4779. I veza kostrijet oko sebe (oko bedara, slabina, pojasa). Da ovo označava žalost zbog uništenog dobra, vidi se iz značenja vezati kostrijet oko sebe, što predstavlja žaljenje za uništenim dobrom. Jer pojas (slabine) označava bračnu ljubav, a otuda i nebesku i duhovnu ljubav (br. 3021), 3294, 4277, 4280, 4575), i po korespondenciji; jer ljudsko telo korespondira Velikom Čoveku, kao što je pokazano na kraju prethodnih poglavlja – tako da pojas (bedara) korespondira onima u Velikom Čoveku ili nebu, koji su u pravoj bračnoj ljubavi; a pošto je bračna ljubav osnova svih ljubavi, stoga se pojasem označava u opšem sva nebeska i duhovna ljubav. Od toga je potekao obred oblačenja kostrteti (pojas od kamilje dlake?) oko pojasa (bedara) kada se žali za nekim izgubljenim dobrom, jer svako dobro pripada ljubavi.

2. Da su se oblačili u kostret u znak žalosti, može se videti u istorijskim i prorčkim delovima Reči, kao kod Amosa: I pretvoriće praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plač, i metnuću kostrijet oko svih bedara, i učiniću da svaka glava oćelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj će joj biti kao gorak dan Amos 8:10. Staviti kostrijet oko pojasa (bedara) označava žaljenje zbog zatrtog dobra; oko pojasa, bedara označava sva dobra ljubavi.

Kod Jone: Ninivljani povjerovaše Boga, i oglasiše post, i obukoše se u kostrijet od najvećega do najmanjega. Jer kad dođe ta riječ do cara Ninivskoga, on usta sa svojega prijestola, i skide sa sebe svoje odijelo, i obuče se u kostrijet, i sjede u pepeo. I proglasi se i kaza se po Ninivi po zapovijesti carevoj i knezova njegovijeh govoreći: ljudi i stoka, goveda i ovce, da ne okuse ništa, ni da pasu ni da piju vode. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, i da prozivaju Boga jako, i da se vrati svaki sa svoga zloga puta i od nepravde koja mu je u ruci. (Jona 3:5. 8). Ovo je doista znak koji predstavlja žaljenje zbog zla zbog kojega je Niniva trebala da nestane; to znači, žaljenje zbog uništeg dobra.

3. Kod Jezikilja: I povikaće za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuće prahom glave svoje i po pepelu će se valjati. I za tobom će se načiniti ćelavi, i pripasaće kostrijet, i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko ć idati. (Jezekilj 27:30? 27:31). Ovo se kaže o Tiru, gde pojedinosti predstavljaju žaljenje za obmanama i zlima, to jest, za zatrtim istinama i dobrima. Plakaće i gorko ridati označava plač zbog obmana odnosno zatrte istine (br. 2240); Posuće prahom glave svoje označava biti proklet zbog zla (br. 278); valjati se po pepelu označava biti proklet zbog obmana; načiniti se ćelavim označava žaljenje zbog toga što prirodni čovek nema istine (br. 3301); opasati se kostrijetom označava žaljenje jer nema dobra. Slično kod Jeremije: Kćeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer će brzo doći na te zatirač. (Jeremija 6:26).

Opet: Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet, i oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. (Plač 2:10) Ovde ima sličnih reprezentativa u skladu s vrstama dobra i istine koji su bili zatrti, kao gore; 4. Kod Isaije: Otide u dom u Dibon, na visine, da plače: Moab će ridati za Nebonom i za Medabom, sve će mu glave biti ćelave, svaka brada oskubena. Po ulicama će njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve će ridati lijući suze. (Izaija 15:2, 3). Moab označava one koji preljubočine dobra (br. 2468). Žalost zbog preljubočinjenja koje je označeno Moabom, opisuje se takvim stvarima koje korespondiraju zlu ove vrste; pa se stoga iste reči pojavljuju kod Jeremije: Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. Na svijem krovovima Moabovijem i po ulicama njegovijem biće samo plač, jer ću razbiti Moaba kao sud na kom nema miline, govori Jehova. (Jeremija 48:37, 38).

5. A kad ču car Ezekija, razdrije haljne svoje, i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Jehovin (Isaija 37:1; 2 o Carevima 19:1). Ovo je bilo stoga što je govorio protivu Jehove, cara, i Jerusalima, zbog čega je bila žalost; da je to bilo protivu istine, označeno je razdiranjem haljine (br. 4763); a da je bilo protivu dobra, označeno je oblačenjem kostrijeti. Jer gde se u Reči govori o istini, govori se i o dobru, zbog nebeskoga braka, koji postoji između dobra i istine u svakoj pojedinosti; kao i kod Davida: Ti si promijenio plač moj na radost, skide s mene vreću, i opasa me veseljem (Psalam 30:11). Radost (igra) ovde označava istine; veselje se kaže za dobra, kao i u drugim odlomcima u Reči; stoga skinuti vreću označava prekinuti žaljenje za uništenim dobrom.

6. U drugoj knjizi Samuilovoj: Reče David Joabu i narodu koji bješe s njim: Razdrite haljine svoje i obucite se u kostrijet zbog žalosti za Abnerom 2. Samuelova 3:31.

Ovo je bilo stoga zlo jez zlo delo bilo počinjeno protivu onoga što je istinito i dobro, pa je stoga David naložio da razderu svoje haljine i da se obuku u kostrijet. A kad Ahab ču riječi te, razdrije haljine svoje, i priveza kostrtijet oko tijela svojega, i pošćaše, i spavaše u kostrijeti, i hodijaše polagano (1 o Carevima 21:7).

7. . Da se vreća od kostreti kaže za uništeno dobro, vidi se i iz Otkrovenja: Kad otvori šesti pečat, gle, velika trešnja, i sunce postade crno kao kostrijet, a mjesec posta kao krv Otkrivenju 6:12. Trešnja (zemljotres) označava promenu stanja crkve u pogledu dobra i istine (br. 3355); sunce označava dobro ljubavi (br. 1529, 1530, 2441, 2495, 4060, 4300, 4696), pa se stoga vreća od kostreti povezuje s uništenjem ovih; mjesec označava istinu vere (1529, 1530, 2126, 2120, 2495, 4060), što se odnosi na krv, jer krv je krivotvorena istina i profanisana (br. 4735).

8. Pošto biti obučen u kostret i valjati se po pepelu označava žalost zbog zala i obmana, stoga to predstavlja i poniznost i pokajanje; jer glavna stvar poniznosti je priznati po sebi čovek je samo zlo i obmana. Isto važi i za pokajanje, koje se izvodi samo poniznošću, i to preko ispovesti srca, da je čovek takav po prirodi. Da je oblačenje kostreti bio znak poniznosti, može se videti u 1 Knjizi o Carevma 21:27-29; a znak pokajanja, kod Mateje 11:2; Luke 10:13; ali da su to samo bili reprezentativi, samo opšte stvari koje pripadaju telu, a ne neka unutrašnja stvar koja ide od srca, jasno je iz Isaije: Taki li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? da stavija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Jehovi? A nije li ovo post što izabrah da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješš remene od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gola da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svojega tijela? (Isaija 58:5-7.

2495. Poglavlje Dvadeseto.

Da u Reči postoji unutrašnji smisao, koji se ne pokazuje u slovu, rečeno je i pokazano gore na mnogo mesta, a priroda ovoga smisla objašnjena je svuda u prošlim poglavljima Knjige Postanja. Pa ipak, pošto malo njih koji veruju Reč, znaju da postoji taj smisao, to je dopušteno da se to i dalje potvrđuje. Ovako Gospod opisuje svršetak vrema, ili poslednje vreme crkve: I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenii se (Mateja 24:29; Marko 13:24, 25).

Da sunce ovde ne označava sunce, niti mesec mesec, ni zvezde zvezde, već da sunce označava Gospoda i ljubav prema bližnjemu, mesec, veru ljubavi i milosrđa, a zvezde poznavanja dobra i istine, bilo je pokazano br. 31, 32, 1053, 1521, 1529-1531, 2120, 2441. Na taj način ovim Gospodovim rečima označen je svršetak vremena, ili poslednje vreme, kada više neće biti ljubavi, ili milosrđa, pa stoga ni vere. Da je ovo značenje Gospodovih reči vidi se iz sličnih reči kod Proroka, kao kod Isaije: Evo ide dan Jehovin ljuti s gnjevom i jarošću da obrati zemlju u pustoš, i griješnike da istrijebi iz nje. Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske ne će pustiti svjetlosti svoje, sunce će pomrčati o rođaju svom, i mjesec ne će pustiti svjetlosti svoje (Isaija 13:9, 10), gde je predmet o kome se govori poslednje vreme crkve ili, što je isto, svršetak vremena.

Kod Joila: Pred njima će se zemlja tresti, nebesa će se pokolebati, sunce će i mjesec pomrkniti, i zvijezde će ustegnut vjetlosti svoje Joilo 2:2, 10), gde je značenje isto.

Opet: Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin Joilo 2:31).

Opet: Sunce će i mjesec pomrknuti, i zvijezde će ustegnuti svoju svjetlost Joilo 3:15).

Kod Jezikilja: Kad te ugasim, zatrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomrčati, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom Jezekilj 32:7. Slično u Otkrovenju: i vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv. I zvijezde nebeske padoše na zemlju Otkrivenju 6:12, 13).

Opet: I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca, i trećina mjeseca, i trećina zvijezda, da pomrča trećina njihova, i trećina dana da ne svijetli, tako i noći Otkrivenju 8:12. Iz ovih se odlomaka vidi da Gospodove reči u Jevanđelistima govore isto što govore kod Proroka, naime, da u poslednja vremena ne će biti ljubavi prema bližnjem, ili vere; i da je ovo u unutrašnjem smislu, kao što se vidi dalje kod Isaije: I posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Jehova nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu (Isaija 24:23), to jest, vera, koja je mesec, će posramiti, ljubav ka bližnjemu, koja je sunce, će se zastidjeti, jer su ovakve prirode; ne može se za mesec i za sunce reći da se stide i srame. I kod Danila: I iz jednoga od njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj (miloj) zemlji. I naraste dori do vojske nebeske i od zvijezda, i pogazi ih Danijel 8:9, 10), gde je očigledno svakome da vojske nebeske ne znače vojsku, ni zvezde zvezde.