42
I pobegoše ispred sinova Izrailjevih k pustinji; ali ih vojska gonjaše, i koji iz gradova izlažahu, biše ih među sobom.
42
I pobegoše ispred sinova Izrailjevih k pustinji; ali ih vojska gonjaše, i koji iz gradova izlažahu, biše ih među sobom.
1
Čovek sprema srce, ali je od Gospoda šta će jezik govoriti.
2
Čoveku se svi putevi njegovi čine čisti, ali Gospod ispituje duhove.
3
Ostavi na Gospoda dela svoja, i biće tvrde namere tvoje.
4
Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan.
5
Mrzak je Gospodu ko je god ponositog srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć.
6
Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovek oda zla.
7
Kad su čiji putevi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove.
8
Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom.
9
Srce čovečije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.
10
Proroštvo je na usnama carevim, u sudu neće pogrešiti usta njegova.
11
Merila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je delo.
12
Gadno je carevima činiti nepravdu, jer se pravdom utvrđuje presto.
13
Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onog koji govori pravo.
14
Gnev je carev glasnik, ali mudar čovek ublažiće ga.
15
U veselu je licu carevom život, i ljubav je njegova kao oblak s poznim daždem.
16
Koliko je bolje teći mudrost nego zlato! I teći razum koliko je lepše nego srebro!
17
Put je pravednih uklanjanje oda zla; čuva dušu svoju ko pazi na Put svoj.
18
Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.
19
Bolje je biti poniznog duha s krotkima nego deliti plen s oholima.
20
Ko pazi na reč, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu.
21
Ko je mudrog srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.
22
Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnih bezumlje je.
23
Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovim, i dodaje nauku usnama njegovim.
24
Ljubazne su reči saće meda, slast duši i zdravlje kostima.
25
Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti.
26
Ko se trudi sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.
27
Čovek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.
28
Opak čovek zameće svađu, i opadač rastavlja glavne prijatelje.
29
Nasilnik mami druga svog i zavodi ga na put koji nije dobar;
30
Namiguje očima, kad misli naopako; kad miče usnama, čini zlo.
31
Seda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.
32
Bolji je spor na gnev nego junak, i gospodar od svog srca bolji je nego onaj koji uzme grad.
33
Ždreb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.