3933. Stih 10. I rodi Zilfa robinja Lijina jakovu sina. Da ovo označava priznavanje spoljašnje istine, vidi se iz značenja roditi, što je priznavanje; iz značenja robinje, što je potvrđivanje kao sredstvo za povezivanje; i iz značenja sina, koji je istina (br. 489, 491, 533, 1147).

489. Da sinovi i kćeri znače istinu i dobrotu koje oni opažaju, i to sinovi istinu a kćeri dobrotu, jasno je iz mnogih odlomaka kod proroka; jer u Reči, kao i u drevna vremena, začeće i rađanje crkava naziva se sinovima i kćerima, kao kod Isaije:

I narodi će doći k vidjelu tvojemu i k svjetlosti koja će te obasjati. Podigni oči svoje unaokolo i vidi: svi se skupljaju i idu k tebi, sinovi će tvoji izdaleka doći i kćeri tvoje nosiće se u naručju. Tada ćeš vidjeti, i obradovaćeš se i srce će ti se udiviti i raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doći će k tebi. (Izaija 60:3-5).

U ovome odlomku sinovi označavaju istinu a kćeri dobrotu.

Kod Davida:

Oslobodi me i izbavi iz ruku sina strančeva čija usta govore prazne reći; da bi sinovi naši bili kao slabla u mladosti, a naše kćeri kao ugaoni kamenovi hrama. (Psalam 44:11, 12)

Ovde sin strančev označava iskvarene istine ili obmane; naši sinovi označavaju pojedinosti u nauku istine; naše kćeri nauk o dobroti.

Kod Isaije:

Kazaću sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje iz krajeva zemaljskih. Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. (Izaija 43:6, 8)

U ovome odlomku sinovi označavaju istinu; kćeri dobrotu; slepi one koji će videti istinu; a gluhi one koji će ih slušati.

Kod Jeremije:

Jer ta sramota proždrije trud otaca naših od djetinjstva našega, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kćeri njihove. (Jeremija 3:24).

Ovde sinovi i kćeri znače istinu i dobrotu. Da deca i sinovi označavaju istinu, jasno je kod Isaije:

Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: neće se više Jakov postidjeti niti će mu lice poblijedjeti. Jer kad vidi pored sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada će oni svetiti ime moje, svetiće Boga Jakovljeva i bojaće se Boga Izrailjeva. I koji lutahu duhom urazumiće se, i vikači će primiti nauku. (Izaija 29:22-24).

Ovde Bog Jakovljev, Bog Izrailja predstavlja Gospoda; deca predstavljaju one koji su nanovo rođeni, koji shvataju šta je dobrota a šta istina, kao što je objašnjeno. Ponovo:

Veseli se, nerotkinjo, koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni, ti koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece nego li ona koja ima muža, veli Gospod. (Izaija 54:1).

Ovde sinovi one koja je pusta označavaju istine Prvobitne crkve, a sinovi one koja ima muža istine Jevrejske crkve.

Kod Jeremije:

Moj je šator opustošen i sva moja užad pokidana, sinovi moji otišli su od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje. (Jeremija 10:20).

Ovde sinovi označavaju istine. Ponovo:

I sinovi će njegovi biti kao prije i zbor će njegov biti utvrđen preda mnom, i pohodiću sve koji mu čine silu. (Jeremija 30:20).

Ovde sinovi označavaju istine Drevne crkve.

Kod Zaharija:

Jer zapeh sebi Judu kao luk, napunih Efraima i podigoh sinove tvoje, Sione, i sinove tvoje, Grčka, i učinih te da si kao mač junački. (Zaharija 9:13).

Ovo označava istine vere od ljubavi.