8427. (Stih 7.) A sjutra ćete vidjeti slavu Jehovinu. Da ovo označavada će pri kraju prethovnog stanja Gospod doći, vidi se iz značenja jutra, što je početak novoga stanja (o čemu upravo gore, br. 8426); I iz značenja slave Jehovine, što je Njegovo prisustvo I dolazak. Daslava označava prisusutvo I Gosodov dolazak, jestoga što u najvišem smislu slava označava Božanskui Istinu, koja proizlazi od Gospoda, iBožansku Istinu koja se pokazuje pred očima kao svetlost I blistavilo Sunca, koje je Gospod. (Da slava označava Božansku Istinu koja proizilazi od Gospod, vidi br. 5922, 8267; I da označava inteligenciju I mudrost koje su od Božanske Istine, br. 4809; I da otuda označava unutrašnji smisao Reči, jer ovaj smisao je Božanska

Istina u slavi, br. 5922. Kaže se, ujutro će vidjeti slavu Jehovinu, jer izlazak sunca I svetlost od njega (koja svetlost iz neba osvetljava unutašnji I spoljašnji vid anđela) označava I prisustvo I dolazak Gospoda, koji je Sunce neba, jer oni korespondiraju vremenu jutra na zemlji, a što je ovde označeno jutrom. Stoga to znači da je ta svetlost od Sunca, koja je svetlost Božanska istina koja proizlazi od Gospoda, Gospod I Njegova slava. Iz svega ovoga jasno je da se slavom označava prisustvo I dolazak Gospodov. Da je ovo slava, vidi se I iz mnogih odlomaka u Reči; kao kod Mojsija: I slava Jehovina pokri goru Sinajsku, I oblak je pokrivaše šest dana, a u sedmi dan viknu Mojsije isred oblaka. I slava Jehovina bješe po viđenju kao oganj koji sažiže navrh gore pred sinovima Izrailjevim (Izlazak 24:15-17). Jasno je da se ovde prisustvo Jehovino, to jest, Gospodovo, koje se pokazuje kao oblak I vatra na gori, naziva slavom Jehovinom. Ponovo: Tada oblak pokri šator od sastanka. I napuni se šator slave Jehovine. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak. I slave Jehovine bješe pun šator (Izlazak 40:34, 35). I ovde prisustvo Gospoda kao oblaka naziva se slavom. I u sledećem: Po tom uđe Mojsije s Aronom u šator od sastanka. A kad opet izidoše blagosloviše narod; I slava se Jehovina pokaza svemu narodu (Levitska 9:23). Ali se pokaza slava Jehovina svijem sinovima Izrailjevim u šatoru od sastanka (Brojevi 14:10; 1:16:19, 42). A kad svećenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Jehovin (1 o Carevima 8:10, 11). I napuni se crkva dima od slave Božije I od sile njegove (Otkr. 15:8). I pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga. I imaše slavu Božiju; I svjetlost njegova bješe kao dragi kamen. I grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu: jer ga slava Božija prosvijetli, a žižak je njegov jagnje (Otkr. 21:10, 11, 23). Ovde slava Božija jasno označava svetlo od Gospoda, koja je Božanska Istina koja proizlazi od Njega, stoga [označava] prisutnost Gospodovu, jer je Gospod prisutan u Istini koja je od Njega. Da slava Jehovina označava Njegovo prisustvo, vidi se kod Mojsija: I opet Mojsije reče: molim Te, pokaži mi slavu Svoju. A Jehova mu reče: učiniću da prođe sve dobro Moje ispred tebe, I povikaću po imenu: Jehova pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, I požaliću koga požalim. I reče: ali ne ćeš moći vidjeti lica Mojega, jer ne može čovjek Mene vidjeti I ostati živ . I reče Jehova: evo mjesto kod Mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava Moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, I zakloniću te rukom Svojom dok ne prođem. Po tom ću dignuti ruku Svoju, I vidjećeš Me s leđa, a lice se

Moje ne može vidjeti (Izlazak 33:18 do kraja). I ovde slava Jehovina jasno označava Njegovu prisutnost.

Kod Mateje: Kaži nama kako će to biti? I kakav je znak Tvojega dolaska I pošljetka vijeka? I odgovarajući im reče: I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; I tada će proplakati sva plemena na zemlji; I ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom I slavom velikom(24:3, 30). Poslednje vreme prethodne crkve I prvo vreme nove crkve su ono o čemu se ovde govori; sin čovječiji označava Istinu Božansku koja proizilazi od Gospoda; oblaci nebeski oznaavaju Reč u smislu slova; sila I slava označavaju unutrašnji smisao, stoga Božansku Istinu koja će se tada pokazati; dolazak Gospodov označava priznavanje Istine Božanske od strane onih koji pripadaju staroj crkvi (vidi br. 4060).

Da je Gospod kao Božanska Istina ta slava, vidi se kod Isaije: Glas je nekoga koji viče: pripravite u pustinji put Gospodov, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. I javiće se slava Gospodova, I svako će tijelo vidjeti (Isaija 40:3, 5); govoreći o Gospodu, koji je slava.

Kod Jovana: I Riječ postade tijelo, I useli se u nas puno blagosti I istine; I vidjesmo slavu Njegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Ovo reče Isaija kad vidje slavu Njegovu I govori za Njega (Jovan 12:41); Ovde slava označava Gospoda. Na sličan način kod Mojsija: Ali tako ja bio živ, I tako sva zemlja bila puna slave Jehovine Brojevi 14:21. Ovde slava Jehovina označava Gospodov dolazak, I prosvetljenje kroz Božansku Istinu koja je od Njega. Slava označava Božansko Gospodovo kod Isaije: I sam Jehova, I ovo je Moje ime, I slave Moje ne ću dati drugome (Isaija 42:8).

Kod Marka: KadSin čovječiji dođe u slavi Oca Svojega s anđelima nebeskim Marka 8:38).

Kod Luke: Trebalo je da Hrist postrada, da bi ušao u slavu Svoju Luka 24:26. Zato što se slavom Jehovinom označava Gospod kao Božanska istina, stoga se slavom označava I Božanska Mudrost I Inteligencija, koje pripadaju Gospodovoj Božanskoj Istini. Mudrost I inteligencija od Božanskog označavaju se slavom kod Jezikilja ?; ?; ?; ?? 10:1, 19ccc ?; ?? 11:23; što je bilo pretstavljeno dugom kakva se vidi u oblacima.

4060. Stoga je jasno da se rečima koje stoje pred nama označava, u unutrašnjem smislu, stanje crkve u to vreme u pogledu dobra, to jest, ljubavi ka bližnjemu i ljubavi ka Gospodu, a koji je smisao kao što sledi:

SEKCIJA 2 Ali odmah nakon nevolja dana tijeh. Ovo označava stanje crkve u odnosu na istinu vere, o čemu se govori iznad. U Reči pustošenje istine na mnogim mestima naziva se nevoljom. (Da dani označavaju stanja, može se videti gore, br. 23, 487, 488, 493, 893, 2788, 3462, 3785). Iz ovoga jasno je da se ovim rečima označava da više neće biti ni vere ni ljubavi ka bližnjemu. Jer vera vodi ljubavi ka bližnjemu, jer ona uči šta je ljubav ka bližnjemu, a ljubav ka bližnjemu je onakva kakve su istine vere; a istine vere primaju svoju suštinu i svoj život od ljubavi ka bližnjemu, kao što je bilo više puta pokazano u prethodnim poglavljima. Sunce će pomrčati i mjesec neće davati svjetlosti svoje. Ovo označava ljubav ka Gospodu, koji je sunce; i ljubav ka bližnjemu, koja je mesec. Pomračiti i ne davatio svetlosti, označava da se neće pojaviti i da će nestati. Da je sunce nebesko ljubavi, a mesec duhovno ljubavi; to jest, da je sunceljubav ka Gospodu, a mesec ljubav ka bližnjemu, koja dolazi od vere, može se videti gore, br. 1053, 1529, 1530, 2120, 2441, 2495. Razlog da je ovo značenje sunca i mjeseca, je to što se u drugom životu Gospod pojavljuje kao sunce onima u nebu koji su u ljubavi ka Njemu, i koji se nazivaju nebeskim anđelima; a kao mesec onima koji su u lubavi ka bližnjemu, a koji se naziovaju duhovnim (vidi br. 1053, 1521, 1529-1531, 3636, 3643).

Sunce imesec u SEKCIJA 3 nebima, to jest, Gospod, nikada se ne pomračuju, niti gube svetlost, nego neprekidno sijaju; niti pak ljubav ka Gospod ikada potamni kod nebeskih, niti ljubav ka bližnjemu kod duhovnih, u nebima: niti pak na zemlji kod onih s kojima su anđeli, to jest, oni koji su u ljubavi (ka Gospodu) i u ljubavi ka bližnjemu.

Međutim, koji ne vole Gospoda i bližnjega, nego vole sebe i svet, i koji neprekidno mrze (nekoga) i žele osvetu, oni na sebe navlače tamu. Taj slučaj je kao što je sa suncem na ovome svetu, koje sija neprekidno, ali se ne pokazuje kada ga prekriju oblaci (br. 2441).

SEKCIJA 4 I zvijezde će pasti s neba. Ovo označava da će nestati poznanja dobra i istine. Samo to je označeno zvijezdama kad se pomenu u Reči (br. 1808, 2849). I sile nebeske će se pokreniti. Ovo označava temelje (osnove) crkve, za koje se kaže da će se pokrenuti i potresti kada bude nestala. Jer je crkva na zemlji temelj neba, jer se uticaj (influks) dobra i istine od Gospod preko nebesa na kraju završava u dobrima i istinama koje su u čoveku crkve. Stoga, kada je čovek crkve u takvom izopačenom stanju tako da više da prima influks dobra i istine, kaže se da su se sile nebeske pokrenule (uzdrmale). Stoga se Gospod uvek stara da nešto od crkve ostane; i da kada jedna stara crkva nestane, nova se podiže.

SEKCIJA 5 I tada će se pokazati znak Sina čovječijeg na nebu. Ovo označava pojavu Božanske istine u tome vremenu; znak označava pojavljivanje; Sin čovječiji, Gospodakao Božansku istinu (vidi br. 2803, 2813, 3704). Ovo pojavljivanje ili znak bilo je ono o čemu su učenici pitali, kad su rekli, Kakav je znak Tvojega dolaska i pošljetka? (stih 3). Jer su znali iz Reči da će se Gospod pokazati onda kada bude svršetak (pošljedak); a saznali su od Samga Gospoda da će On doći ponovo , što su oni shvatili da će On ponovo doći u svet; jer još nisu znali da je Gospod dolazio kad god je crkva bila opustošena, ali ne u osobi, kao kada je na Sebe uzeo Ljudsko rođenjem i kada ga je učinio Božanskim; nego tako što bilo da se pokazivao kao Abrahamu u Mamreu, Mojsiju u grmu, Izrailjeskom narodu kod Gore Sinajske, a Jošui kad je ušao u zemlju Hanansku; ili na manje jasan način kao po nadahnuća preko kojih je dao Reč, a posle preko Reči; jer Gospod je prisutan u Reči, jer sve što je u Reči, od Njega je i o Njemu je, kao što se može videi iz onoga što je često pokazivano. Ovo poslednje pokazivanje(pojavljivanje) je ovde označeno znakom Sinačovječijega, koji je opisan u ovome stihu. SEKCIJA 6 Tada će proplakati sva plemena (narodi) na zemlji. Ovo označava da će svi koji su u dobru ljubavi i u istine vere biti ožalošćeni. Da proplakati označava ovo, može se videti kod Zaharije 13:10-14; a da plemena označavaju sve stvari u dobru od istine, ili stvari koje pripadaju ljubavi i veri, a stoga i onim (ljudima ili duhovima) koji su u njima, mož e videti gore (br. 3858, 3926). Ti se nazivaju plemenima nazemlji, jer se pod njima misli na one koji su u crkvi. Da je zemlja crkva, može e videti gore, br. 662, 1066, 1067, 1262, 1733, 1850, 2117, 2928, 3355). SEKCIJA 7 I vidjeće Sina čovječijeg kako ide na oblacima nebeskim sili i slavi velikoj. Ovo označava će tada Reč biti otkrivena u pogledu njenog unutrašnjeg smisla, u kojemu je Gospod; Sinčovječiji je Božanska istina u Njoj; sila se odnosi na dobro, a slava na istinu u Njoj. Da su ove stvari označene sa I vidjeće Sina čovječijega kako ide naoblacima nebeskim, vidi se iz predgovora osamnaestom poglavlju. Ovo je dolazak Gospodov na koji se ovde misli, a ne da će se On doslovno pokazati na oblacima. Sada sledi uspostavljanje jedne nove crkve, što se dešava onda kada je stara opustošena i odbačena. I poslaće anđele nebeske s velikijem glasom trubnijem. Ovo označava odabiranje (selekciju), ne preko vidljivih anđela, a još manje preko truba i velikoga glasa; nego preko infuksa (uticaja) svetoga dobra isvete istine od Gospoda kroz anđele; pa se stoga anđelima označava u Reči nešto od Gospoda (br. 1925, 2821, 3039); ovde se označavaju stvari koje su od Gospoda i o Gospodu. Trubom i velikim glasom označava se evangelizacija (razglašenje dobre vesti), kao što je to (značenje) i na drugim mestima u Reči. I sabraće izabrane Svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. Ovo označava ustanovljivanje jedne nove crkve. Izabrani su oni koji su udobru ljubavi i vere (br. 3755-3900); četiri strane (vetra) odakle će se sabrati, to su stanja dobra i istine (br. 3708); od kraja do kraja nebesa, označa unutrašnje ispoljašnje (stvari) crkve. Dakle, ovakve su one stvari koje su označene ovim Gospodovim rečima.