3813. Što se tiče tela u najvišem smislu, ono označava proprium Gospodovog Božanskog Ljudskog, koje je Božansko dobro, a u relativnom smislu označava proprium čovekove volje koju oživljava proprium Gospodovog Božanskog Ljudskog, to jest, Njegovo Božansko dobro. Ovaj proprium je ono što se naziva nebeskim propriumom, koje je u sebi Gospodov proprium koji usvajaju oni koji su u dorbu, a otuda i u istini. Ovakav proprium imaju anđeli koji su u nebima, i ljudi koji su u pogledu svojega unutrašnjeg ili u pogledu duha u Gospodovom carstvu. Ali u obrnutom smislu, telo označava proprium čovekove volje koja je u sebi samo zlo, i ako je ne oživi Gospodov proprium, ona se naziva mrtvom, pa se stoga za čoveka kaže da je mrtav. Da u najvišem smislu telo označava proprium Gospodovog Božanskog Ljudskog, to jest Njegovo Božansko dobro, vidi se iz Gospodovih reči kod Jovana: Isus reče: ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba živjeće u vijek; i hljeb koji ja dajem tijelo je moje. Koje ću dati za život svijeta. A Židovi se pripirahu između sebe govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega, i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u pošljednji dan: jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv, stoji u meni i ja u njemu. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće u vijek Jovan 6:51-56, 58).

Sasvim je jasno da je ovde tijelo proprium Gospodovog Božanskog Ljudskogm to jest Božansko dobro; i to je ono što se u Svetoj večeri naziva tijelo. Da u Svetoj Večeri tijelo ili meso označava Božansko dobro, a krv Božansku istinu, može se videti gore, br. 798, 2165, 2177, 3464, 3735); a pošto hljeb i vino označavaju isto što i telo i krv, naime, hljeb, Gospodovo Božansko dobro, a vino, Njegovu Božansku istinu, stoga je zapoveđeno ono poslednje umesto onoga prvoga. To je razlog da je Gospod rekao: Ja sam hljeb živi; hljeb koji ja dam je Moje tijelo; onaj koji jede Moje tijelo, i pije Moju krv, ostaje u Meni i ja u njemu; ovo je hljeb koji silazi s neba (Da jesti znači biti dat (predan). I biti povezan, i biti usvojen, vidi gore. br. 2187, 2343, 3168, 3596). Isti je bilo predstavljeno u Jevrejskoj Crkvi nalogom da Aron, njegovi sinovi, kao i oni koji su prinosili žrtve, i ostali koji su bili čisti, da mogu da jedu meso od žrtava, i da je ovo bilo sveto (Izazak 12:7-9; 29:30-34; Levitska 7:15-21; 8:31; Zak. Ponovljeni 12:27; 16:4). Ako bi, stoga, nečista osoba jela od toga mesa, takva osoba je trebala da bude otsečena (odbačena) od naroda (izdvojena) (Levitska 7:21). (Da su se ove žrtve nazivale hljeb, može se videti gore, br. 2165.

Da se meso (telo) nazivalo sveto meso (Jer. 11:15; Agej 2:12) i da se na stolove metalo meso od žrtava, vidi Jez. 40:43, gde se opisuje novi hram, čime je označeno na jasan način bogoštovanje Gospoda u Njegovom carstvu. Da u relativnom smislu telo (meso) označava proprium čovekove volje koju oživljava Gospodovo Božansko dobro, jasno je iz sledećih odlomaka.

Kod Jezikilja: I daću im novo srce, i nov duh metnuću u njih, i izvadiću iz njih kameno srce i daću im srce mesno Jezekilj 11:19; ?). Ovde srce kameno iz njihovog tijela označava volju i proprium koji nisu oživeli; a srce mesno, volju i proprium koji su oživeli. (Da srce predstavlja dobro koje pripada volji, može se videti gore, br. 2930, 3313, 3635) kod Davida: Bože! Ti si Bog moj, tebe od rane mladosti tražim. Žedna je tebe duš oja, za tobom tijelo moje čezne (Psalam 63:1).

Opet: Gine duša moja želeći u dvore Jehovine; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome ( (Psalam 84:2).

Kod Jova: Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja raščini, opet ću u tijelu (opet će to biti obučeno u kožu) svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću Ga, i oči moje gledaće ga, a ne drugi Jov 19:25-27. Biti obučen u kožu označava Prirodno, onakvo kakvo čovek ima posle smrti (br. 3539); u tijelu vidjeti Boga, označava proprium oživljeni; stoga on kaže: ja istivijeću ga, i oči moje gledaće Ga, a ne drugi. Pošto je bilo poznato u crkvama da koža (meso) označava proprium, i pošto je knjiga o Jovu potekla od Drevn Crkve (vidi br. 3540), to je on govorio o ovim stvarima po značenjima, kao i o mnogim drugim stvarima, po običaju onoga vremena; tako da oni koji zaključuju da će telo biti sakupljeo sa četiri strane, i da će ponovo ustati, ti nisu upoznati s unutrašnjim smislom Reči. Oni koji poznaju unutrašnji smisao, znaju da će stići u drugi život s telom. ali čistijim; jer u drugom životu tela su čistija; jer oni vide jedni druge, razgovaraju, i uživaju svako čulo kao u sadašnjem telu, ali na savršeniji način (u savršenijem stepenu). Telo koje čovek nosi ovde na zemlji služi na zemlji, pa se stoga sastoji od kostiju i mesa: a telo koje duh nosi u drugom životu, prilagođeno je svrhama u tom životu, i ne sastoji se od kostiju i mesa, nego od stvari koje su tome saobrazne (br. 3726).

Da u obrnutom smislu telo (meso) označava proprium čovekove volje, koji je u sebi samo zlo, jasno je iz ovih odlomaka.

Kod Isaije: Svaki će jesti meso od mišice svoje (9:2).

Opet: I koji krivo čine, nahraniću ih njihovijem mesom i opiće se svojom krvlju, kao novijem vinom (Isaija 49:26).

Kod Jeremije: I učiniću da jedu meso od svojijeh sinova i meso svojijeh kćeri, i svaki će jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi Jeremija 19:9).

Kod Mojsija: I sedam puta većma karaću vas za grijehe vaše. I ješćete meso od sinova svojih, i meso kćeri svojih ješćete (Levitska 26:28, 29). Ovako se opisuje proprium čovekove volje, to jest čovekova priroda, jer ona je samo zlo i obmana; to jest, mržnja protivu istine i dobra, što je označeno sa ješćete meso sinova i kćeri, i meso vaših drugova.

Kod Jovana: I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreći svima pticama koje letješe ispod neba: dođite i skupite ee na veliku večeru Božiju, da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onijeh koji sjede na njima, i mesa svijeh slobodnjaka i robova, malih i velikih (Otkrovanje 19:17, 18; Jezek. 39:17-20). D e ovde mesom careva, knezova, junaka, konja i onih koji su na njima, slobodnjaka i robova, ne označavaju ove stvari, mora biti jasno svakome; nego se taj način, mesom se označavaju stvari koje do sada nisu bile poznate. Da su zla koja dolaze od obmana, kao i zla iz kojih proističu obmane, da su obe iz propriuma čovekove volje, sve je ovo označeno s ovih nekoliko izraza. Pošto je u unutrašnjem smislu obamna koja potiče iz propriuma čovekovog razuma krv; i pošto je zlo koje proističe iz propriuma čovekove vbolje, meso, stoga Gospod kaže sledeće o čoveku koji treba da se nanovo rodi: A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga Jovan 1:12, 13). Otuda je da meso u opšte označava svakoga čoveka (vidi br. 574, 1050); jer bilo da kažete čovek, ili čovekov proprium, to je ista stvar. Da se sa meso, u najvišem smislu, označava Gospodovo Božansko Ljudsko, jasno je iz odlomaka koji su gorenavedeni, a isto tako i kod Jovana: I Riječ postade tijelo, i useli se u nas, i gledasmo slavu Njegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Ovo meso ožuivljva svako meso, to jest, svaki čovek prima život od Gospodovog Božanskog Ljudskog tako što usvaja Njegovu ljubav, koje je usvajanje označeno sa jedenjem tijela Sina čovječijeg (Jovan 6:51-58), i sa jedenjem hljeba u Svetoj Večeri; jer hljeb je tijelo ili meso (Mateja 26:26, 27).