¹ A ovo je što dobiše nasledstvo sinovi Izrailjevi u zemlji hananskoj, što razdeliše u nasledstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otačkih po plemenima sinova Izrailjevih,

² Žrebom deleći im nasledstvo, kao što zapovedi Gospod preko Mojsija, među devet plemena i polovinu plemena.

³ Jer Mojsije dade nasledstvo dvema plemenima i polovini plemena s ove strane Jordana, a Levitima ne dade nasledstvo među njima.

⁴ Jer sinova Josifovih behu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne daše deo u zemlji, osim gradova u kojima će živeti i podgrađa njihovih za stoku njihovu i za blago njihovo.

⁵ Kako beše zapovedio Gospod Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi i podeliše zemlju.

⁶ A sinovi Judini dođoše k Isusu u Galgal, i reče mu Halev sin Jefonijin Kenezej: Ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božjem za me i za te u Kadis-Varniji.

⁷ Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu.

⁸ A braća moja što iđoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svog.

⁹ I zakle se Mojsije onaj dan govoreći: Zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojim, dopašće tebi u nasledstvo i sinovima tvojim doveka; jer si se sasvim držao Gospoda Boga mog.

¹⁰ A sada, eto, sačuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima većčetrdeset i pet godina kako to reče Gospod Mojsiju, kad Izrailj iđaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina.

¹¹ I danas sam jošte krepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krepost mi je i sad onakva kakva je bila onda za boj i da odlazim i dolazim.

¹² Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si čuo u onaj dan da su onde Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih isteram, kao što je Gospod kazao.

¹³ I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinom u nasledstvo.

¹⁴ Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinom Kenezeju u nasledstvo do današnjeg dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjevog.

¹⁵ A ime Hevronu beše pre Kirijat-Arva, a Arva beše velik čovek među Enakimima. I zemlja počinu od rata.

³⁹ He took it, with its king and all its cities. They struck them with the edge of the sword, and utterly destroyed all the souls who were in it. He left none remaining. As he had done to Hebron, so he did to Debir, and to its king; as he had done also to Libnah, and to its king.