Bible

 

Jevanðelje po Mateju 13

Studie

   

1 I onaj dan izišavši Isus iz kuće seđaše kraj mora.

2 I sabraše se oko Njega ljudi mnogi, tako da mora ući u lađu i sesti; a narod sav stajaše po bregu.

3 I On im kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sejač da seje.

4 I kad sejaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;

5 A druga padoše na kamenita mesta, gde ne beše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne beše u dubinu zemlje.

6 I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše.

7 A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.

8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šezdeset, a jedno po trideset.

9 Ko ima uši da čuje neka čuje.

10 I pristupivši učenici rekoše Mu: Zašto im govoriš u pričama?

11 A On odgovarajući reče im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskog, a njima nije dano.

12 Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.

13 Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju.

14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti.

15 Jer je odrvenilo srce ovih ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.

16 A blago vašim očima što vide, i ušima vašim što čuju.

17 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici želeli videti šta vi vidite, i ne videše; i čuti šta vi čujete, i ne čuše.

18 Vi pak čujte priču o sejaču:

19 Svakome koji sluša reč o carstvu i ne razume, dolazi nečastivi i krade posejano u srcu njegovom: to je oko puta posejano.

20 A na kamenu posejano to je koji sluša reč i odmah s radosti primi je,

21 Ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju reči radi, odmah udari natrag.

22 A posejano u trnju to je koji sluša reč, no briga ovog sveta i prevara bogatstva zaguše reč, i bez roda ostane.

23 A posejano na dobroj zemlji to je koji sluša reč i razume, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.

24 Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao čovek koji poseja dobro seme u polju svom,

25 A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i poseja kukolj po pšenici, pa otide.

26 A kad niče usev i rod donese, onda se pokaza kukolj.

27 Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru! Nisi li ti dobro seme sejao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?

28 A on reče im: Neprijatelj čovek to učini. A sluge rekoše mu: Hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?

29 A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.

30 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vreme žetve reći ću žeteocima: Saberite najpre kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.

31 Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje uzme čovek i poseje na njivi svojoj,

32 Koje je istina najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sedaju na njegovim granama.

33 Drugu priču kaza im: Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.

34 Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priče ništa ne govoraše im:

35 Da se zbude šta je kazao prorok govoreći: Otvoriću u pričama usta svoja, kazaću sakriveno od postanja sveta.

36 Tada ostavi Isus ljude, i dođe u kuću. I pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Kaži nam priču o kukolju na njivi.

37 A On odgovarajući reče im: Koji seje dobro seme ono je Sin čovečiji;

38 A njiva je svet; a dobro seme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;

39 A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žetva je posledak ovog veka; a žeteoci su anđeli.

40 Kao što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na kraju ovog veka.

41 Poslaće Sin čovečiji anđele svoje, i sabraće iz carstva Njegovog sve sablazni i koji čine bezakonje.

42 I baciće ih u pećognjenu: onde će biti plač i škrgut zuba.

43 Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu Oca svog. Ko ima uši da čuje neka čuje.

44 Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.

45 Još je carstvo nebesko kao čovek trgovac koji traži dobar biser,

46 Pa kad nađe jedno mnogoceno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.

47 Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe;

48 Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje.

49 Tako će biti na poletku veka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednih.

50 I baciće ih u pećognjenu: onde će biti plač i škrgut zuba.

51 Reče im Isus: Razumeste li ovo? Rekoše Mu: Da, Gospode.

52 A On im reče: Zato je svaki književnik koji se naučio carstvu nebeskom kao domaćin koji iznosi iz kleti svoje novo i staro.

53 I kad svrši Isus priče ove, otide odande.

54 I došavši na postojbinu svoju, učaše ih po zbornicama njihovim tako da Mu se divljahu, i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moći?

55 Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda?

56 I sestre njegove nisu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?

57 I sablažnjavahu se o Njega. A Isus reče im: Nema proroka bez časti osim na postojbini svojoj i u domu svom.

58 I ne stvori onde čudesa mnogih za neverstvo njihovo.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 47

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

47. And partaker in the affliction, signifies the truth of faith infested by falsities. This is evident from the signification of "partaker," as being the truth of faith (concerning which see below); and from the signification of "affliction," as being infestation by falsities (See Arcana Coelestia 6663, 1299, 6851, 9196). In the Word frequent mention is made of "brother" and "partaker" (or companion), and by these good and truth are signified. Moreover, in ancient times those were called "brethren" who were in good and those were called "partakers" (or companions) who were in truths, and for this reason, that truth must be in company with good, and when it is in company, it becomes a brother; consequently here by "partaker" is signified the truth of faith. (That good and truth are meant by "brother" and "companion" in the Word, see Arcana Coelestia 6756, 10490.) "Affliction" signifies infestation by falsities, since a mind that is in truths is afflicted by falsities, when the two are in conflict with each other; spiritual affliction is from no other source. This, therefore, is what is signified by "affliction" in the Word, as in Matthew:

He that was sown upon the rocky places hath no root in himself; when affliction and persecution ariseth because of the Word, straightway he is offended (Matthew 13:20-21).

And in the same:

In the consummation of the age they shall deliver you up into affliction. For then shall be great affliction, such as hath not been from the beginning of the world until now, no, nor shall be. Immediately after the affliction of those days the sun shall be darkened (Matthew 24:9, 21, 29; Mark 13:19, 24).

The "consummation of the age" is the last time of the church; and since falsities are then to prevail and fight against truths, it is said that they shall be in "affliction, and in so great a one as hath not been from the beginning of the world." Such affliction is meant by the affliction in which John is said to be a "partaker," and by John is here meant the doctrine respecting the Lord; for in Revelation the last time of the church is treated of (See above, n. 5).

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.