Bible

 

Jevanðelje po Mateju 15

Studie

   

1 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:

2 Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starih? Jer ne umivaju ruke svoje kad hleb jedu.

3 A On odgovarajući reče im: Zašto i vi prestupate zapovest Božju za običaje svoje?

4 Jer Bog zapoveda govoreći: Poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

5 A vi kažete: Ako koji reče ocu ili materi: Prilog je čim bih ti ja mogao pomoći;

6 Može i da ne poštuje oca svog ili matere. I ukidoste zapovest Božju za običaje svoje.

7 Licemeri! Dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:

8 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojim, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

9 No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovestima ljudskim.

10 I dozvavši ljude, reče im: Slušajte i razumite.

11 Ne pogani čoveka šta ulazi u usta; nego šta izlazi iz usta ono pogani čoveka.

12 Tada pristupiše učenici Njegovi i rekoše Mu: Znaš li da fariseji čuvši tu reč sablazniše se?

13 A On odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio Otac moj nebeski, iskoreniće se.

14 Ostavite ih: oni su slepe vođe slepcima; a slepac slepca ako vodi, oba će u jamu pasti.

15 A Petar odgovarajući reče Mu: Kaži nam priču ovu.

16 A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?

17 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?

18 A šta izlazi iz usta iz srca izlazi, i ono pogani čoveka.

19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svedočanstva, hule na Boga.

20 I ovo je što pogani čoveka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čoveka.

21 I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske.

22 I gle, žena Hananejka izađe iz onih krajeva, i povika k Njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavo.

23 A On joj ne odgovori ni reči. I pristupivši učenici Njegovi moljahu Ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama.

24 A On odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog.

25 A ona pristupivši pokloni Mu se govoreći: Gospode pomozi mi!

26 A On odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od dece hleb i baciti psima.

27 A ona reče: Da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovih gospodara.

28 Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! Velika je vera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njena od onog časa.

29 I otišavši Isus odande, dođe k moru galilejskom, i popevši se na goru, sede onde.

30 I pristupiše k Njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromih, slepih, nemih, uzetih i drugih mnogih, i položiše ih k nogama Isusovim, i isceli ih,

31 Tako da se narod divljaše, videći neme gde govore, uzete zdrave, hrome gde idu, i slepe gde gledaju; i hvališe Boga Izrailjevog.

32 A Isus dozvavši učenike svoje reče: Žao mi je ovog naroda, jer većtri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

33 I rekoše Mu učenici Njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hleb da se nasiti toliki narod?

34 I reče im Isus: Koliko hlebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice.

35 I zapovedi narodu da posedaju po zemlji.

36 I uzevši onih sedam hlebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojim, a učenici narodu.

37 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih.

38 A onih što su jeli beše četiri hiljade ljudi, osim žena i dece.

39 I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline magdalske.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 7166

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7166. 'Why is this, that You have sent me?' means when yet the law going forth from God seems to promise something different. This is clear from the meaning of 'Why is this?' as, Why is this so when something different is said? from the representation of Moses, who uses these words in reference to himself, as the law from God, dealt with just above in 7164; and from the meaning of 'being sent' as going forth, dealt with in 4710, 6831. Consequently 'Why is this, [that] you have sent me?' means that the law going forth from God seems to promise something different. Because these words are spoken by one complaining about the molestation by falsities, the law from God appears to promise something different. This is why the expression 'seems to promise something different' is used, though in actual fact it does not promise anything different. For the law from God is the law of order, and the law of order so far as those passing through a state of molestations by falsities are concerned is that they must be molested until they reach the point of despair. Unless they reach the point of despair the final advantage to be gained from molestation is lost. The fact that temptation grows ever stronger until a person reaches the point of despair is plainly evident from the Lord's temptation in Gethsemane, Matthew 26:38-39; Mark 14:33-36; Luke 22:44, and also after that on the Cross, Matthew 27:46, when it was made to reach the state of despair. Now the Lord's temptation is the pattern which the temptation of faithful believers follows, which is why the Lord says that those who wish to follow Him must take up their cross, Matthew 10:38; 16:24. For the glorification of the Lord is the pattern that the regeneration of man follows, 3138, 3212, 3296, 3490, 4402, 5688; and regeneration is effected chiefly by means of temptations.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

Bible

 

Exodus 5:23

Studie

       

23 For since I came to Pharaoh to speak in your name, he has brought trouble on this people; neither have you delivered your people at all."