmaelitima od Galada, koji na kamilama nose začine u Egipat, označava da su nosili svoje unutarnje istine od svojih reči-znanja, prema rečima-znanjima koja su označena Egiptom (o čemu kasnije). Unutarnje istine su zaključci iz spoljnih istina, ili iz reči-znanja; jer reči-znnja prirodnog čoveka služe da bi se izvlačili zaključci o unutarnjim stvarima, i kako bi se ove sagledavale; baš kao što jedan čovek posmatra um (misli) drugoga čoveka na njegovm izrazu lica, u prelivima svetla u njegovim očima, u zvuku njegovoga glasa, i u njegovim pokretima i delima. (prim. prev. Osnovni pojmovi u Reči su označeni rečima i izrazima, iz kojih se rezonovanjem mogu praviti razni zaključci. Ova znanja reči s ostojala kod raznih naroda iz drevne crkve, i ona su prenošena preko trgovaca koji su nosili i knjige i znanje. Egipat je bio prostor gde su ta znanja bila i brojna a nekad i magijska, a u unutarnjem smislu Egipat i predstavlja ta znanja-reči koja naš autor naziva scientifica. Izlaskom iz Egipta se označava, u nebu po koresponenciji, udaljavanje od toga površnog a ponekad i štetnog znanja reči i pojmova, ka pustinji gde se čiste od negativnosti donešene iz Egiptam i pripremaju za ulazak u dublje duhovno znanje predstavljeno obećanom zemljom, Hahanom, koju se trebalo privesti veri u jednoga Boga, koji se otkrio Mojsiju, jer su Hananeji bili poklonici kulta plodnosti, i uz to mnogobošci i idolopoklonici. Ovoliko, da se čitaocu pomogne da ne izgubi strpljenje, čitajući izraze koji se često ponavljaju, a kojima se sažeto iznosi Reč kako je razumeju oni u nebima dok je mi čitamo i o Njoj razmišljamo na zemlji).

4. Pošto se uz pomoć ovakvih istina čovekovo Prirodno usavršava i popravlja, stoga se lečenje pripisuje ovim vrstama začina, kao što je balsam, kod Jeremije: Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? za što se dakle ne iscijeli kći naroda mojega? Jeremija 8:22).

Opet: U jedan put pade Babilon, i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscijelio. (Jeremija 51:8).

5. Da ovakve stvari imaju duhovno značenje, jasno se vidi u Otkrovenju: I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihovijeh tovara niko više ne kupuje; tovara zlata i srebra i kamenja dragoga i bisera i uzvoda i porfire i svile i skrleta, i svakog mirisnog drveta, i svakojakijeh sudova od fildiša, i svakojakijeh sudova od najskupljeg drveta, mjedi i gvožđa i mermera i cimeta i tamjana i mira i livana, i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tjelesa i duša čovječijih Otkrivenju 18:11. 13). Ove stvari nikad ne bi bile ovako posebno nabrojene da svaka od njih ne označava takve stvari u Gospodovom carstvu i u Njegovoj crkvi, jer bi inače bile reči bez značenja. Poznato je da se Babilonom označavaju oni koji su izokrenuli bogoštovanje Gospoda u klanjanje samome sebi, i koji su stoga u profanisanom unutrašnjem bogoštovanju a u spoljnoj svetosti, dok se njihovom trgovinom (robom) označavaju stvari koje su oni brižno i lukava izmislili kako bi se sami sebi klanjali, kao što se ovima označavaju i doktrinarne stvari dobra i istine iz Reči, koje su oni izokrenuli u svoju korist. Stoga su pojedinostima ovde pomenutim označene takve stvari, kao cimetom, tamjanom, uljem, i smirnom, istine od dobra; a u odnosu na njih, istine izokrenute i obmane od zla.

6. Istinito je i ono što se iznosi kod Jezikilja o trgovini

Tira: Juda i zemlja Izraelova bijahu tvoji trgovci, dolažahu na sajme tvoje sa pšenicom Menitskom i Feničkom i medm i uljem i balsamom. (17:17). Balsamom se ovde označava istina od dobra. Onome ko ne veruje u unutrašnji smisao Reči, svi prethodni izrazi mora da izgledaju kao gole reči, kao sudovi nije ništa ne sadrže; dok su u njima sadržne Božanske, nebeske, i duhovne stvari.

  
/ 10837