9256. Odvedi ga k njemu. Da ovo označava poučavanje i popravak, vidi se iz značenja odvesti ka (povratiti), kad se kaže o onima izvan crkve koji su u dobru i istini ne pravim a koji se poučavajui propravljaju; jer se oni na ovaj način odvode (vraćaju). Da se dobra dela moraju činiti i onima izvan crkve, označeno je Gospodovim rečima kod Mateje: Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojeg. Aja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze, i molite se Bogu za one vas gone; da budete sinovi oca vašega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne čine li to i carinici?I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li to i neznabošci? (Mat. 5:43-47); i ovde se neprijateljima i onima koji mrze na vas u duhovnom smislu označavaju oni koji se razlikuju u pogledu dobara i istina vere, i uopšte oni koji su izvan crkve; jer je Jevrejska nacija ove smatrala neprijateljima, koj su mogli, s dopuštenjem, sasvm da unište, i da pogube bez kazne. Da se ovi u suhovnom smislu označavaju nepriateljima, jasno je, jer se kaže, Ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? jer su braćom nazivali one koji su bili rođeni od Jakova, stoga one koji su bili unutar crkve.

[2] Što se dalje tiče onih koji su izvan crkve, a koji se nazivaju narodima (Neznabošcima), oni su doista u obmani doktrine, ali iz neznanja, jer nemaju Reč; ali kada se pouče, oni su u jasnijem i više unutrašnjem opažanju stvari nebeskloga života kod čoveka nego li Hrišćani. Razlog je to što se oni nisu utvrdili protivu istina vere, kao mnogi Hrišćani; pa stoga njihov unutrašnji čovek nije zatvoren, nego je , kao kod male dece, otvoren i prijemnljiv za istinu. Jer oni koji su se utvrdili u sebi protivu istina i dobara vere, kao što je slučaj s onima koji žive zlim životom, ti su sebi zatvorili unutrašnjeg čoveka odozgo, a otvorili odozdo. Rezultat je to da njihov unutrašnji čovek gleda samo na one stvari koje su ispod, to jest, u spoljašnjeg ili prirodnog čoveka, a preko ovoga na na stvari u svetu, i na one oko svog tela i na zemlji; a kada je ovo slučaj, oni gledaju na dole, što je gledati prema paklu.

[3] Kod ovakvih osoba unutrašnji čovek ne može da se otvori prema nebu osim ako se stvari koje osporavaju istin li potvrđuju obmanu, koja ga je zatvorila [unutrašnjeg čovek] razagnaju; a što se mora učiniti u ovome životu. Ovo se može postiisamo potpunim izokretanjem života, u toku mnogo godina. Je se obmane raspoređuju u nizove, stvarajući neprekine veze među sobom; a ione sačinjavaju sami prirodni um i njegov način gledanja na one stvari koje pripadaju crkvi i nebu. Iz ovohga dolazi do toga da su sve stavri koje se odnose na beru i ljubav prema bližnjem, o jest, na doktrinu crkve, ili na Reč, i uopšte na nbeske i Božanske stavri, u mrklom mraku kod takhih osoba; i da su s druge strae, svetske i zemaljske stvari njima u svetlosti. Iz ovoga je jasno da je srušiti obmane kod takvih osoba ssrušiti njihov sami život. ; aiako bi imali nakog novog života, obamne bi se mofrali iskorenjivati postupno, a istine i dobra usađivati na njihovo mesgto, što bi na sličan način formiralo neprekidne veze jednih s drugima, da b bili sređeni u nizove. To jeono na šta se misli pod potpunim izokretanjem živoa, što je moguće jedio tokom više godina. dakle, onaj ko veruje da se čovek može učiniti novim u trenutku, taj sr mnogo vara.

[4] Ali oni koji se nisu utvrdili protivu dobara i istina vere –kao što je slučaj s onima izuvan crkve, a koji su ipak živeli unekoj vrsti vere i ljubavi prema bližnjem u skladu svojom religijom – ti nisu nbili u stanju da zatvore unutrašnjeg čoveka u sbei odricanjima istine, i potvrđivanjima obmane protivu istine vere iz Reči; pa je stoga unutrašnje ovih osoba otvoreno na gore (o jest, ka nebu i prema Gospodu), ako ne u ovome svetu, onda u drugom životu; a tada se sve zemaljske i i svetske stvari koje su doneli sa sobom iz svoga života u svetu, one se u isto vreme uzdižu kako bi zak+jedno gledale prema gore; preko čega su u stanju da prime istine vere i dobra ljubavi prema bližnjemu od Gospoda, i da budu obdareni inteligencijom i mudrošću, i ako da prime kao dar većnu sreću. Takav je do onih koji žive u dobru u sladu sa svojom religijom; pa je soga Gospodova crkva rašireno pocelom svetu. Ali Gospodova crkva sama na zemlji je kao veliki čovek u nebima, čije se srce i pluća tamo gde je RE, a ostatak su udovi i utroba, koji žive od srca i pluća, jkkoji su tamo gde nwm Reči.

[5] Iz svega ovoga se može videti zašto se nova crkva uvek podiže među narodima koji su izvan crkve (br. 2886, 4747), što se , kao što je pre rečeno, dešava onda kada stara crkva zatvori nebo protivu sebe. Iz ovoga je razloga crkva prenešena od Jevrejskog naroda narodima (Neznabošcima), a sadašnja crkva se sada prenosi na narode (Neznabošce).

[6] Da se crkva prenosi narodima koji priznaju Gospoda, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, kao iz ovih koji slede: Kod

Isaije: Narod koji hodi u tami, vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je samrtni sjen, zasvijetleće vidjelo. Narod koji sjedi u tami, vidjeće vidjelo veliko (Isa. (9:2-3). I u to će se vrijeme za korjen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno (Isa. (11:10). Ja Jehovadozvah te u pravdi i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima, da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami (Isa. (42:6, 7). Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođa i zapovjednika narodima. Evo, zvaćeš narod koji nijesi znao, i narodi koji te nisu znali, steći će se k tebi, radi Jehove Boga tvojega, i sveca Izrailjeva, jer te proslavi (Isa. (55:4-5). I narodi će doći k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja će te obasjatiI. Podigni oči svoje unaokolo, i vidi: svi se skupljaju i idu k tebi, sinovi će tvoji iz daleka doći i kćeri tvoje nosiće se u naručju. Tada ćeš vidjeti i obradovaćeš se, i srce će ti se udiviti i raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doći će k tebi (Isa. (60:3-5). I u proročanstvu Simeunovom o Gospodu kad je bio dete: Jer vidješe oči moje spasenje Božije (tvoje), koje si ugotoviopred licem sviju naroda. I vidjelo da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja (Luka 2:30-32).

[7] U svim ovim odlomcima predmet o kome se govori je Gospod, da će narodi doći k njemu; i da k njemu dolaze onda kada ga priznaju za svoga Boga. I divno je reći, narodi (neznabošci) bogoštuju jednog jedinog Boga u ljudkosm obliku; pa stoga kada čuju o Gospodu, oni ga primaju i potvrđuju; niti se nova crkva može podignuti kod drugih. Da se crkva podiže ponovo kod takvih, dalje se vidi iz Gospodovih reči kod Mateje: Zar niste nikad čitali u Pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla. Za to vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božije, i da će se dati narodu koji njegove rodove donosi (Mateja 21:42, 43); kamenom se označava Gospod (br. 6426); zidari označavaju one koji pripadaju crkvi. Da će ovi biti poslednji, a neznabošci prvi, kaže se kod Luke: I doći će od istoka i od zapada i sjevera i juga i sješće za trpezu u carstvu Božijemu, I gle, ima pošljednjijeh koji će biti prvi, i ima prvijeh koji će biti pošlednji (Luka 13:29-30).