Bible

 

Jevanðelje po Mateju 3

Studie

   

1 U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji judejskoj.

2 I govoraše: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.

3 Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gde kaže: Glas onog što viče u pustinji: Pripravite put Gospodu, i poravnite staze Njegove.

4 A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova beše skakavci i med divlji.

5 Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska.

6 I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovedahu grehe svoje.

7 A kad vide (Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gde idu da ih krsti, reče im: Porodi aspidini! Ko kaza vama da bežite od gneva koji ide?

8 Rodite dakle rod dostojan pokajanja.

9 I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avrama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovog podignuti decu Avramu.

10 Veći sekira kod korena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rađa dobar rod, seče se i u oganj baca.

11 Ja dakle krštavam vas vodom za pokajanje; a Onaj koji ide za mnom, jači je od mene; ja nisam dostojan Njemu obuću poneti; On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

12 Njemu je lopata u ruci Njegovoj, pa će otrebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a plevu će sažeći ognjem večnim.

13 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.

14 A Jovan branjaše Mu govoreći: Ti treba mene da krstiš, a Ti li dolaziš k meni?

15 A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi Ga.

16 I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše Mu se nebesa, i vide Duha Božjeg gde silazi kao golub i dođe na Njega.

17 I gle, glas s neba koji govori: Ovo je Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3942

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3942. I nađe mandragoru u polju. Da ovo označava stvari koje pripadaju bračnoj ljubavi u istini i dobru ljubavi ka bližnjemu i samilosti, vidi se iz značenja mandragore, a to su stvari koje pripadaju bračnoj ljubavi (o čemu u onome što sledi); i iz značenja polja, što je crkva, pa stoga i istina vere i dobro ljubavi ka bližnjemu, jer ovo čini crkvu (br. 368, 3196, 3310, 3500, 3508, 3766). Šta je bila mandragora, prevodioci ne znaju. Pretpostavljaju da su to bili plodovi ili cvetovi, kojima su davali imena već svaki po svome mišljenju. Ali kakvi su to bili (plodovi), to nas ne zanima, nego nam je zanimljivo to, da su među drevnim (ljudima) koji su pripadali ovoj crkvi, da su svi plodovi i cvetovi imali značenje; jer su znala da je sveopšta priroda reprezentativna pozornica (teatar) Gospodovog carstva (br.

3483.); i da su sve stvari u njena tri carstva reprezentativi; i da svaka stvar predstavlja neku posebnu stvar u duhovnom svetu, pa tako i plod i cvet. Da se mandragorom označava brak dobra i istine, može se videti iz nizova stvari u unutrašnjem smislu, kao i iz onoga iz čega je ta reč izvedena u izvornom jeziku; jer ta reče dolazi od dudim, što znači ljubavi i povezivanje pomoću ljubavi (plural). Da dudaim dolazi od toga, i da označava ono što je bračno, vidi se iz sledećih reči: Ranićemo u vonograde da vidimo cvate li vinova loza, zameće li se grožđe, cvatu li šipci; ondje ću ti dati ljubav svoju. Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voće, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj (Pjesma Solomunova 7:12, 13 ili Pjesma nada pjesmama). Sve ovo pokazuje šta je označeno mandragorom. Što se tiče knjige u kojoj je nađen ovaj odlomak, a koja se zove Pesma, ona nije među onima koje se nazivaju Mojsije i Proroci, jer nema unutrašnji smisao; ali je napisana u drevnom stilu, i puna je značenja sakupljenih iz knjiga Drevne Crkve, i od mnogi stvari koje su u Drevnoj Crkvi označavale nebesku i duhovnu ljubav, a posebno bračnu ljubav. Da je takva priroda te knjige vidi se i po tome što, u doslovnom smislu, ima mnogo stvari koje nisu pristojne, što nije slučaj sa knjigama koje se nazivaju Mojsije i Proroci; ali pošto su unutar nje sakupljene stvari koje označavaju nebesku i duhovnu ljubav, stoga izgleda da ima neko mističnoznačenje. Iz ovoga značenja mandragore, sada možemo videti da je saRuben je nađe u polju označen bračni odnos istine i dobra ljubavi i samilosti; to jest, da je označeno ono što je povezano. Jer u unutrašnjem smislu, bračno načelo nije ništa drugo nego istina da se istina može spojiti s dobrom, i dobro s istinom. A iz ovoga proizlazi sva bračna ljubav (br. 2728, 2729, 3132); pa stoga istinska bračna ljubav može da postoji samo kod onih koji su u dobru i u istini, pa su na taj način (takvi ljudi) u nebeskom braku (autor po nebeskim brakom prvenstveno misli na brak ili spoj dobra i istine u jednoj osobi).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3132

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3132. I kako vidje grivnu (obolac na nosu) i narukvice na rukama sestre svoje, označava da kada je primetio Božansko Dobro i Božansku istinu u moći osećanja istine, koja je sestra. Ovo se vidi iz značenja videti, što je primetiti (vidi br. 2150); iz značenja grivne (oboca za nos) koja značava Božansko Dobro (vidi br. 3103, 3105); iz značenja ruka, koje označavaju moć (vidi br. 878. (3091): i iz značenja sestre, koja označava osećanje istine (vidi br. 2508, 2524, 2556); iz čega je jasno da videti obolac za nosu (grivnu) i narukvice na sestrinim rukama, daje to opažati Božansko Dobro i Božanskui Istinu u sili osećanja istine. A slučaj jekao što sledi. Spoj Božanskog Dobra i Božanske Istine u Gospodu, je sami Božanski brak, od kojega potiče nebeski brak, koji je, na sličan način, spoj dobra i istine; a iz ovoga je i bračna ljubav (vidi br. 2727, 2759). Otuda, gde god se u Reči govori o braku, u unutrašnjem smislu se označava nebeski brak, koji je brak dobra i istine, a u najvišem smislu Božanski brak, koji postoji u Gospod. Stoga se ovde pod brakom Isaka i Rebeke samo na to misli. Spoj dobra i istine je sami brak, a gde je uvođenje zarudžba (veridba) stanje koje prethodi braku. Ali ovde se opisuje stanje koje pretodi zarudžbama; u ovom stanju, devojka ima moć da se zaruči, i kasnije da postane žena spojena s mužem, tako da je to u moći osećanja istine da se uvede u Božansku Istinu, i da se tako spoji s Božanskim Dobrom. Dalje, postojalo je ubini Božansko Dobro i Božanska Istina sama i u prvom i sledećim osećanjima istine kod Gospoda, jer je to bio Sam Jehova: otuda je moć o kojoj se ovde govori.

  
/ 10837