Bible

 

Levitski Zakonik 16

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda,

2 I kaza Gospod Mojsiju: Reci Aronu, bratu svom, da ne ulazi u svako doba u svetinju za zaves pred zaklopac koji je na kovčegu, da ne pogine, jer ću se u oblaku nad zaklopcem javljati.

3 S ovim neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi greha i s ovnom za žrtvu paljenicu.

4 Svetu košulju lanenu neka obuče, i gaće lanene neka su na telu njegovom, i neka se opaše pojasom lanenim i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere telo svoje vodom, pa onda neka ih obuče.

5 A od zbora sinova Izrailjevih neka uzme dva jarca za žrtvu radi greha, i jednog ovna za žrtvu paljenicu.

6 I neka prinese Aron junca svog na žrtvu za greh i očisti sebe i dom svoj.

7 Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka.

8 I neka Aron baci žreb za ta dva jarca, jedan žreb Gospodu a drugi žreb Azazelu.

9 I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kog padne žreb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za greh.

10 A jarca na kog padne žreb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu.

11 I neka Aron prinese junca svog na žrtvu za greh i očisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svog na žrtvu za greh.

12 I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnog istucanog, i neka unese za zaves.

13 I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svedočanstvu; tako neće poginuti.

14 Posle neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svog po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svog.

15 I neka zakolje jarca na žrtvu za greh narodni, i neka učini s krvlju njegovom kao što je učinio s krvlju junčijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem.

16 I tako će očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih i od prestupa njihovih u svim gresima njihovim; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovih.

17 A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor izrailjski.

18 A neka izađe k oltaru koji je pred Gospodom, i očisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca neka pomaže rogove oltaru unaokolo;

19 I neka ga pokropi odozgo istom krvlju s prsta svog sedam puta; tako će ga očistiti i posvetiti ga od nečistota sinova Izrailjevih.

20 A kad očisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živog.

21 I metnuvši Aron obe ruke svoje na glavu jarcu živom, neka ispovedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prestupe njihove u svim gresima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čoveku spremnom da ga istera u pustinju.

22 I jarac će odneti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onog jarca u pustinju.

23 Potom neka opet uđe Aron u šator od sastanka i svuče haljine lanene koje je obukao kada je išao u svetinju, i onde neka ih ostavi.

24 Pa neka opere telo svoje na svetom mestu i obuče svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu, i očisti sebe i narod.

25 A salo od žrtve za greh neka zapali na oltaru.

26 A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa telo svoje u vodi, pa onda neka uđe u logor.

27 A junca za greh i jarca za greh, od kojih je krv unesena da se učini očišćenje u svetinji, neka iznesu napolje iz logora, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu.

28 A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa telo svoje u vodi, pa onda neka dođe u logor.

29 I ovo neka vam bude večna uredba: deseti dan sedmog meseca mučite duše svoje, i ne radite nikakav posao, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama.

30 Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svih greha svojih pred Gospodom.

31 To neka vam je počivanje subotno, i mučite duše svoje po uredbi večnoj.

32 A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osvećen da vrši službu svešteničku na mesto oca svog, on neka očišća obukavši se u haljine lanene, haljine svete.

33 I neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka očisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka očisti.

34 I ovo neka vam je večna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svih greha njihovih jedan put u godini. I učini Mojsije kako mu zapovedi Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9475

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9475. I za mirisavi kad. Da ovo označava da je sve ovo radi prihvatljivog opažanja, vidi se iz značenja kada (tamjana), što su stvari bogoštovanja koje se opažaju na prihvatljih način, kao što su ispovesti, obožavanja, molitve, i slično; i iz značenja začina, što su istine vere koje su prihvatljive, jer su od dobra kroz istine. To je razlog da se kadom od začina označava prihvatljivo opažanje istine od dobra. Začini od kojih je ovaj kad bio napravljen nabrojani su, i njihovo pripremanje opisuje se ovim rečima: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana misiravog, i tamjana čistog, koliko jednoga toliko drugoga. I od toga načini kad sastavljen vještinom apotekarskom, čist i svet. I istucavši ga na sitno, metaćeš ga pred svjedočanstvom u šatoru od sastanka. A takvoga kada kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Jehovu (Izlazak 30:34-37). Oltar mirisni i kadioni (za mirise i za kad) ovako se opisuju: Jošte načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga. I pokuj ga čistim zlatom, ozgo i sa strana u naokolo, I metni ga pred zavjes koji visi pred kovčegom od svjedočanstva prema zaklopcu koji je nad svjedočanstvo. A neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim. I kad zapali žiške u veče, neka kadi (Izlazak 30:1-8; 37:25-29; 40:26-27). S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Jehovom, i pune pregršti kada miomirisnog istucanog, i neka unese iza zavjesa. I naka metne kad na oganj pred Jehovom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako ne će poginuti (Levitska 16:3, 12-13).

[2] Pošto su kadom bile označne stvari bogoštovanja kao što su one od dobra kroz istine – kao što su sve one stvari koje su od dobra ljubavi - stoga se oganj uzimao s oltara; jer je ognjem s oltara bilo označeno dobro Božanske ljubavi (br. 934, 4906, 5071, 7852); i stoga ako bi seoganj uzeo s bilo kojeg drugog izvora, bili bi udarenim pomorom, i tako poginuli (Levitska 10:1-2; Brojevi 17:10-13); jer se ognjem iz nekog drugog izvora, ili stranim ognjem, označavala ljubav koja nije Božanska.

[3] Da su ovakve stvari koje pripadaju veri koja je od dobra ljubavi i ljubavi prema bližnjemu - kao na primer ispovesti, obožavanja, i molitve – da s značene kadom (tamjanom), vidi se it sledećih odlomaka: Neka izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje (Psalam 141:2). I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješinwe padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, u zlatne čaše puna tamjana, koje su molitve svetijeh (Otkr. 5:8). I drugi anđeo dođe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe iz ruke anđelove pred Boga. (Otkr. 8:3-4).

[4] Razlog da su ovakve stvari označene kadom je to što one pripadaju misli a otuda i ustima (govoru); a stvari koje pripadaju osećanju, a otuda srcu, označavaju se sa čistima darom (prinosom) kod Malahija: Jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakome će se mjestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar. (Mal. (1:11). a žrtvom paljenicom kod Mojsija: Sinovi Levijevi uče Jakova uredbama tvojim, i Izrailja zakonu tvome; stavljaće kad u nozdrve tvoje, i žrtve paljenice na oltar tvoj (Zak. Ponovljeni 33:10). Ovde kad označava stvari koje pripadaju mislii ustima (govoru), i odnose se na istine vere; a čisti prinosi i žrtve paljenice označavaju stvari koje je odnose na osećanje i na srce, pa se odnose se i na dobro ljubavi. Sledstveno, u obrnutom značenju se bogoštovanje od obmana vere označava kađenjem drugim bogovima (Jer. 1:16; 44:3, 5); i kađenjem idolima (Jezekilj 8:11; ?); i kađenjem Valima (Balima) (Ozeja 2. 13).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 934

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

934. Da studen znači kako nema ljubavi ili milosti i vere, jasno je iz sledećih odlomaka u Reči, kod Jovana kada govori o crkvi u Laodikeji:

Znam tvoja dela da nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, nisi studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih. (Otkrivenju 3:15, 16)

Ovde studen znači da nema ljubavi prema bližnjem, a vruć da ima puno ljubavi prema bližnjem.

Kod Isaije:

Jer ovako reče Jehova: Umiriću se i gledaću sa stana svojega, kakva je vrućina koja suši poslije dažda i kakav je rosan oblak o vrućini žetvenoj. (Izaija 18:4).

Ovde se radi o Novoj crkvi koja će biti posađena; vrućina i rosan oblak označavaju ljubav i milost. Ponovo:

Reče Jehova, čiji je oganj na Sionu i peć u Jerusalimu. (Izaija 31:9).

Ovde oganj znači ljubav. O heruvimima se kaže kod Jezekilja:

I na oči bijahu te životinje kao ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. (Jezekilj 1:13).

I ponova se kaže za Gospoda, u istom poglavlju:

I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolju bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. (Jezekilj 1:26? 1:27)

I opet oganj označava ljubav.

Kod Danila:

Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kojem bješe odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, točkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlazaše i tecijaše ispred njega, tisuća tisuća služaše mu. I deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše. (Danijel 7:9, 10)

Ovde oganj označava Gospodovu ljubav.

Kod Zaharija:

I ja ću mu, govori Jehova, biti zid ognjen okolo i biću za slavu sred njega. (Zaharija 2:5).

Ovde se govori o Novom Jerusalimu.

Kod Davida:

Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.

(Psalam 104:4)

Plamen ognjeni predstavlja nebesko duhovno. Zato što oganj predstavlja ljubav, to isto tako predstavlja Gospoda, što se vidi po ognju na oltaru za žrtve paljenice, koji se nikada nije gasio (Levitska 6:12, 13), predstavljajući Gospodovu milost. Radi toga, pre nego bi Aron prišao sedištu milosti, uzeo bi žeravice sa žrtvenog oltara (Levitska 16:12-14). Iz istog razloga, da bi se označilo kako ih je Gospod uslišio, oganj je sišao s neba i spalio žrtvu paljenicu (Levitska 9:24 i na drugim mestima). Isto tako ognjem se u Reči označavaju ljubav prema sebi i požuda, s kojima se nebeska ljubav ne slaže; stoga je dva sina Aronova progutala vatra, jer su na miro stavili oganj tuđ (Levitska 10:1, 2). Oganj tuđ je svaka ljubav prema sebi i svetu, i sve požude tih ljubavi. Pored toga, nebeski oganj zlim ljudima izgleda kao oganj koji sažiže, pa se stoga u Reči pominje u vezi s Gospodom, kao što je bio oganj na brdu Sinaju, koji je predstavljao ljubav ili milost Gospodovu, a ljudi su videli kao oganj koji sažiže, pa su stoga tražili od Mojsija da ne slušaju glas Jehove Boga i da gledaju taj veliki oganj da ne bi poginuli (Ponovljeni zakoni 18:16). Ljubav ili milost Gospodova ovako izgleda onima koji su u ognju ljubavi prema sebi i svetu.

  
/ 10837