Bible

 

Malahija 3

Studie

   

1 Evo, ja ću poslati anđela svog, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kog vi tražite, i anđeo zavetni, kog vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.

2 Ali ko će podneti dan dolaska Njegovog? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je On kao oganj livčev i kao milo beljarsko.

3 I sešće kao Onaj koji lije i čisti srebro, očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi.

4 I ugodan će biti Gospodu prinos Judin i jerusalimski kao u staro vreme i kao pređašnjih godina.

5 I doći ću k vama na sud, i biću brz svedok protiv vračara i protiv preljubočinaca i protiv onih koji se kunu krivo i protiv onih koji zakidaju najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo čine i ne boje se mene, veli Gospod nad vojskama.

6 Jer ja Gospod ne menjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste.

7 Od vremena otaca svojih odstupiste od uredbi mojih i ne držaste ih. Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. Ali velite: U čem bismo se vratili?

8 Eda li će čovek zakidati Boga? A vi mene zakidate; i govorite: U čem Te zakidamo? U desetku i u prinosu.

9 Prokleti ste, jer me zakidate, vi, sav narod.

10 Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj kući, i okušajte me u tom, veli Gospod nad vojskama, hoću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta.

11 I zapretiću vas radi proždrljivcu, te vam neće kvariti roda zemaljskog, i vinova loza u polju neće vam biti nerodna, veli Gospod nad vojskama.

12 I zvaće vas blaženim svi narodi, jer ćete biti zemlja mila, veli Gospod nad vojskama.

13 Žestoke behu vaše reči na me, veli Gospod; a vi velite: Šta govorismo na Tebe?

14 Rekoste: Zaludu je služiti Bogu, i kakva će biti korist da držimo šta je naredio da se drži, i da hodimo žalosni pred Gospodom nad vojskama?

15 Zato hvalimo ponosite da su srećni; napreduju koji čine bezakonje, i koji iskušavaju Boga, izbavljaju se.

16 Tada koji se boje Gospoda govoriše jedan drugom, i pogleda Gospod, i ču, i napisa se knjiga za spomen pred Njim za one koji se boje Gospoda i misle o imenu Njegovom.

17 Ti će mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan kad ja učinim, i biću im milostiv kao što je otac milostiv svom sinu koji mu služi.

18 Tada ćete se obratiti i videćete razliku između pravednika i bezbožnika, između onog koji služi Bogu i onog koji Mu ne služi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7297

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7297. Pa i vračari Egipatski učiniše tako svojim vračanjem, označava da su oni na izgled učinili slično izokrećući ciljeve reda. Ovo se vidi iz značenja i oniučiniše tako, kada se kaže o Egipatskim vračarima (magovima), što označava šta je pokazivanje samo na izgled, jer stvari koje se ulivaju iz reda ne menjaju s loupotrebom, nego izgledaju i dalje slične u spoljašnjoj formi, ali ne i u unutrašnjoj formi, jer su one suprotne ciljevima reda; - i iz značenja vračanja, kada se pomenu u Reči, gde označavaju veštinu prikazivanja obmana da izgledaju kao istine, i prikazivanja istina kako bi izgledale kao obmane, što se izvodu u glavnom pomoću obmana. Takvo je značenja vračanja i čaranja u sledećim odlomcima: - kod Isaije,

To će ti oboje doći u jedan put, u isti dan, da osirotiš i obudoviš, radi mnoštva čini tvojih i radi velike sile čaranja tvoga. Stani sada s vračanjem svojim i s mnoštvom čini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla (Isaija 47:9, 12); govoreći o Babelu i o Haldejcima. Ponovo, A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo (Isaija 57:3).

Kod Nahuma, Teško gradu krvničkom, vas je pun vračanja (laži, obmana), grabež ne izbiva iz njega. Za mnoštvo kurvarsva ljupke kurve vješte bajačice, koja prodaje narode svojim kurvanjem i plemena vračanjem svojim Naum 3:1, 4); grad krvnički stoji za falsifikovanje istine, kurvarstvo za falsifikovano dobra od istine, vračanje za veštinu pretstavljanja obmana kao istina i istina kao obmana.

Kod Malahije, I doći ću k vama na sud i biću brz svjedok protiv vračanja i protivu onijeh koji se kunu krivo i protivu onijeh zakidaju najam najamniku, i udovici i siroti: i došljaku krivo čine, i ne boje se mene, veli Jehova nad vojskama Malahija 3:5).

Kod Jovana, Jer trgovci tvoji bijahu boljari zemaljski, jer tvojijem vračanjem prevareni biše svi narodi Otkrivenju 18:23. ; govoreći o Babilonu.

Kod Miheja, I u ono vrijeme, veli Jehova, istrijebiću konje isred tebe i potrću kola tvoja i zatrću gradove u tvojoj zemlji, razvaliću sva tvrda mjesta tvoja, i istrijebiću vračanje iz ruku tvojih, i ne ćeš imati gatara Mihej 5:10-12. ; iz ovih reči je očito da se vračanjem označava veština prikazivanja istina kao obmana a obmana kao istina, jer konji, koje je trebalo istrebiti, označavaju intelektualne stvari (vidi br. 2761, 2762, 6125, 6534); kola, koja treba da budu potrta, označavaju doktrinare stvari istine (br. 760, 5321); gradovi u zemlji, koje treba da se zatru, označavaju istine Crkve; da gradovi označavaju istine, vidi br. 2268, 2451, 4493{ign95} i da zemlja označava Crkvu{ign95} vidi 662, 1067, 1262, 1733, 1850, 2117, 2118, 3355, 4447, 4535, 5577); tvrda mjesta (utvrđenja) označavaju istine koje brane dobra. Otuda se sada može znati šta je označeno vračanjem, koja treba istrebiti iz ruku, naime, vračanjem kojim se istina pretstavlja kao obmana a obmana kao istina. Ove veštine korespondiraju fantazijama, pomoću kojih zli u drugom životu pretstavljaju pred očima lepe stvar ao ružne, a ružne stvari kao lepe, koje su fantazije neka vrsta vračanja, jer su i one zloupotrebe i izokretanja Božanskog reda.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4493

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4493. I obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada. Da ovo označava pristup spoljašnjim stvarima, vidi se iz značenja obreza se sve muškinje, što je biti uveden na taj način u reprezentative i značenja Jakovljevih potomaka samo u pogledu spoljašnjeg (vidi br. 4486); i iz značenja izlažahu na vrata, što je napuštati doktrinu crkve među Drevnima, o kojoj upravo gore (br. 4492). A pošto je označeno kako odvajanje od njihove vlastite doktrinetako i prihvatanje spoljašnje, to je označeno tako što se kaže prvi put daizlažahu na vrata njihovoga grada, a na drugome mestu, ulažahu na vrata, jer ulaženje označava pristup doktrini, i napuštanje spoljašnjeg, dok je ovde označeno obrnuto.

2. Nužno je ovde kazati kako stoji ovaj slučaj. Ljudi Pradrevne Crkve, od kojih su ostaci bili Hemor i Sihem sa svojim porodicama, bili su sasvim drugačijega genija od ljudi Drevne Crkve. Stoga, kod ljudi Pradrevne Crkve, Gospod je uticao preko Voljnoga, to jest, unutršnjim putem; ali ne na taj čin kod ljudi Drevne Crkve, kod kojih je

Voljno bilo razrušeno, nego je kod ovih uticao u Intelektualno, a to znači ne unutrašnjim nego spoljašnjim putem, kao što je već rečeno (br. 4489). Uticati (ulivati se) preko Voljnoga je uticati preko dobra ljubavi, jer sve dobro pripada voljnom delu (uma): a uticati preko Intelektualnog je uticati preko istine vere, jer sva istina pripada intelektualnom delu. Kad je Gospod preporađao ljude Drevne Crkve, On je oblikovao novu volju (voluntas) u njihovom intelektualnom delu. (Da su se dobra i istine usađivali u voljni deo ljudi Pradrevne Crkvem može se videti, br. 895{ign95} 927: ali u intelektualni deo ljudi Drevne Crkve, br. 863, 875, 895{ign95} 92z, 2124, 2256, 4328: Da se nova volja {ign94}nova voluntas) oblikuje u intelektualnom delu 98, 1023, 1943, 1043, 1044, 4328; da postoji paralelizam između Gospoda i dobra koje je kod čoveka, ali ne između Gospoda i istine koja je kod njega (čoveka), br. 1813, 1832, 2718, 3514: Da su otuda ljudi Drevne crkve bili u relativnoj zamračenosti, br. 2708, 2715, 2935, 2937, 3246, 3833).

Iz svega ovoga jasno je da su ljudi Pradrevne Crkve bili sasvim drugačijega genija i naravi nego ljudi Drevne Crkve.

3. To je bio razlog da su ljudi Pradrevne Crkve bili unutrašnji ljudi i nisu imali spoljašnjeg bogoštovanja; jer oni prvi su videli spoljašnje stvari preko unutrašnjih kao u svetlosti sunca po danu, a drugi su videli unutrašnje stvari preko spoljašnjih kao u svetlosti meseca i zvezda po noći. Stoga, u nebu, Gospod se pokazuje prvima kao Sunce, dok se drugima (Drevne Crkve) kao mesec (br. 1521m 1529-1531, 2441, 2495, 4060). U ovim objašnjenjima prvi se nazivaju nebeskim, dok se drugi nazivaju duhovnima.

4. Da bismo razjasnili razlike, uzmimo jedan primer. Ako bi čovek Pradrevne Crkve čitao istorijsku ili pororčku Reč, on bi video njen unutrašnji smisao, bez prethodne pouke ili objašnjenja, i to tako potpuno da bi se nebeske i duhovne stvari njemu pokazivale bez traga doslovnog smisla; znači da bi mu unutrašnje stvari bile jasne, dok bi mu doslonve bile u tami. Bio bi kao onaj ko sluša drugoga dok ovaj govori, i razume značenje a da ne obraća pažnju na reči. Dok ako bi čovek Drevne Crkve čitao Reč, on ne bi mogao da vidi unutrašnji smisao bez prethodne pouke ili objašnjenja; tako bi njemu unutrašnji smisao bio u tami, a doslovni bi mu bio jasan. Bio bi kao onaj koji sluša drugoga, i obraća pažnju na reči dok ne prati značenje, koji se za njega izgubljeno. A kada čovek Jevrejske Crkve čita Reč, on ne razume ništa što je iznad smisla slova, niti je svestan da postoji unutrašćnji smisao, i još ga poriče; a aše dane, slučaj je isti sa čovekom Hrišćanske Crkve.

5. Iz ovoga se vidi šta je bila razlika između onih koji su predstavljeni Hemorom i Sihemom (koji su kao ostaci Pradrevne Crkve bili u unutrašnjim a ne u spojašnjim stvarima), i onih koji su označeni jakovljevim sinovima (koji su bili u spoljašnjima ne u unutrašnjim stvarima); i to dalje pokazuje da Hemor i Sihem nisu mogli da pristupe spoljašnjim stvarima i da prihvate te stvari koje su bile kod Jakovljevih potomaka a da se njihove unutrašnje stvari prvo ne zatvore; koje ako se zatvore, to čini da nestanu zauvek.

6. To je unutarnji razlog zašto su Hemor i Sihem s njihovim porodicama bili ubijeni; ovo se inače be bi dozvolilo. Ali ovo ne oslobađa krivice Jakovljeve sinove za izvršenje ovoga stršnog zločina. Oni nisu znali ništa o ovome unutarnjem razlogu, i oni nisu ovo imali kao cilj. Svako je suđen prema svom cilju ili nameri, a da je njihova namera bila prevarna, to je jasno, jer se tako kaže u trinaestom stihu; i kada god Gospod dozvoli ovakav zločin, to potstiču pakleni (duhovi) koji su pravi autori ovoga (zločina). Uprkos svega, zlo koje zli nameravaju i čine, Gospod okreće u dobro, kao u ovome slučaju; jer Hemor i Sihem su bili spaseni (pri, prev, spaseni duhovno).

  
/ 10837