Bible

 

Jevanðelje po Mateju 5

Studie

   

1 A kad On vide narod, pope se na goru, i sede, i pristupiše Mu učenici Njegovi.

2 I otvorivši usta svoja učaše ih govoreći:

3 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;

4 Blago onima koji plaču, jer će se utešiti;

5 Blago krotkima, jer će naslediti zemlju;

6 Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;

7 Blago milostivima, jer će biti pomilovani;

8 Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti;

9 Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati;

10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.

11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i kažu na vas svakojake rđave reči lažući, mene radi.

12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke pre vas.

13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona većneće biti nizašta, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.

14 Vi ste videlo svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.

15 Niti se užiže sveća i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući.

16 Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.

17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim.

18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši.

19 Ako ko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskom.

20 Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.

21 Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu.

22 A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.

23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

24 Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.

25 Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave.

26 Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara.

27 Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube.

28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, većje učinio preljubu u srcu svom.

29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.

30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.

31 Tako je kazano: Ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.

32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini.

33 Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni šta si se Gospodu zakleo.

34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji;

35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikog Cara.

36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš dlake jedne bele ili crne učiniti.

37 Dakle neka bude vaša reč: da - da; ne - ne; a šta je više od ovog, oda zla je.

38 Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub.

39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi;

40 I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.

41 I ako te potera ko jedan sat, idi s njime dva.

42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.

43 Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog.

44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

45 Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapoveda svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li to i carinici?

47 I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?

48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1010

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1010. Jer ko prolije krv čovjekovu. Da se to odnosi na gašenje ljubavi k bližnjemu i da je čovječju u čoveku, jasno je iz značenja krvi (o tome videti prethodno) da je to svetost ljubavi prema bližnjemu, kao i iz toga što se kaže krv čovječja. To znači njegov unutrašnji život, koji nije u njemu, nego kod njega; jer Gospodov život je ljubav k bližnjemu, koja nije u čoveku jer je on prljav i profan, nego je samo kod njega. Da proljevanje krvi znači nasilje nad ljubavlju prema bližnjem, jasno je iz odlomaka u Reči, kao i iz onih koji su pre navedeni (stav 374, 376), gde je pokazano kako se nasilje nad ljubavlju prema bližnjemu naziva krv. Prolivanje krvi u doslovnom smislu je ubijanje, ali u unutrašnjem smislu to je mržnja prema bližnjemu, kao što Gospod uči kod Mateje:

Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij, jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! Biće kriv paklu ognjenom. (Mateju 5:21, 22)

Ovde gnjeviti se znači odstupiti od ljubavi prema bližnjemu (o tome u stavu 357), pa prema tome i mržnju. Onaj ko mrzi, taj ne samo što nema ljubavi za bližnjega, nego još i vrši nasilje nad tom ljubavlju, to jest proliva krv. U mržnji leži pravo ubistvo, što se pokazuje po tome što onaj ko mrzi, želi da bude ubijen onaj kojega mrzi; i da ga ne sprečavaju spoljne stege, on bi ga ubio. Iz tog razloga ubiti brata i proliti njegovu krv, znači mržnju; i pošto je to mržnja, to je ona u svakoj ideji njegovoj koja se odnosi na onoga. Tako je sa svetogrđem. Onaj ko profaniše Reč, kao što je rečeno, ne samo što mrzi istinu, nego je i guši ili ubija. To se pokazuje na onima u drugom životu koji su vršili svetogrđe; bez obzira na to koliko su pravedni, mudri i pobožni izgledali spolja za vreme života u telu, u drugom životu oni mrze Gospoda smrtnom mržnjom, a isto tako i dobra ljubavi i istine vere, stoga što su ovi suprotni njihovoj unutrašnjoj mržnji, otimačini i preljubi, koje su oni prekrili velom svetosti, a istovremeno izokretali dobro ljubavi i istine vere u svoju korist. Da krv označava svetogrđe, jasno je ne samo iz odlomaka koji su već navedeni nego i iz sledećeg kod Mojsija:

Ko god iz doma Izrailjeva zakolje vola ili jagnje ili kozu u okolu, ili ko god zakolje u okolu izvan okola, a ne dovede do šatora od sastanka, da prinese prinos Gospodu pred šatorom Gospodnjim, kriv je za krv, prolio je krv; za to da se istrijebi onaj čovjek iz naroda svojega. (Levitska 17:3, 4)

Prinošenje žrtve na bilo kom drugom mestu osim pred šatorom, predstavljalo je svetogrđe; jer je prinošenje žrtve bilo sveto, a profano ako se to radilo izvan okola.

  
/ 10837