2781. Osamari magarca svojega: da ovo označava prirodnog čoveka kojega je On pripremio. Vidi se iz značenja magarca, o kojem (značenju) ćemo sada govoriti.

Kod čoveka postoje stvari volje (voljne stvari) i stvari intelekta (intelektualne stvari): voljnim stvarima pripada sve ono što je od dobra, a intelektualnim pripada sve ono što je od istine. Ima zveri (životinja) raznih vrsta kojima su označene stvari koje pripadaju volji, a koje pripadaju dobru, kao što su jaganjci, ovce, jarad, koze, junci, i volovi, vidi br. 1823, 2179, 2180; a ima životinja kojima se označavaju intelekualne stvari, koje pripadaju istini, name, konji, mazge, kamile, i magarci, kao i ptice. Da je konjem označeno Intelektualno, bilo je gore pokazano, br. 2761, 2762. Da je divljim magaretom označena istina odvojena od dobra, može se videti u br. 1949. Kamilom su označene Reči-znanja (Scientifica) u opšte, a magaretom reči-znanja u posebnom, vidi br. 1486. Postoje dve stvari koje sačinjavaju prirodno kod čoveka ili, što je isto, prirodnog čoveka, naime, prirodno dobro i prirodnu istinu. Prirodno dobro je uživanje koje izvire iz ljubavi prema bližnjemu i vere, a prirodna istina su reči-znanja. Da je prirodna istina označena magaretom, a racionalna istina mazgom, vidi se iz sledećih odlomaka: - kod Isaije: Proroštvo (breme ili tovar) će biti na stoci južnoj; u zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, i guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeće bl go svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji ne će pomoći. Jer će Egipćani uzalud i na prazno pomagati (Isaija 30:6, 7). Stokom južnom se nazivaju oni koji imaju znanja o dobru i istini, ali koja nisu stvar života (ne primenjuju se u životu), nego samo stvar znanja; za ove se kaže da oni nose svoje bogatsvo na ramenima magaraca, i svoje blago na grbama kamila, iz razloga što magarci označavaju reči-znanja u posebnom, a kamile reči-znanja u opšte. Egipćani označavaju znanja (vidi br. 1164, 1165, 1186), a o njima se kaže, da će uzalud i na prazno pomagati. Da ovo proročanstvo (breme ili teret) ima unutrašnji smisao, i da bez njega niko ga ne može razumeti, jasno je svakome, jer se bez unutrašnjeg smisla ne može znati šta je označeno proročanstvom o stoki sa juga, šta lavom i tigrom, šta zmijom i zmajem ognjenim krilatim, i šta znače one životnje koje nose njihovo blago na ramenima magaraca, i bogatstvo na na grbama kamila; i zašto odmah sledi da će Egipćani ulalud pomagati. Slično nešto označeno je i proroštvom o Isaharu, kod Mojsija: Isahar je jak u kostima, koji ježi u toru (Postanje 49:14).

Kod Zaharije: Ovo je zlo kojim će Jehova udarti sve narode koji vojuju na Jerusalim; i zlo kao na zlo snaći će konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja budu u tome okolu Zaharija 14:12, 15).

Da se konjem, mazgom, kamilom, i magarcem označavaju intelektualne stvari kod čoveka, koje treba da udari kuga, jasno je iz sledećih stvari u opštem i u posebnom, koje prethode u tome poglavlju; jer se tu radi o kugi (pošasti, zarazi) koja prethodi Poslednjem Sudu, ili svršetku vremena, o čemu govori i Jovan u mnogim odlomcima Otkrovenja, kao i ostali proroci na raznim mestima; oni koji će se u to vreme boriti protivu Jerusalima, to jest, protiv Gospodove duhovne crkve, i protivu njenih istina, opisani su onim životinjama, i ti su (ljudi) u pogedu njihovih intelektualnih stvari udareni kugom.

Kod Isaije: Blago vama koji sijete pored svake vode, i puštate volove i magarce (Isaija 32:20. Oni koji seju blizu vode, to su oni koji trpe da budu poučeni u duhovnim stvarima; da vode označavaju duhovne stvari, pa tako i intelektualne stvari istine, može se videti, br. 680, 739, 2702; puštati vola i magarca, označava prirodne stvari koje treba da budu potčinjene; vo označava Prirodno u pogledu dobra, vidi br. 2180. (2566; a magare označava prirodno u odnosu na istinu.

Kod Mojsija: Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa (Postanje 49:11); u oome poglavlju sadržano se Jakovljeno proročanstvom u vreme Izraela, o Gospodu: loza i plemenita loza označavaju spoljašnju i unutrašnju duhovnu crkvu, vidi br. 1089; mlado od mlado magare (bijelo magare) označava prirodnu istinu a mlado od magarice racionalnu istinu; razlog zašto mlado od magarice označava racionalnu istinu je u tome što magarica označava osećanje prirodne istine (vidi br. 1489), a sin ove je racionalna istina, vidi br. 1895, 1896, 1902, 1910. U nekadašnja vremena sudija je jahao magaricu, a njegovi sinovi jahali su mlade magarce, zato što su sudije pretstavljale dobra crkve, a njihovi sinovi istine iz tih dobara; ali car je jahao na mazgi, a njegovi sinovi na mazgama, jer su carevi (kraljevi) i njihovi sinovi pretstavljali istine crkve, vidi br. 1672, 1728, 2015, 2069. Da je sudija jahao na magarici, vidi se iz knjige Sudija: Srce se moje privilo k upraviteljima (zakonodavcima) Izrailjevim. Blagosiljajte Jehovu, koji jašete na bijelim magacima, vi koji sjedite u sudu (na prostirkama)Sudije 5:9, 10).

Da su sinovi sudija jahali na mladim magarcima vidi se iz ovih reči: Jair, sudija nad Izrailjem, imaš rideset sinova, koji jahahu na trideset mladih magaradi (Sudije 10:3, 4). (prim. prev. triseset sinova su trideset pomoćnika ili mladih sudija. Sinovi imaju i ovo značenje, značenje sledbenika ili učenika). I na ovome mestu: Abdon, sudija u Izrailju, imaše četrdeset sinova, i trideset sinova od sinova (unuka)) jahahu na sedamdest mladih magaradi (Sudije 12:13, 14).

Da je car jahao na mazgi, vidi se iz ovih reči: David reče: Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega i posadite Salamuna sina mojega na moju mazgu. I posadiše Salamuna na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Gihona. I pomazaše ga Sadok svećenik i Natan prorok kod Gihona za cara (1 o Carevima 1:33, 38, 4, 45).

Da su Carevi sinovi jahali na mazgama, vidi se iz ovih reči: Tada ustaše svi sinovi Davidovi, i pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše, od Absaloma (13:29). Otuda se vidi da je jahanje na magaretu bio znak poštovanja za sudiju, a jahanje na mazgi znak za cara; jahati mlado magare (bijelo magare) bio je znak raspoznavanja za sudijine sinova, zato što je magarica pretstavljala i označavala osećanje prirodnog dobra i istine, a mazga osećanje racionalne istine, magare ili mlado magare prirodnu istinu, mazga i sin magarice racionalnu istinu. Otuda se vidi šta je označeno ovim proročkim rečima o Gospodu kod Zaharije: Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, sinu magarice. I vlast će mu biti od mora do mora i od rijeka do krajeva zemaljskih Zaharija 9:9, 10).

Da je to bila volja Gospodova, kad je ulazio u Jerusalim, da jaše na ovim životinja, poznato je iz Jevanđelista, o čemu je ovako napisano kod Mateja: Isus posla dva učenika, govoreći, Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi. A ovo sve bi da se zbude što je kazao prorok: kažite kćeri Sionskoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magaričinu. Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih Mateju 21:1, 2, 4, 5, 7). Jahanje na magaretu je značilo da je Prirodno bilo potčinjeno, a jahanje na mladom od magarice, bio je znak da je racionalno bilo potčinjeno. Da sin magarice ima značenje slično značenju mazge, bilo je gore pokazano, gde je navedeno mesto iz Postanja 49:11 Bilo je to zbog toga, kao i zbog običaja da vrhovni sudija i car jašu na tim životinjama, a i stoga da bi se pretstaljala crkva, da je Gospod tako hteo; Ovo Jovan ovako opisuje: A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isu de u Jerusalim, Uzeše grane od finika (palme) i iziđoše mu na susret, i vikahu ovoreći: hosana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. A Isus našavši magare usjede nanj, kao što je pisano: ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu. Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus, onda se opomenuše da ovo bješe napisano, i ovo mu učiniše Jovan 12:12-16; Marko 11:1-12; Luka 19:28-41). Iz onoga što je rečeno, sada je jasno da su sve stvari crkve, u opštem i u pojedinostima, pretstavljale Gospoda, pa su tako pretstavljale i nebeske i duhovne stvari koje su u Njegovom carstvu, gde su magarica i mlado od magarice pretstavljali prirodnog čoveka u odnosu na dobro i istinu. Razlog za ovu reprezentaciju je u tome što prirodni čovek treba da služi racionalnog, a racionalni duhovnog, a duhovni nebeskog, a nebeski Gospoda; takav je red potčinjenosti. Pošto je volom i magaretom označen prirodni čovek u pogledu dobra i istine, stoga su postojali nekoliko zakona, u kojima se pominju volovi i magarad, koji zakoni na prvi pogled ne izgledaju vredni da se pominju u Božanskoj Reči; ali kada se otkrije njihov unutrašnji smisao, u njima se pokazuje nešto duhovna od velike važnosti, kao u sledećim odlomcima kod Mojsija: Ako ko otkrije jamu ili iskopa jamu a ne pokrije, pa upadne vo ili magarac, da naknadi gospodar od jame i plati novcem gospodaru njihovu, a što je uginulo da je njegovo (Izlazak 21:33, 34).

Opet: Ako nađeš vola neprijatelja svojega ili magarca njegova, gdje je zalutao, odvedi ga k njemu. Ako vidiš da je nenavidniku tvojem pao magarac pod teretom svojim, nemoj da ga ostaviš, nego mu pomozi (Izlazak 23:4, 5; Zak. Ponovljeni 22:1, 3).

Opet: kada vidiš magarca ili vola brata svojega gdje je pao na putu, nemoj ih proći, nego ih podigni s njim (Zak. Ponovljeni 22:4).

Opet: Ne ori na volu i magarcu zajedno. Ne oblači haljine tkane od vune i od lana zajedno (Zak. Ponovljeni 22:10, 11).

Opet: Šest dana radi poslove svoje, a u sedmi dan počini, da se odmori vo tvoj i magarac tvoj, i da odahne sin robinje tvoje i došljak (Izlazak 22:12). U ovim odlomcima vo i magarac označavaju samo prirodno dobro i istinu.

2702. Te ugleda studenac (I ona vidje zdenac s vodom): da ovo onačava Gospodovu Reč, od koje su istine, vidi se iz značenja zdenca, i izvora, koji označavaju Reč, a isto tako i nauk iz Reči, pa stoga i istinu samu, o kojem značenju će uskoro biti govora; kao i iz značenja vode, koja je istina. Da zdenac (bunar) u kome ima vode, i izvor, označava Gospodovu Reč, a isto tako i nauk iz Reči, pa i samu istinu, vidi se iz mnogih odlomaka. Pošto se ovde govori o duhovnoj crkvi, naziva se zdenac (bunar) a ne izvor, isto kao i u sledećim stihovima ovoga poglavlja: - A Avram prekori Abimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Abimelehove (stih 25); isto tako u Postanju, poglavlje XXVI: Pa sve studence koje bjehu iskopali sluge oca njegova zaroniše Filisteji i zasuše ih zemljom. I stade Isak iskopavati koji bjehu iskopani za vremena Avrama oca njegoa, a koje zaroniše Filistji; i prozva imenima koja im bješe nadio otac njegov. I kopajući sluge Isakoe u onom dolu, nađoše studenac žive vode. Tada se podiž dande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac, koji iskopaše, i rekoše: nađosmo vodu (15, 18, 19, 22, 32), gde studenci ne označavaju ništa drugo nego stvari nauka, o kojima su se raspravljali, i o drugim (stvarima nauka) o kojim se nisu raspravljali. Inače, njihovo kopanje studenaca, i tako česte raspre oko njih, ne bi bile dovoljno važne da bi ušle u Božansku Reč. Studenac na sličan način označava Reč, ili nauk, kao kod Mojsija: Onda otidoše u Beru: to je studenac za koji bješe rekao Jehova Mojsiju: skupi narod i daću im vode. Tada pjeva Izrael pjesmu ovu: Diži se, studenče; pripjevajte ga: Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše glavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Matanu (Brojevi 21:16-18). Pošto zdenac označava ove stvari, bila je to proročka pesma u Izraelu, u kojoj se govori o nauku vere, kao što se vidi iz pojedinosti u unutrašnjem smislu. Otuda i ime Ber (studenac), pa otuda i ime Beršeba, i njeno značenje u unutrašnjem smislu, a to je nauk sam. Ali nauk u kojemu nema istina, naziva se jama, ili zdenac u kome nema vode, kao kod Jeremije: Najveći među njima šalju najmanje za vodu; došavši na studence ne nađoše vode, vraćaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame, i pokrivaju svoju glavu (Jeremija 14:3), gde voda označava istine; jame u kojima ne nalaze vode označavaju nauk u kome nema istine.

Opet: Jer dva zla učini moj narod: ostavivši mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi jame (studence), studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode (Postanje 2:13), gde isprovaljivani sudenci (jame) označavaju stvari nauka koje su bile veštački napravljene (isfabrikovane). Da izvor označava Reč, a isto tako i nauk (doktrinu), pa stoga i istinu, vidi se kod Isaije: Siromahe i uboge, koji traže vodu a nje nema, kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Jehova, ja Bog Izrailjev ne ću ih ostaviti. Otvoriću rijeke na visovima i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene (Isaija 41:17, 18); ovo se odnosi na pustoš istine, što je označeno siromasima i ubogima koji traže vode a nje nema, i kao i njihovim jezicima koji su se osušili od žeđi; a onda utehom, osveženjem, i poukom posle pustošenja (kao u ovim stihovima o Agari), što je označeno Jehovinim otvaranjem reka na visinama, i izvora u sred dolina, pretvarajući pustinju u jezero, i suhu zemlju u izvore vodene; gde sve ove stvari označavaju nauk istine, i osećanje koje od nje potiče.

Kod Mojsija: Da bi nastavao Izrael sam bezbedno,

izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo kropiti rosom (Zak. Ponovljeni 33:28), gde izvori Jakovljevi označavaju Reč i nauk istine iz nje. Baš zato što Jakovljev izvor označava Reč i nauke iz nje, kada je Gospod došao na Jakovljev izvor, On je razgovarao sa ženom Samarjankom, i poučio je šta je označeno izvorom vode, kao što je to zabeleženo kod Jovana: Tako dođe Isus u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josipu sinu svojemu. A ondje bješe izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru, a bješe oko šestoga sahata. Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus: daj mi da pijem. Isus joj reče: da ti znaš dar Božiji i koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; a koji pije od vode koju ću mu ja dati ne će ožednjeti do vijeka, nego voda što ću mu je ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni Jovan 4:5-7, 10, 13, 14). Jakovljev izvor označava Reč, voda istinu, a Samarija duhovnu crkvu, što je često slučaj u Reči; stoga je Gospod govorio sa ženom Samarjankom, i učio je nauku istine od Sebe, a kada je od Njega ili, što je isto, od Njegove Reči, to je izvor vode žive koja teče u život večni, a sama istina je voda živa. Na sličan način, kod istoga Jevanđeliste: Isus govoraše: ko je žedan, neka dođe k Meni i pije. Koji Me vjerije, kao što pismo reče, iz njegova će tijela poteći rijeke žive vode Jovan 7:37, 38).

Opet: Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava (Otkr. 21:6); reke žive vode, i izvori vode žive, označavaju istine koje su od Gospoda, ili od Njegove Reči, jer Gospod je Reč; dobro ljubavi i milosrđa, koje je od Gospoda, je život istine; za onoga se kaže da je žedan koji voli i oseća istinu; drugi ne mogu da budu žedni. Ove se istine nazivaju izvori spasenja kod Isaije: S radošću ćete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. I tada ćete reći: hvalite Jehovu, glasite ime Njegovo, javljajte narodima ime Njegovo (Isaija 12:3, 4).

Da izvor iznačava Reč, ili nauk iz nje, vidi se i kod Joila: I tada će gore kapati slatkijem vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovina, i natopiće dolinu Sitim Joilo 3:18. ; gde voda označava istine, a izvor iz doma Jehovina označava Gospodovu Reč.

Kod Jeremije: Evo, ja ću ih dovesti iz zemlje sjeverne, i sabraću ih u krajeve zemaljske, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, i vodiću ih pored potoka pravijem putem, na kome se ne će spoticati Jeremija 31:8, 9). Potoci (izvori) koji vod ravijem putem, označavaju nauk istine (istinski nauk); sjeverna zemlja označava neznanje i pustoš istine; plač i jauk označavaju njihovo stanje tuge i očaja; povesti ih izvorima vode označava osveženje i poučavanje u istinama, kao u sadašnjem slučaju u vezi s Agarom i njenim sinom. O istim stvarima čitamo kod Isaije: Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i popijevajući; slava Livanska i krasota Karmelska i Saronska, ta će mjesta vidjeti slavu Jehovinu. I ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik njegov pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj, I suho će mjesto postati jezero, i zemlja osušena izvori vodeni (Isaija 35:1-3, 5-7), gde pustinja označava pustoš istine; voda, potoci, jezero, i izvori vodeni, označavaju istine, koje su osveženje i radost onima koji su bili u pustoši, a čija se radost pokazuje mnogim izrazima.

Kod Davida: Jehova izvodi izvore po dolinama, između gora teku vode. Napajaju se zvijeri poljske, i divlji magarci gase žeđu svoju. Napajaš gore s visina svojih Psalam 104:10, 11, 13); izvori označavaju istine; gore ljubav dobra i istine; dati piti označava poučavati; divlje zveri poljske su oni koji žive od ovih (istina), vidi br. 774, 841, 908; divlji magarci su oni koji su samo u racionalnim istinama, vidi br. 1949-1951).

Kod Mojsija: jer Jehova Bog tvoj uvešće te sada u dobru zemlju, u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima (Zak. Ponovljeni 8:7); zemlja označava Gospodovo carstvo i crkvu (vidi br- 662, 1066, 1067, 1262, 1413, 2571), koja se naziva dobrom zbog dobra ljubavi i milosrđa; reke, vode, izvori, i bezdani, označavaju istine.

Opet: Zemlja Hanahska u kojoj su brda i doline, i natapa je dažd nebeski (Zak. Pon. (11:11).

Da vode označavaju istine, kako duhovne tako i racionalne, kao i znanja-reči, vidi se iz ovih odlomaka: - kod Isaije: Jer gle, Jehova Bog nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi (Isaija 3:1).

Opet: Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temni, sretite s hljebom bjegunca (Isaija 21:14).

Opet: Blago vama koji sijete pored svake vode, i puštate volove i magarce (32:20). Ko hodi po pravdi i govori što je pravo, on će nastavati na visokim mjestima; gradovi na visokim stijenama biće mu utočište, hljeb će mu se davati, vode mu se ne će premicati (Isaija 33:15, 16).

Opet: Ne će ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene točiće im, jer će rascijepiti kamen, i poteći će voda (Isaija 48:21; Izlazak 17:1-8; Brojevi 20:11-13).

Kod Davida: Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijeka (Psalam 78:15, 16), gde stijena označava Gospoda; vode, rijeke, i bezdani označavaju istine od Njega.

Opet: On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu. On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene (107:3, 35).

Opet: Glas Jehovin je nad vodama, Jehova je nad mnogim vodama (Psalam 29:3).

Opet: Potoci vesele grad Božiji, sveti stan višnjega Psalam 46:4).

Opet: Riječju Božijom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska nebeska. Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme Psalam 33:6, 7).

Opet: Nadgledaš zemlju i zalivaš je. Obilno obogaćavaš; potok je Božiji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio (Psalam 65:9).

Opet: Vidješe te vode, Gospode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. Od oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, a strijele tvoje lećahu. Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi (Psalam 77:16, 17, 19). Svakome je jasno da vode ovde ne znače vode, i da se bezdani ne drmaju, i da Jehova ne hoda po vodi, nego da se ovime označavaju duhovne istine, to jest, duhovne stvari koje pripadaju istini; inače, ovo bi bio skup praznih reči.

Kod Isaije: Oj žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite (Isaija 55:1. : Kod Zaharije: I u taj će dan poteći iz Jerusalima voda živa, pola k isičnom moru, pola k zapadnom moru, i biće je i ljeti i zimi Zaharija 14:8. Osim toga, kada se u Reči radi o crkvi koja treba da bude ustanovljena (posađena), i kad je opisana kao raj, kao vrt, ili kao drveće, bilo je uobičajeno (crkvu) opisivati vodama ili rekama koje je napajaju (vrt ili crkvu), pod čime se misli na duhovne, racionalme i znanja-reči stvari, koje pripadaju istini, kao što je slučaj sa rajskim vrtom koji se opisuje u Postanju 2:8, 9, koji je opisan rekama u istom poglavlju (stihovi 10-14), čime su označene stvari koje pripadaju mudrosti i inteligenciji, vidi br. 107-121. Isti je slučaj u mnogim drugim delovima Reči, kao kod Mojsija: Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Jehova, kao kedri na vodi. Poteći će voda iz vijedra njegova, i sjeme će njegovo biti među velikim vodama (Brojevi 24:6, 7).

Kod Jezikilja: I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. I posta čokot, i pusti grane i izbi odvode Jezekilj 17:5? 17:6). Loza i vinograd označavaju duhovnu crkvu, vidi gore, br. 1069.

Opet: Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše ko vinova loza, posađena kra ode, rodna i granata bješe od mnoge vode Jezekilj 19:10).

Opet: Eto, Asirac bješe kedar na Libanu, lijepijeh grana i debela hlada. Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim Jezekilj 31:3? 31:4).

Opet: A kad se vratih gle, po brijegu i rijeci mnogo drva otud i odavud. I reče mi: ova voda teče u Galileju prvu, i spušta se u polje, i utječe u more, i kad dođe u more, njegova će voda postati zdrava. I sve životinje što se miču kuda god dođu ove rijeke, biće žive i biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postati zdrava, i sve će biti živo gdje ova rijeka dođe. I bare njegove i glibovi ne će biti zdravi, nego će ostati slani Jezekilj 47:7-9? 47:11); govoreći o Novom Jerusalimu, ili o Gospodovom duhovnom carstvu: vode koje teku prema istočnoj granici, označavaju duhovne stvari koje su od nebeskih stvari, koje su istine nebeskoga porekla, to jest, vera koja potiče od ljubavi i milosrđa, vidi br. 101, 1250; silazeći u dolinu označava stvari nauka (doktrine) koje pripadaju racionalom, vidi br. 2418, 2450; silazeći prema moru, označava znanja-reči; gore označavaju skup znanja-reči, vidi br. 28; životinje koje se miču označavaju uživanja koja su otuda (vidi br. 746, 909, 994), a koje treba da žive od vode u rekama, to jest, od duhovnih stvari koje potiču od nebeskih; mnogo ribe označava znanja-reči koja se mogu primeniti, vidi br. 40, 991; glibovi i bare (močvare) označavaju ono što se ne može primeniti i nečista znanja-reči; pretvoriti se u so, označava biti opustošen, vidi br. 2455).

Kod Jeremije: Blago čovjeku koji se uzda u Jehovu i kome je Jehova uzdanica, jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje Jeremija 17:7, 8).

Kod Davida: On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, sve mu napreduje (Psalam 1:3).

Kod Jovana: I pokaza mi čistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše iz prijetolja Božjeg i jagnjetovog. Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakog mjeseca svoj rod (Otkr. 22:1, 2). Pošto, dakle, vode označavaju istine u unutrašnjem smislu Reči, stoga je u Jevrejskoj Crkvi, radi reprezentacije pred anđelima koji obrede vide duhovno, bilo zapoveđeno da se sveštenici i Leviti peru vodom kada obavljaju službu, i to u sasudu između šatora i oltara, a posle i u mjedenom moru, i u drugim sasudima okolo hrama, koji su bili umeso izvora. Na sličan način, radi reprezentacje, ustanovljena je voda za greh, ili voda očišćenja, kojom da s oškrope Leviti (Brojevi 8:7); tako isto voda od odvajanja koje je načinjena od pepela crvene junice (Brojevi 19:2-19); i plen oduzet od Medijanaca treba da se opere vodom (Brojevi 31:19-25). Voda koja je izašla iz stene (Izlazak 17:1-8, Brojevi 20:1-13; Zak. Ponovljeni 8:15), pretstavljala je i označavala obilje duhovnih stvari, ili istine vere od Gospoda. Gorke vode koje su ozdravile uz pomoć drveta (Izlazak 15:22-25), pretstavljale su i označavale da se istine, koje su neprijatne, mogu učiniti prijatnim i prihvatljivim ako se spoje s dobrima i osećanjem za dobra; da drvo označava dobro koje pripada osećanju ili volji, vidi br. 643. Iz onoga što je rečeno, može se sada znati šta je označeno vodom u Reči, pa i što označava voda krštenja, o kojoj je Gospod govorio kod Jovana: Ako se čovek ne rodi od vode i od Duha, ne će ući u carstvo Božje (Jovan 3:5), naime, da voda označava duhovno vere, i da Duh označava nebesko od toga. Pa tako krštenje da je znak (simbol) čovekovog preporoda po Gospodu pomoću istina i dobara vere; ne da se čovek nanovo rađa kroz krštenje, nego da da se nanovo rađa ako živi žiotom koji je označen krštenjem, u koji život treba da uđu Hrišćani, oni koji imaju istine vere, jer imaju Reč.