Bible

 

Brojevi 19

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:

2 Ovo je uredba i zakon što zapovedi Gospod govoreći: Reci sinovima Izrailjevim neka ti dovedu junicu crvenu zdravu, na kojoj nema mane, i koja još nije bila u jarmu;

3 I podajte je Eleazaru svešteniku, a on neka je izvede napolje iz logora da je zakolju pred njim.

4 I uzevši Eleazar krvi njene na prst svoj neka pokropi krvlju prema šatoru od sastanka sedam puta.

5 Potom neka zapovedi da se spali junica pred njegovim očima; kožu njenu i meso njeno i krv njenu s balegom neka spale.

6 I sveštenik uzevši drveta kedrovog, isopa i crvca, neka baci u oganj gde gori junica.

7 Potom neka opere haljine svoje i opere telo svoje vodom, pa onda neka uđe u logor, i neka bude sveštenik nečist do večera.

8 Tako i ko je spali, neka opere haljine svoje vodom, i telo svoje neka opere vodom, i neka bude nečist do večera.

9 A čist čovek neka pokupi pepeo od junice i izruči ga iza logora na čisto mesto, da se čuva zboru sinova Izrailjevih za vodu očišćenja; to je žrtva za greh.

10 I onaj koji pokupi pepeo od junice neka opere haljine svoje, i neka bude nečist do večera. To neka je sinovima Izrailjevim i došljaku koji se bavi među njima večan zakon.

11 Ko se dotakne mrtvog tela čovečijeg, da je nečist sedam dana.

12 On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist; ako li se ne očisti treći dan i sedmi, neće biti čist.

13 Ko se dotakne mrtvog tela čovečijeg pa se ne očisti, onaj je oskrvnio šator Gospodnji; zato da se istrebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom očišćenja, zato je nečist, i nečistota je njegova na njemu.

14 Ovo je zakon kad čovek umre u šatoru: Ko god uđe u onaj šator i ko god bude u šatoru, nečist da je sedam dana;

15 I svaki sud otkriven, koji ne bude dobro zaklopljen, nečist je.

16 I ko se god dotakne u polju posečenog mačem ili umrlog ili kosti čovečije ili groba, nečist da je sedam dana.

17 I neka za nečistog uzmu pepela od junice spaljene za greh, i neka naliju na nj vode žive u sud.

18 Potom neka uzme čist čovek isopa i zamoči u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sude i ljude koji su u njemu bili; tako i onog koji bi se dotakao kosti ili čoveka posečenog ili umrla ili groba.

19 Čisti nečistog neka pokropi treći i sedmi dan; i kad ga očisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biće čist uveče.

20 A ko bude nečist pa se ne očisti, da se istrebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom očišćenja; nečist je.

21 I ovo neka im je zakon večan: i koji pokropi vodom očišćenja, neka opere haljine svoje; i ko se god dotakne vode očišćenja, da je nečist do večera.

22 I čega se god dotakne ko je nečist, da je nečisto; i ko se njega dotakne, da je nečist do večera.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4911

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4911. Stih 26. I Juda pozna. Da ovo označava da pošto su sve stvari bile njegove, da to znači potvrđivanje, vidi se iz značenja poznati (prepoznati), što je potvrditi, i to zato što je on prepoznao da su zaloge bile njegove. U ovome odlomku pokazuj e genije ta nacije, koja je takva, da oni odbaciju unutrašnje u crkvi, kao lažno, al ipak, kada ih tome uče njihovi očevi, on to prime i potvrde. Oni koji su u prljaštini svojih ljubavi, to jest, koji su tvrdice a uz to su i u ljubavi prema sebi, kao što je bila ta nacija, oni ne mogu da prihvate ništa što ne smatraju da ne dolazi od njih; stoga, ako se to njima nešto pripisuje, oni potvrđuju (da je tako). Na primer, ako im se kaže da je Reč u sebi Božanska, i da sadrži nebeske tajne, i da samo anđeli mogu da shvate te tajne, oni potvrđuju da je to istinito; jer oni smatraju da je Reč napisana samo za njih, da je ona među njima, i da u slovu govori o njima; ali ako im se kaže da su tajne u tome, da su tu sakrivene duhovne tajne koje se njima otkrivaju, oni to odbacuju.

2. Ako im se kaže da su obredi njihove crkve, u sebi, sveti; oni to potvrđuju, jer smatraju da su ti obredi samo njihovi; ali ako im se kaže da su ti rituali (obredi) sveti i odvojeno od njih, oni to odriču. Dalje, ako bi im se reklo da je Jevrejska Crkva nebeska a Izrailjska da je duhovna, i ako im se objasni šta je duhovno a šta nebesko, oni bi i ovo odobrili; ali ako bi im se reklo da su ove crkve nazvane nebeske i duhovne zato što svaka pojedinost u njima predstavlja nebeske i duhovne stvari, i da se predstava odnosi na stvar a ne na osobu, oni bi ono porekli. Opet, ako im se kaže da je Mojsjev štao imao moć od Jehove, i da je tako imao Božansku moć, oni i ovo odobravaju i nazivaju istnitim; ali ako im se kaže da ta moć nije u štapu, nego da je u Božanskoj zapovesti, oni to odriču i nazivaju lažnim.

3. Ako im se kaže da je zmija od mjedi, koju je podigao Mojsije, lečila one koje su zmije ujele, a da je stoga bila čudotvorna, oni to potvrđuju; ali ako im se kaže da ona nije u sebi imala moć da leči i da čini čuda, nego da je to dolazilo od Gospoda, koji je time bio predstaljen, oni to odriču i nazivaju lažnim. (Uporedi s onim što je rečeno o zmiji u nekoliko odlomaka, Brojevi 21:7-9; 1 o Carevima 18:4; Jovan 3:14, 1). Tako isto (pogledaj i uporedi) šta je označeno Judinim priznanjem, i šta je, od strane te nacije, označeno njime, to jest, da je bilo povezanosti s unutrašćnjim crkve koju je predstavljala Tamara; i pošto su bili takvi, Juda joj nije prišao kao dever, nego kao preljubočinac preljubočinici.

  
/ 10837