8427. (Stih 7.) A sjutra ćete vidjeti slavu Jehovinu. Da ovo označavada će pri kraju prethovnog stanja Gospod doći, vidi se iz značenja jutra, što je početak novoga stanja (o čemu upravo gore, br. 8426); I iz značenja slave Jehovine, što je Njegovo prisustvo I dolazak. Daslava označava prisusutvo I Gosodov dolazak, jestoga što u najvišem smislu slava označava Božanskui Istinu, koja proizlazi od Gospoda, iBožansku Istinu koja se pokazuje pred očima kao svetlost I blistavilo Sunca, koje je Gospod. (Da slava označava Božansku Istinu koja proizilazi od Gospod, vidi br. 5922, 8267; I da označava inteligenciju I mudrost koje su od Božanske Istine, br. 4809; I da otuda označava unutrašnji smisao Reči, jer ovaj smisao je Božanska

Istina u slavi, br. 5922. Kaže se, ujutro će vidjeti slavu Jehovinu, jer izlazak sunca I svetlost od njega (koja svetlost iz neba osvetljava unutašnji I spoljašnji vid anđela) označava I prisustvo I dolazak Gospoda, koji je Sunce neba, jer oni korespondiraju vremenu jutra na zemlji, a što je ovde označeno jutrom. Stoga to znači da je ta svetlost od Sunca, koja je svetlost Božanska istina koja proizlazi od Gospoda, Gospod I Njegova slava. Iz svega ovoga jasno je da se slavom označava prisustvo I dolazak Gospodov. Da je ovo slava, vidi se I iz mnogih odlomaka u Reči; kao kod Mojsija: I slava Jehovina pokri goru Sinajsku, I oblak je pokrivaše šest dana, a u sedmi dan viknu Mojsije isred oblaka. I slava Jehovina bješe po viđenju kao oganj koji sažiže navrh gore pred sinovima Izrailjevim (Izlazak 24:15-17). Jasno je da se ovde prisustvo Jehovino, to jest, Gospodovo, koje se pokazuje kao oblak I vatra na gori, naziva slavom Jehovinom. Ponovo: Tada oblak pokri šator od sastanka. I napuni se šator slave Jehovine. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak. I slave Jehovine bješe pun šator (Izlazak 40:34, 35). I ovde prisustvo Gospoda kao oblaka naziva se slavom. I u sledećem: Po tom uđe Mojsije s Aronom u šator od sastanka. A kad opet izidoše blagosloviše narod; I slava se Jehovina pokaza svemu narodu (Levitska 9:23). Ali se pokaza slava Jehovina svijem sinovima Izrailjevim u šatoru od sastanka (Brojevi 14:10; 1:16:19, 42). A kad svećenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Jehovin (1 o Carevima 8:10, 11). I napuni se crkva dima od slave Božije I od sile njegove (Otkr. 15:8). I pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga. I imaše slavu Božiju; I svjetlost njegova bješe kao dragi kamen. I grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu: jer ga slava Božija prosvijetli, a žižak je njegov jagnje (Otkr. 21:10, 11, 23). Ovde slava Božija jasno označava svetlo od Gospoda, koja je Božanska Istina koja proizlazi od Njega, stoga [označava] prisutnost Gospodovu, jer je Gospod prisutan u Istini koja je od Njega. Da slava Jehovina označava Njegovo prisustvo, vidi se kod Mojsija: I opet Mojsije reče: molim Te, pokaži mi slavu Svoju. A Jehova mu reče: učiniću da prođe sve dobro Moje ispred tebe, I povikaću po imenu: Jehova pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, I požaliću koga požalim. I reče: ali ne ćeš moći vidjeti lica Mojega, jer ne može čovjek Mene vidjeti I ostati živ . I reče Jehova: evo mjesto kod Mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava Moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, I zakloniću te rukom Svojom dok ne prođem. Po tom ću dignuti ruku Svoju, I vidjećeš Me s leđa, a lice se

Moje ne može vidjeti (Izlazak 33:18 do kraja). I ovde slava Jehovina jasno označava Njegovu prisutnost.

Kod Mateje: Kaži nama kako će to biti? I kakav je znak Tvojega dolaska I pošljetka vijeka? I odgovarajući im reče: I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; I tada će proplakati sva plemena na zemlji; I ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom I slavom velikom(24:3, 30). Poslednje vreme prethodne crkve I prvo vreme nove crkve su ono o čemu se ovde govori; sin čovječiji označava Istinu Božansku koja proizilazi od Gospoda; oblaci nebeski oznaavaju Reč u smislu slova; sila I slava označavaju unutrašnji smisao, stoga Božansku Istinu koja će se tada pokazati; dolazak Gospodov označava priznavanje Istine Božanske od strane onih koji pripadaju staroj crkvi (vidi br. 4060).

Da je Gospod kao Božanska Istina ta slava, vidi se kod Isaije: Glas je nekoga koji viče: pripravite u pustinji put Gospodov, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. I javiće se slava Gospodova, I svako će tijelo vidjeti (Isaija 40:3, 5); govoreći o Gospodu, koji je slava.

Kod Jovana: I Riječ postade tijelo, I useli se u nas puno blagosti I istine; I vidjesmo slavu Njegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Ovo reče Isaija kad vidje slavu Njegovu I govori za Njega (Jovan 12:41); Ovde slava označava Gospoda. Na sličan način kod Mojsija: Ali tako ja bio živ, I tako sva zemlja bila puna slave Jehovine Brojevi 14:21. Ovde slava Jehovina označava Gospodov dolazak, I prosvetljenje kroz Božansku Istinu koja je od Njega. Slava označava Božansko Gospodovo kod Isaije: I sam Jehova, I ovo je Moje ime, I slave Moje ne ću dati drugome (Isaija 42:8).

Kod Marka: KadSin čovječiji dođe u slavi Oca Svojega s anđelima nebeskim Marka 8:38).

Kod Luke: Trebalo je da Hrist postrada, da bi ušao u slavu Svoju Luka 24:26. Zato što se slavom Jehovinom označava Gospod kao Božanska istina, stoga se slavom označava I Božanska Mudrost I Inteligencija, koje pripadaju Gospodovoj Božanskoj Istini. Mudrost I inteligencija od Božanskog označavaju se slavom kod Jezikilja ?; ?; ?; ?? 10:1, 19ccc ?; ?? 11:23; što je bilo pretstavljeno dugom kakva se vidi u oblacima.

5922. Stih 13. Kažite ocu mojemu svu slavu moju u Egiptu. Da ovo označava komunikaciju duhovnog neba u Prirodnom sa duhovnim dobrom, vidi se iz značenja kazati, što je komunikacija; iz značenja slave, što je duhovno nebo (o kojemu niže); iz značenja Egipta, što su spoljašnja-znanja u Prirodnom, stoga Prirodno (kao gore, br. 5908); i iz reprezentacije Izrailja, koji je ovde otac sa kojim se uspostavlja komjunikacija, što je duhovno dobro (o kojemu gore, br. 5906. Iz ovoga se vidi da se sa kažite ocu mome svu slavu moju u Egiptu označava komunikacija duhovnoga neba u Prirodnom sa 2 duhovnim dobrom. U pogledu slave koja označava duhovno nebo, ovakav je slučaj. Postoje dva carstva od kojih se sastoji nebo – nebesko carstvo i duhovno carstvo. Nebesko carstvo je najdublje ili treće nebo, dok je duhovno carstvo u sredini ili drugo nebo. Dobro u kojemu je nebesko naziva se nebeskim dobro, a dobro u kojemu je duhovno naziva se duhovnim dobrom. Nebesko dobro je dobro ljubavi ka Gospodu, a duhovno dobro je dobro ljubavi ka bližnjemu. U pogledu onoga što povezuje ova dva carstva, to je dobro ljubavi ka bližnjemu koje ih povezuje. Jer unutrašnje onih koji 3 su u nebeskom carsvu je ljubav ka Gospodu, a njihovo spoljašnje je ljubav ka bližnjemu; dok je unutrašnje onih koji su u duhovnom carstvu ljubav ka bližnjemu a sploljašnje je vera koja proističe iz nje (iz ljubavi ka bližnjemu). Iz ovoga se vidi da do povezivanja ova dva carstva dolazi preko ljubavi prema bližnjemu; jer se nebesko carstvo završava u ovome, a od toga počinje duhovno carstvo. Na taj način, poslednje jednoga je prvo drugoga, i tako se uzajamno podržavaju. A sada da se kaže šta je slava. Slava, u najvišem smislu, je Gospod kao Božanska istina, to jest, to je Božanska istina koja proističe od Gospoda. Ali slava, u reprezentativnom smislu, je dobro ljubavi prema bližnjem, koje je spoljašnje dobro nebeskoga carstva i unutrašnje dobro duhovnog carstva Gospodovog, jer ovo dobro u pravom smislu je Božanska istina u nebu. A pošto se ovde govori o Izrailju, koji je duhovno dobro, ili ljubav ka b ližnjemu koje čini duhovno carstvo u nebima i duhovnu crkvu na zemlji, stoga se ovde Josipovom slavom, o kojoj oni treba da kažu Izrailju, označava duhovno nebo. Duhovno nebo se naziva slavom, jer se tamo sve pokazuje u svetlosti 1:4 blistavilu. Da se slavom opisuje Božanska istina koja je od Gospodovoga Božanskog Ljudskog, i da se ona pripisuje Gospodu kao caru (jer u unutrašnjem smislu carstvo je Božanska istina br. 1728, 5044, 5068), vidi se kod Jovana: A Riječ postade tijelo, i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu Njegovu, slavu, kao u jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Riječ je Božanska istina i ona proističe od Gospoda, i ona je Gospod Sam; a otuda se slavom opisuje Božanska istina.

Kod Luke, kada se Gospod 5 preobrazio na gori: I gle dva čovjeka govorahu s Njim, koji bijahu Moijsije i Ilija. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji je trebalo svršiti u Jerusalimu Luka 9:30, 31). Tamo je Gospod pokazao Petru, Jakovu i Jovanu Njegovo Božansko Ljudsko onakvo kakvo je izgledalo u Božanskom svetlu, a forma u kojoj je tada bio, pokazala je Reč onakvu kakva je u unutrašnjem smislu, stoga onakvu kakva je Božanska istina u nebu, jer Reč je Božanska istina koja se koristi u crkvi. To je bio razlog da se u isto vreme pokazao i Mojsije i Ilija kako s Njim razovaraju, jer se Mojsijem pretstavlja Zakon kojim se označavaju Mojsijeve knjige s istorijskim knjigama, a Ilijom se pretstavljaju Proroci ili prorička Reč. Da se Mojsijem označava Zakon, može se videti u Predgovoru Postanju XVIII ( a i u br. 4859kraj), a da se Ilijom označava proročka Reč, u istom predgovoru ( a i u br. 2762{ign95} 5247kraj).

Kod Mateje: I ugledaće Sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom Mateju 24:30. Da je doslovni smisao Reči oblak a unutrašnji smisao slava, stoga, Božanska istina kakva je u nebu, može se videti iz Predgovora Postanju XVIII, da je slava inteligencija i mudrost koje pripadaju Božanskoj istini (br. 4809). Reč u pogledu doslovnog smisla je oblak zato što je ljudski um u tami, stoga, kad ne bi bio u tami, skoro niko je ne bi razumeo, a osim toga, svete stvari koje pripadaju unutrašnjem smislu bile bi profanisane zlom u svetu. Stoga Gospod kaže kod Isaije: Jehova će stvoriti nad svakim stanom na gori Sionajskoj i nad zborovima njezinijem oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noću, jer će nad svom slavom biti zaklon. I biće koliba, da sjenom zaklanja danju od vrućine i da bude utočište i zakon od poplave i od dažda (Isaija 4:5, 6). 7 To je zašto se pokazivao iznad kovčega oblak da nju a oganj noću, jer je kovčeg (zaveta) pretstavljao Gospodovo Božansko Ljudsko, stoga Božansku istinu crkve (vidi br. 3210, 3439). Isto je 8 bilo označeno ovim rečima kod Mojsija: Oblak pokri šator od sastanka, a slava Jehovima istuni šator (Izlazak 40:34).

Opet: Slava Jehovina pokaza se u šatoru od sastanka pred sinovima Izrailjevim (Brojevi 14:10). 8 Na drugome mestu: I oblak pokri šator, i slava Jehovina ispuni ga (Brojevi 16:42). Na sličan način, oblak i slava na Gori Sinajskoj, o kojoj kod Mojsija: kad se Mojsije uspe na goru, oblak je pokri, i slava Jehovina bi na gori Sinajskoj šest dana (Izlazak

Sveti grad Jerusalim je Gospodovo duhovno carstvo u nebima, i Njegova duhovna crkva na zemlji, koje se oba opisuju slavom; svjetlost je istina od Božanskog. Pošto se u Reči Božanska istina pretstavlja carstvom Gospodovim, a Gospod kao Božanska istina se pretstavlja careevma (vidi odlomke navedene gore), stoga, njoj se kao caru pripisuje slava, kao do Davida: Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! ide car slave. Ko je taj car slave? Jehova krjepak i silan, Jehova silan u boju. Vrata! Uzvisite vrhve svoje! uzvisujte vrata vječna! Ide car slave! Ko je taj car slave? Jehova nad vojskama; on je car slave (Psalam 24:7-10).

Kod Isaije: I Jehova nad vojskama kad stane carevati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojijem proslaviće se (Isaija 24:23. Slava označava Božansku istinu. Jehova je nazvan Jehova Sabaot ili Jehova nad vojskama, tamo gde se govori o Božanskoj istiniu; jer vojskama se označavaju istine (vidi br. 3448). A pošto se 16 carstvom označava Božanska istina, stoga se prestol na kome je sedeo car kad je sudio, nazivao prestol slave (Isaija 22:23; Jer. 14:21; 17:12).

Kod Mateje: Kad Sin čovječiji sjedne na prijesto slave Mateju 19:28).

Opet: Kada Sin čovječiji dođe u slavi Svojoj, i svi sveti anđeli s Njim, tada će sjesti na prijesto slave Svoje. I car će im kazati Mateju 25:31, 34, 40). I još jedan razlog da se prestol naziva prestolom slave, je u tome da su se sudovi (presude) donosile na osnovu istine.

Opet: Sin čovječiji doći će u slavi Oca Svojega sa Svojim anđelima i tad će svakome dati prema djelima njegovijem Mateju 16:27. Iz svega ovoga je jasno šta se označava slavom u Gospodnjoj Molitvi: Neka dođe carstvo, sila i slava 17 Tvoja, za uvijek (Mateja VI-13). Gospodovo duhovno carstvo u nebima, i Njegova duhovna crkva na zemlji, nazivaju se krasotom (Isa. (60:7; 63:15; 64:11; Danilo 8:9; 11:6, 41, 45). Osim toga , Josip pominje slavu, jer u najvišem smislu, Josip pretstavlja Gospoda kao Božansko duhovno, to jest, kao Božansku istinu; i u unutrašnjem smislu, Njegovo duhovno carstvo, kao i dobro vere (vidi br. 3969, 4727).