Bible

 

Levitski Zakonik 11:3

Studie

       

3 Šta god ima papke i papci su mu razdvojeni i preživa između životinja, to jedite.

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 622

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

622. A kad je izjedoh, bješe grka u trbuhu mojemu. - Da ovo označava da je bila ispitana i da se opazilo da je Reč bila iznutra neprijatna zbog preljube nad istinom smisla slova, vidi se iz onoga što je objašneno gore (br. 617, 618), gde se nalaze slične reči. Razlog da trbuh ovde označava unutrašnje stvari Reči, koje se nazivaju duhovnim, je to što je ispitivanje bilo predstavljeno gutanjem ili jedenjem knjižice, koja označava Reč, i ukusom koji označava opažanje. Otuda je prvo opažanje označeno ukusom u ustima, gde je knjižica bila slatka kao med. Prvo opažanje Reči je opažanje kvaliteta smisla njenog slova, stoga spoljašnjeg kvaliteta Reči. Ali drugo je opažanje označeno njenim ukusom kad je stigla u trbuh, kada se kaže da je bila gorka; a ovo je drugo opažanje Reči opažanje njenog duhovnog smisla, ili unutrašnjeg kvaliteta Reči. Otuda to, da pošto je spoljašnje označeno ustima, stoga je ovde unutrašnje označeno trbuhom, jer je primljeno i ispitano iznutra. Razlog da trbuh označava unutrašnje stvari je to, što trbuh iznutra pohranjuje hranu, a hrana označava sve ono što hrani dušu; a pošto je trbuh kao i ostala utroba, unutra, a creva su unutra, posred tela, stoga, u Reči, trbuh i creva označavaju unutrašnje stvari.

2. Da trbuh i utroba označavaju unutrašnje stvari, vidi se iz sledećih mesta. Tako kod Jezekilja: Sine čovječiji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni knjigom (svitkom) (3:1, 3). Slične su stvari označene ovim rečima kao i onima koje su maločas objašnjene u Apokalipsi, to jest, da je uzeo knjigu i pojeo je. Jer svitak, to jest, knjiga, označava Reč, a nahraniti trbuh, i napuniti creva svitkom, označava istražiti kako se Reč razume u crkvi, što se radi čitajući i opažajući ono što je u njoj. 3 Ponovo, kod Davida: Napunio si trbuh njihov bogatstva, da će im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti djeci svojoj (Psalam 17:14). Bogatstvo koje se ovde pominje, označava istinu Reči, trbuh, unutrašnje razumevanje; stoga, napuniti trbuh bogatstvom je poučavati kako se na unutrašnji način razumeju istine Reči. Da su potpuno poučeni u istinama oni na koje istine deluju, značeno je sa, sinovi će biti siti, gde sinovi označavaju one koji su u osećanju za istinu, a sinovi sinova označavaju istine koje se pojavljauju: o ovima se ovde kaže da će takvi ostatak ostaviti deci svojoj. Ovde se govori o unutrašnjem razumevanju, jer čovek ima spoljašnje i unutrašnje razumevanje; spoljašnje razumevanje pripada prirodom umu, a unutrašnje razumevanje duhovnome umu; unutrašnje razumevanje 4 označeno je trbuhom. Ponovo, kod Jovana, Isus reče: Koji je žedan neka dođe k meni, i pije. Koji vjeruje mene, kao što pismo kaže, iz njegovog će trbuha poteći rijeke vode žive. Ovo je rekao za Duha, koji će primiti oni koji vjeruju njega (7:3-39). Tako Gospod opisuje Božansku Istinu koju opažaju iznutra oni koji imaju duhovno osećanje za istinu; ti su označeni onima koji su žedni, i koji dolaze Gospodu i piju. Da ovakvi razumeju Božansku Istinu, označeno je sa, iz njegovog će trbuha poteći rijeke vode žive, gde reke iz trbuha označavaju unutrašnje razumevanje ili inteligenciju, a vode žive, Božansku Istinu od Gospoda. A pošto Sveti Duh označava Božansku Istinu koja proizilazi od Gospoda, stoga se dodaje: ovo je rekao o Duhu koji će primiti oni koji vjeruju njega.

5. Ponovo, kod Marka: Što god ulazi iz vana u čovjeka, ne može ga opoganiti, jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje čisteći sve (Marka7:18-20; 15:17-20). Ove reči treba ovako razumeti: da one stvari koje ulaze iz vida ili sluha, ulivaju se u misao u razumu, a ne u osećanja njegove volje, te ne utiču na čoveka, jer sama misao u čovekovom razumu, ukoliko ne ulazi u osećanje njegove volje, nije u čoveku, nego je izvan njega, pa je on zbog toga ne usvaja. Slučaj je sličan u pogledu istine i dobra. Ove stvari Gospod uči preko korespndencija kada kaže, da ono što ulazi na usta ne opoganjuje čoveka, jer ne ulazi u srce, jer ono što ulazi u trbuh, izbacuje se napolje kao nečist; a ovo znači da ono što ulazi u misao čovekovog razuma izvana, bilo od predmeta vida, sluha, govora, ili memorije, ne pogani ga, sve dok nije u osećanjima ili volji, jer se odvaja i izbacuje baš kao ono što se uzima u trbuh, a posle izbacuje kao nečist. Ove je duhovne stvari Gospod objasnio preko prirodnih stvari, jer se hrana uzima preko usta, a onda prelazi u trbuh, što označava stvari koje čovek duhovno prima, i kojima hrani svoju dušu, pa stoga trbuh korespondira misli u razumu, i označava je. Da srce označava osećanje čovekove volje, bilo je pokazano gore; isto tako da čovek usvaja samo ono što je deo njegovih osećanja ili volje. Da se značavaju duhvne stvari a ne prirodne, očito je, jer Gospod kaže da iz čovekovog srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, krađe, kriva svedočenja, i hule. Pošto obmane i zla, koja ulaze izvana u misli, ulaze iz paklova, pa ako ih čovek ne primi u osećanja volje, ona se bacaju natrag u paklove; stoga se kaže, da se bacuju kao izduv. Jer izduv (vetar) označava pakao, jer u paklu su sve stvari nečiste, kao što su nečisti svi oni koji su bačeni iz neba, koji se, pošto je po obliku čovek, naziva Velikim Čovekom (Maximus Homo), a koji u svemu korespondira čoveku; otuda paklovi korespondiraju onome što se izbacuje iz trbuha Velikga Čoveka ili neba, zbog čega se pakao, u duhovnom smislu, značava sa izduvom (vetrom). I za trbuh se kaže da čisti svaku hranu, jer trbuh označava svaku vrstu duhovne hrane, dok je misao u razumu ono što odvaja 6 nečisto od čistoga, i tako čisti. Ponovo kod Jeremije: Jehova Bog reče: Navukodonosor car Vavilonski, načini od mene prazan sud, proždrije me kao zmaj (kao morsko čudovište), napuni trbuh moj milinama mojim, i otjera me (51:34). Navukodonosor car Vavilonski označava oskvrnuće Božanske Istine; a pošto oni koji skrnave (profanišu), upijaju to više od drugih, i koriste to za nečiste ljubavi, osobito za ljubav za vladanjem, do prenošenja na sebe Božanske moći, to je označeno rečima, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh moj milinama mojim, gde zmaj (čudovište) označava poslednje Prirodno, u kojemu su oni koji su u ljubavi prema sebi, dok miline označavaju poznavanja istine i dobra iz Reči; a napuniti trbuh njima označava ovde upijati ih i skrnaviti ih.

Opet, kod Davida: Smiluj se na me, O Jehova, jer me je tuga, od jada iznemože duša moja i oči moje; duša moja i trbuh moj (Psalam 31:9). Oko, duša, trbuh, ovde označavaju razumevanje, a otuda i istinitu misao, unutrašnju i spoljašnju; tako se trbuhom označavaju unutrašnje stvari razuma, za koje se kaže da iznemože kada nestaje zbog obmana. Ponovo: Duša naša pade u prah, tijelo je naše bačeno na zemlju (Psalam 44:25). Duša i trbuh u duhovnom smislu i ovde označavaju misao u razumu, a biti bačen na zemlju i pasti u prah, označava biti ispunjen obmanama, jer prah i zemlja ovde označavaju ono što je pakleno i prokleto. Pakleno i prokleto ovde se označava sa puziti po zemlji i jesti prah, kao što se kaže za zmiju, Da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske;na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka (Postanje 3:14). Iz istoga je razloga bilo strogo zabranjeno jesti bilo šta što puzi na trbuhu, jer je to bila gadost (Levitska 11:42). Razlog da prah i puzanje na trbuhu po zemlji označavaju paklenu i prokletu obmanu je to, što su paklovi ispod zemalja u duhovnome svetu, a kroz zemlje u tome svetu izlaze zle obmane koje izdišu iz paklova. I trbuh po korespondenciji označava unutrašnje stvari razuma i misli, koje su zagađene i ispunjene zlim obmanama, stoga niko u duhovnom svetu ne leži s trbuhom na zemlj. Osim toga, hodati po zemlji nogama, označava dodirivati i upijati izdahe iz paklova preko telesnog Prirodnog, koje korespondira stopalima nogu, a ovo Prirodno nema komunikaciju sa mislima u razumu, osim s onim ljudima i duhovima koji su u zlima u pogledu života, a u obmanama u pogledu doktrine.

9. Ponovo, kod Jova: A trbuh njihov sačinja prevaru (15:35). I kod istoga, ponovo: jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni. Gle, trbuh je u meni kao vino bez oduške (32:18, 19). Ovim se rečima označava da nije mogao da otvori misli svoga razuma. Ponovo, kod Jeremije: O Jerusalime, umij srce svoje oda zla, da bi se izbavio; dokle će stajati u tebi misli tvoje ništavne? (4:14). U ovim rečima misli su jasno opisane trbuhum jer se kaže, dokle će stajati u tebi tvoje misli ništavne? A zloća mu se pripisuje, jer srce korespondira volji, gde obitava zloća. I kod Davida: Jer nema u njima istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren;na jeziku im je dvoličenje (Psalam 4:9), I ovde se nevaljalstvo, to jest, zle misli, pripisuju trbuhu. Ponovo: Trbuh čovjekov i srce njegovo duboki su (Psalam 64:6). Trbuh čovekov označava lažne misli, a srce, zla osećanja, ovo poslednje volji a prethodno razumu.

Tako kod Avakuma: Utroba se moja uskoleba, usne mi zadrhtaše na glas (3:16). Utrobom koja se uskoleba označava se tužna misao, jer se kaže isto tako, usne mi zadrhtaše na glas, označavajući mucanje u govoru. Utroba zmaja (kita, čudovišta), u kojoj je Jona bio tri dana i tri noći (Jona 1:17), označava paklove gde su najgore obmane, kojima je bio opkoljen, stoga teškim iskušenjima, što se vidi iz Joninog proroštva u istom poglavlju, gde se kaže, Iz paklene utrobe ti ču glas moj (2:2). Da utroba ima slično značenje kao trbuh, jasno je iz sledećih odlomaka. Kod Isaije: Zato utroba moja ječi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Eresom (16:11). Kod Davida: Blagosiljaj dušo moja Jehovu, i utrobo moja sveto ime njegovo (Psalam 103:1). I opet: Hoću činiti volju tvoju, i zakon je tvoj u utrobi (srcu)mome (Psalam 40:8). Kod Jezekilja: Zlato njihovo i srebro neće ih izbaviti u dan gnjeva Jehovinog; neće nasititi duše svoje niti će napuniti trbuha svojega (7:19). Njihovo srebro i zlato označavaju obmane i zla religije koja je iz njihove vlastite inteligencije, i njihove vlastite volje. Da nikakva duhovna hrana ili inteligencija i osećanje za dobro ne dolaze od ovih, označava se sa, ne će nasititi duše, ni napuniti trbuhe njihove. Pošto utroba označava unutrašnje misli, i jer su ove u tuzi, stoga se takva tuga izražava u Reči sa utroba uskolebala (Jer. 30:20; Plač 1:30; Marko 9:30; 8:2; Luka 1:78; 7:12; 13:10; 33, 34; 15:20).

11. Pošto se trbuhom (utrobom) označavaju unutrašnje stvari misli ili razuma, stoga se plodovima utrobe, u duhovnom smislu, označavaju dobra razuma, a sinovima njihove istine. Tako kod Davida: Evo našljedstva od Gospoda, djeca od utrobe dar su njegov (Psalam 127:3). I kod Isaije: Neće se smilovati na plod iz utrobe; neće poštedjeti sinova (13:8). I kod Jova: Preklinjem je sinovima utrobe moje (9:17). I kod Mojsija: Blagosloviću plod iz utrobe, i plod zemaljski (Zak. Ponov. 7:13). I kod Osije: Ako i rode, ubiću mili plod utrobe njihove (9:11, 16). Plod od utrobe i deca iz utrobe, označavaju, u smislu slova, prirodno nasledstvo, ali u duhovnom smislu, duhovno nasledstvo, koje je znanje, inteligencija, i mudrost, jer se u ovima čovek ponovo rađa, kada se preporađa. Iz ovoga razloga, sinovi i kćeri, i ostala imena koja se odnose na rađanje, označavaju stvari koje pripadaju duhovnom rađanju ili preporodu. Jer anđeli, koji opažaju Reč duhovno, nisu upoznati ni sa kojim drugim rađanjem ili plodom utrobe. Stoga materica i utroba označavaju slične stvari u sledećim odlomcima. Tako kod Isaije: O, da si pazio na zapovjesti moje! Mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski; i sjemena bi tvojega bilo kao pijeska, i poroda utrobe tvoje kao zrna njegovijeh (48:18, 19).

Kod Davida: Za tobom pristajem od rođenja; od utrobe matere moje ti si Bog moj (Psalam 22:10). I opet: Jer si ti stvorio što je u meni; sastavio si me u utrobi matere moje (Psalam 139:13). I opet: Od samoga rođenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreći laž (Psalam 58:3); i na drugim mestima. Trbuh ili utroba označavaju unutrašnje misli uma, jer kod čoveka postoje dva života: život razuma, i život volje. Sve stvari tela korespondiraju ovim dvama izvorima života, pa se stoga na njih deluje i postupa prema njima u toj meri da onaj deo tela koji ne dopušta da oni /razum i volja/deluju na njega, taj deo nije živ; stoga je celo telo podložno upravi ova dva života. Jer sve stvari u telu koje se pokreću disanjem pluća, i koliko ih pokreću, i koliko nad njima vlada život razuma, i sve stvari tela na koje deluju otkucaji srca, i koliko tako deluju, toliko nad njima vlada volja. Iz toga se razloga tako često u Reči pominje duša i srce, gde duša označava život razuma, a isto tako i život vere, jer se izraz duša koristi u vezi sa disanjem, dok se srcem označava život volje, a isto tako i život ljubavi. Stoga se o trbuhu i utrobi govori u odnosu na misao koja pripada razumu, dok se o srcu govori u odnosu na osećanja koja pripadaju volji.

  
/ 1232