Bible

 

Jevanðelje po Mateju 4

Studie

   

1 Tada Isusa odvede Duh u pustinju da Ga đavo kuša.

2 I postivši se dana četrdeset i noći četrdeset, naposletku ogladne.

3 I pristupi k Njemu kušač i reče: Ako si Sin Božji, reci da kamenje ovo hlebovi postanu.

4 A On odgovori i reče: Pisano je: Ne živi čovek o samom hlebu, no o svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih.

5 Tada odvede Ga đavo u sveti grad i postavi Ga navrh crkve;

6 Pa Mu reče: Ako si Sin Božji, skoči dole, jer u pismu stoji da će anđelima svojim zapovediti za tebe, i uzeće te na ruke, da gde ne zapneš za kamen nogom svojom.

7 A Isus reče njemu: Ali i to stoji napisano: Nemoj kušati Gospoda Boga svog.

8 Opet Ga uze đavo i odvede Ga na goru vrlo visoku, i pokaza Mu sva carstva ovog sveta i slavu njihovu;

9 I reče Mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.

10 Tada reče njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svom poklanjaj se i Njemu jedino služi.

11 Tada ostavi Ga đavo, i gle, anđeli pristupiše i služahu Mu.

12 A kad ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju.

13 I ostavivši Nazaret dođe i namesti se u Kapernaumu primorskom na međi Zavulonovoj i Neftalimovoj.

14 Da se zbude šta je rekao Isaija prorok govoreći:

15 Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka.

16 Ljudi koji sede u tami, videše videlo veliko, i onima što sede na strani i u senu smrtnom, zasvetli videlo.

17 Otada poče Isus učiti i govoriti: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.

18 I idući pokraj mora galilejskog vide dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegovog, gde meću mreže u more, jer behu ribari.

19 I reče im: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim.

20 A oni taj čas ostaviše mreže i za Njim otidoše.

21 I otišavši odatle vide druga dva brata, Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog, u lađi sa Zevedejem ocem njihovim gde krpe mreže svoje, i pozva ih.

22 A oni taj čas ostaviše lađu i oca svog i za Njim otidoše.

23 I prohođaše po svoj Galileji Isus učeći po zbornicama njihovim, i propovedajući jevanđelje o carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoćpo ljudima.

24 I otide glas o Njemu po svoj Siriji i privedoše Mu sve bolesne od različnih bolesti i s različnim mukama, i besne, i mesečnjake, i uzete, i isceli ih.

25 I za Njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3934

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3934. Stih 11. A Lija reče: dođe četa. Da ovo označava, u najvišm smislu, svemoć i sveznanje; u unutrašnjem smislu, dobro vere; a u spoljašnjem smislu, dela, vidi se iz značenja koje ovde ima četa. Da četa u najvišem smislu označava svemoć i sveznanje, je stoga što je četa ovde mnoštvo, a kada se mnoštvo odnosi na Gospodovo Božansko, ono označava beskrajno mnoštvo, a to je ništa drugo nego svemoć i sveznanje. A svemoć se odnosi na količinu kojom se određuje mnoštvo. Sveznanje se odnosi i na beskrajno dobro, ili što je isto, na Božansku ljubav, a stoga i na Božansku volju; dok se sveznanje odnosi na beskonačnu istinu, ili što je isto, na Božansku inteligenciju. Da je, u unutrašnjem smislu, četa dobro vere, to je po korespondenciji; jer Gospodovoj Božanskoj svemoći korespondira dobro ljubavi ka bližnjem: a Njegovom SEKCIJA 2 sveznanju korespondira istina vere. Da četa, u spoljašnjem smislu, označava dela, to je stoga što što ova (dela orespondiraju dobru vere; to jest, dobro vere stvara dela, jer dobro vere nije moguće bez dela, kao što ni misliti dobro i hteti dobro nije moguće bez činjenja dobra. Prvo je unutrašnje, a drugo je korespondirajuće spoljašnje. Šta više, u pogledu dela, ako ona nisu u skladu s dobrom vere, ona nisu ni dela ljbavi ka bližnjem ni dela vere; jer ona ne dolaze od njihovog unutrašnjeg, nego su mrtva dela, u kojma nema ni dobra ni vere; ali kada su u skladu (kada korespondiraju), ona su tada dela bilo ljubavi ka bližnjemu bilo vere. Dela ljubavi ka bližnjemu su ona koja proizilaze iz ljubavi ka bližnjemu kao iz njihove duše, dok su dela vere ona koja proističu iz vere. Dela ljubavi ka bližnjemu postoje kod preporođenoga čoveka; a dela vere kod onoga koji još nije preporođen, ali se preporađa; to je isti slučaj kao i s osećanjima dobra i istine; jer preporođeni čovek čini dobro iz osećanja za dobro, znači iz htenja dobra; dok čovek koji se preporađa čini dobro iz osećanja istine, stoga iz poznavanja dobra. Priroda razlike je više puta bila pokazana. Iz ovoga se SEKCIJA 3 jasno vidi šta su dela. Pored toga, u pogledu dela, dobro vere može se uporediti sa čovekovom voljom i mišlju koja se pokazuje na licu, za šta se dobro zna da je slika njegovog uma, to jeste, slika njegove volje i misli koja potiče od volje. Ako se volja i misao ne pokazuju na licu kao u svojoj slici, ono što se tamo vidi nije volja i misao, nego licemerje ili prevara; jer tada čovek pokazuje lice koje se razlikuje od onoga što on hoće i misli. Slučaj je isti sa svakim pokretom tela u odnosu na ono što je unutrašnje a koje pripada misli i volji. Čovekovo unutrašnje živi u njegovom spoljašnjem kroz delo ili delovanje. Ako se delo ili delovanje ne slaže s njegovim unutrašnjim (čovekom), to dokazuje da njegovo unutrašnje ne stvara to delo, nego nešto pretvorno, kao kod licemerstva i obmane. I iz ovoga se vidi šta su dela; iz ovoga sledi da onaj ko ispoveda veru, a još više onaj ko ispoveda dobro vere, a odriče dela, a još više onaj koji ih odbacuje, taj je lišen vere, a još više je SEKCIJA 4 lišen i ljubavi ka bližnjemu. Pošto je takva priroda dela ljubavi ka bližnjemu, i pošto čovek nije nikad u ljubavi ka bližnjemu i u veri ako nije u delima, stoga se dela tako često pominju u Reči; što se vidi iz ovih odlomaka: Oči su tvoje otvorene na sve putove ljudske da daš svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh (Jer. 32:19).

Kod istoga: Popravite djela vaša i ne idite za drugim bogovima Jeremija 35:15).

Kod istoga: Tada ću im platiti po djelima njihovijem i po onome što u činile ruke njihove Jeremija 25:14).

Kod Osije: Pohodiću ga po putovim jegovijem, i dati mu po djelma njegovijem Osija 4:9).

Kod Miheja: A zemlja će biti pusta sa stanovnika svojih, za plod djela njihovijeh Mihej 7:13).

Kod Zaharije: Ovako veli Jehova nad vojskama: vratite se sa zlijeh putova svojijeh i od zlijeh djela svojijeh. Ali Jehova nad vojskama bješe namislio da učiniti nama prema putovima našim i po djelima našim, tako nam učini Zaharija 1:4, 6).

Kod Jovana: Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad. Da, govori Duh, da počinu od trudova svojijeh, jer djela njihova idu za njima (Otkr. 14:13). SEKCIJA 5 Kod istoga: I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim. I more dade svoje mrtvace; i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po djelima svojima Otkrivenju 20:12, 13).

Opet: I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem Otkrivenju 22:12).

Kod Jovana Jevanđeliste: A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudma omilje većma tama nego li vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji zlo čini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne po karaju djela njegovijeh, jer su zla. A ko istinu čini (ostvaruje) ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena Jovan 3:19-21).

Kod istoga: Ne može svijet mrzeti na vas; a na mene mrzi, jer ja svjedočim za nj da su djela njegova zla Jovan 7:7).

Opet: Kad biste vi bili sinovi Abrahamovi, činili biste djela Abrahamova. Vi činite djela oca svojega Jovan 8:39, 41).

Opet: Kad ovo znate, blago vama kad ga izvršujete Jovan 13:17).

Kod Mateje: SEKCIJA 6 Tako da se svijetli vidjelo vaše pred ljudima, da vide vaša dobra djela. A ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome Mateju 5:16, 19).

Kod istoga: Neće svaki koji Mi govori, Gospode, Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca Mojega koji je na nebesima. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nijesmo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojijem imenom đavole izgonili, i Tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? Tada ću im ja reći: nikad vas nijesam znao; idite od Mene koji činite bezakonje Mateju 7:21-23).

Kod Luke: Gospodar kuće če odgovarajući reći vam: ne poznajem vas otkuda ste. Tada ćete stati govoriti: mi jedosmo pred Tobom i pismo. I po ulicama našijem učio si. A On će reći: ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od Mene svi koji nepravdu činite Luka 13:25-27. Svaki dakle koji sluša moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu. A svako koji sluša riječi moje a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek koji sazida kuću svoju na pijesku Mateju 7:24, 26).

Kod istoga: Jer će doći Sin čovječiji u slavi oca svojega s anđelim vojim, i tada će vratiti svima po djelima njegovijem Mateju 16:27. SEKCIJA 7 Iz ovih odlomaka jasno je da su djela ta koja spasavaju čoveka, i koja ga osuđuju; a to znači da dobra dela spasavaju, a zla djela osuđuju; jer čovekova volja je u njgovim delima. Onaj koji hoće dobro, čini dobro; a onaj koji ne čini dobro, ma koliko govorio da hoće dobro, on ga ipak neće kad ga ne čini. To je kao da bi rekao, Ja to hoću, ali ja to neću. A pošto je sama volja u delima, a ljubav ka bližnjemu pripada volji, a vera ljubavi ka bližnjemu, to je jasno šta je od volje, ili od ljubavi ka bližnjem i veri, u čoveku, kada on ne čini dobra dela; a osobito kada čini SEKCIJA 8 ono što je suprotno, ili zla dela. Pored toga, neka se zna da Gospodovo carstvo počinje u čoveku od života koji je usmeren ka delima, jer je on tada u početku preporoda; ali kada je jednom Gospodovo carstvo u čoveku, ono se završava u delima, i čovek je tada preporođen. Jer tada je njegov unutrašnji čovek unutar njegovog spoljašnjeg čoveka u saobraznosti s njim, a njegova dela pripadaju njegovom spoljašnjem čoveku, dok ljubav ka bližnjemu i vera pripadaju unutrašnjem čoveku; pa su na tak način njegova dela ljubav ka bližnjemu. Pošto se život unutrašnjeg čoveka tako pokzuje u delima spoljašnjeg čoveka, stoga Gospod govoreći o Poslednjem Sudu (Mat. 25:32-46), uzima u obzir samo dela, i kaže da oni koji su činili dobra dela, ulaze u život večni, a oni koji su činili zla dela, u prokletstvo. Iz ovoga što je rečeno jasno je šta je označeno onim što smo čitamo o Jovanu – da je ležao na grudima Isusovim, i da ga je Isus voleo više od ostalih (Jovan 13:23, 25; 21:20); jer su Jovanom predstavljena dobra dela (vidi predgovor dvadeset i drugom poglavlju Postanja). Šta su dela vere, koja se zbog sličnosti mogu nazvati njegovim plodovima; i šta su dela ljubavi ka bližnjemu, biće, po Božanskoj milosti Gospodovoj, izloženo potpunije na drugome mestu.

  
/ 10837  
  

Bible

 

Postanak 30

Studie

   

1 A Rahilja videvši gde ne rađa dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reče Jakovu: Daj mi dece, ili ću umreti.

2 A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reče: Zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda?

3 A ona reče: Eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim kolenima, pa ću i ja imati dece od nje.

4 I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom.

5 I zatrudne Vala, i rodi Jakovu sina.

6 A Rahilja reče: Gospod mi je sudio i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadede ime Dan.

7 I Vala robinja Rahiljina zatrudne opet, i rodi drugog sina Jakovu;

8 A Rahilja reče: Borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoleh. I nadede mu ime Neftalim.

9 A Lija videvši gde presta rađati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.

10 I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;

11 I Lija reče: Dođe četa. I nadede mu ime Gad.

12 Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugog sina Jakovu;

13 I reče Lija: Blago meni, jer će me blaženom zvati žene. Zato mu nadede ime Asir.

14 A Ruvim iziđe u vreme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reče Liji: Daj mi mandragoru sina svog.

15 A ona joj reče: Malo li ti je što si mi uzela muža? Hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mog? A Rahilja joj reče: Neka noćas spava s tobom za mandragoru sina tvog.

16 I uveče kad se Jakov vraćaše iz polja, iziđe mu Lija na susret i reče: Spavaćeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svog. I spava kod nje onu noć.

17 A Bog usliši Liju, te ona zatrudne, i rodi Jakovu petog sina.

18 I reče Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svom. I nadede mu ime Isahar.

19 I zatrudne Lija opet, i rodi Jakovu šestog sina;

20 I reče Lija: Dariva me Gospod darom dobrim; da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadede ime Zavulon.

21 Najposle rodi kćer, i nadede joj ima Dina.

22 Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišivši je otvori joj matericu.

23 I zatrudne, i rodi sina, i reče: Uze Bog sramotu moju.

24 I nadede mu ime Josif, govoreći: Neka mi doda Gospod još jednog sina.

25 A kad Rahilja rodi Josifa, reče Jakov Lavanu: Pusti me da idem u svoje mesto i u svoju zemlju.

26 Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i decu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio.

27 A Lavan mu reče: Nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi.

28 I još reče: Išti koliko hoćeš plate, i ja ću ti dati.

29 A Jakov mu odgovori: Ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene.

30 Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dođoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja dođoh. Pa kad ću i ja tako sebi kuću kućiti?

31 I reče mu Lavan: Šta hoćeš da ti dam? A Jakov odgovori: Ne treba ništa da mi daš; nego ću ti opet pasti stoku i čuvati, ako ćeš mi učiti ovo:

32 Da zađem danas po svoj stoci tvojoj, i odlučim sve što je šareno i s belegom, i sve što je crno između ovaca, i šta je s belegom i šareno između koza, pa šta posle bude tako, ono da mi je plata.

33 Tako će mi se posle posvedočiti pravda moja pred tobom kad dođeš da vidiš zaslugu moju: Šta god ne bude šareno ni s belegom ni crno između ovaca i koza u mene, biće kradeno.

34 A Lavan reče: Eto, neka bude kako si kazao.

35 I odluči Lavan isti dan jarce s belegom i šarene i sve koze s belegom i šarene, i sve na čem beše šta belo, i sve crno između ovaca, i predade sinovima svojim.

36 I ostavi daljine tri dana hoda između sebe i Jakova. I Jakov pasaše ostalu stoku Lavanovu.

37 I uze Jakov zelenih prutova topolovih i leskovih i kestenovih, i naguli ih do beline koja beše na prutovima.

38 I metaše naguljene prutove pred stoku u žlebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad dođe da pije.

39 I upaljivaše se stoka gledajući u prutove, i šta se mlađaše beše s belegom, prutasto i šareno.

40 I Jakov odlučivaše mlad, i obraćaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraćaše ga prema stadu Lavanovom.

41 I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oči stoci da bi se upaljivala gledajući u prutove;

42 A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve.

43 I tako se taj čovek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca.