Bible

 

Jeremija 51

Studie

   

1 Ovako govori Gospod: Evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onih koji ustaju na me, vetar koji mori.

2 Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svih strana u dan nevolje njegove.

3 Strelac neka nateže luk na strelca i na onog koji se ponosi svojim oklopom, i ne žalite mladića njegovih, potrite mu svu vojsku,

4 Neka padnu pobijeni u zemlji haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovim.

5 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jeste zemlja njihova puna krivice Svecu Izrailjevom.

6 Bežite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrebite u bezakonju njegovom, jer je vreme osvete Gospodnje, plaća mu šta je zaslužio.

7 Vavilon beše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vino njegovo piše narodi, zato poludeše narodi.

8 Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscelio.

9 Lečismo Vavilon, ali se ne isceli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.

10 Gospod je izneo pravdu našu; hodite, da pripovedamo na Sionu delo Gospoda Boga svog.

11 Čistite strele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve Njegove.

12 Na zidovima vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namestite zasede; jer je Gospod namislio, i učiniće šta je rekao za stanovnike vavilonske.

13 O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! Dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvom.

14 Gospod nad vojskama zakle se sobom: Napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pevati pesmu.

15 On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.

16 Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovih.

17 Svaki čovek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanim; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.

18 Taština su, delo prevarno; kad ih pohodim, poginuće.

19 Nije takav deo Jakovljev; jer je On Tvorac svemu i On je deo nasledstva njegovog; ime Mu je Gospod nad vojskama.

20 Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.

21 I tobom satrh konja i jahača njegovog; i tobom satrh kola i koji seđahu na njima.

22 I tobom satrh čoveka i ženu, i satrh tobom starca i dete, i satrh tobom momka i devojku.

23 I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.

24 I platiću Vavilonu i svim stanovnicima haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.

25 Evo mene na tebe, goro, koja satireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stena, i načiniću od tebe goru izgorelu.

26 I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš večna, govori Gospod.

27 Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo araratsko, minijsko i ashanasko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.

28 Pripravite narode suprot njemu, careve midske i vojvode njihove i sve vlastelje njihove i svu zemlju države njihove.

29 I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.

30 Prestaše vojevati junaci vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgoreše stanovi njihovi, prevornice njihove polomiše se.

31 Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru vavilonskom da mu je uzet grad sa svih krajeva,

32 I da se brodovi uzeše i jezera izgoreše ognjem i vojnici se prepali.

33 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Kći je vavilonska kao gumno; vreme je da se nabije, još malo, pa će doći vreme da se požnje.

34 Izjede me i potre me Navuhodonosor, car vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždre me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otera me.

35 Nepravda koja se čini meni i mom telu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica sionska, i krv moja na stanovnike haldejske, govoriće Jerusalim.

36 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti.

37 I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i podsmeh, da niko neće živeti u njemu.

38 Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići.

39 Kad se ugreju, izneću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe večnim snom, da se ne probude, govori Gospod.

40 Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.

41 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

42 More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovih.

43 Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gde niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovečji.

44 I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovih šta je proždrao, i neće se više sticati k njemu narodi, i zid će vavilonski pasti.

45 Iziđi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokog gneva Gospodnjeg.

46 Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a posle njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.

47 Zato evo idu dani kad ću pohoditi rezane likove vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega.

48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa severa zatirač, govori Gospod.

49 I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.

50 Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.

51 Posramismo se, što čusmo rug, stid popade lice naše, što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjeg.

52 Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici.

53 Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.

54 Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje haldejske.

55 Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlegati.

56 Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.

57 Opojiću knezove njegove i mudrace njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da će zaspati večnim snom i neće se probuditi, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama.

58 Ovako veli Gospod nad vojskama: Široki zidovi vavilonski sasvim će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te su ljudi uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.

59 Reč što zapovedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijinog, kad pođe od Sedekije, cara Judinog, u Vavilon četvrte godine carovanja njegovog; a Seraja beše glavni posteljnik.

60 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje htede doći na Vavilon, sve ove reči što su napisane za Vavilon.

61 I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove reči;

62 I reci: Gospode, Ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovek ni živinče, nego da je pustoš do veka.

63 A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.

64 I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su reči Jeremijine.

   

Ze Swedenborgových děl

 

The Lord # 52

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 65  
  

52. 6. Jehovah himself - that is, the Lord - spoke the Word through prophets.

We read of the prophets that they had visions and that Jehovah talked with them. When they had visions, they were not focused on their bodies but on the spirit, in which state they saw things of a heavenly nature. When Jehovah talked with them, though, they were conscious of their bodies and heard Jehovah speaking.

We need to draw a clear distinction between these two states. In a visionary state, the eyes of their spirit were open and the eyes of their body were closed; and at such times they seemed to themselves to be taken from place to place while their bodies stayed where they were. Ezekiel, Zechariah, and Daniel were in this state at times, and so was John when he wrote the Book of Revelation. They were then said to be in a vision or in the spirit. In fact, Ezekiel says,

The spirit lifted me up and brought me back into Chaldea, to the captivity, in a vision from God, in the spirit of God. In this way the vision that I saw came over me. (Ezekiel 11:1, 24)

He says that the spirit lifted him up and that he heard an earthquake and other things behind him (Ezekiel 3:12, 14). He also said that the spirit lifted him up between earth and heaven and took him off into Jerusalem in visions from God, and he saw abominations (Ezekiel 8:3 and following).

That is why (again in a vision of God or in the spirit) Ezekiel saw the four beasts that were angel guardians (chapters 1; 10), and he saw a new earth and a new temple with the angel measuring them, as we are told in chapters 40-48. He says in chapter 40:2, that he was then in visions from God; and in chapter 43:5, he says that the spirit lifted him up at that time.

The same thing happened with Zechariah. There was an angel inwardly present with him when he saw a man riding among myrtle trees (Zechariah 1:8 and following); when he saw four horns and then a man with a measuring line in his hand (Zechariah 1:18; 2:1); when he saw Joshua the high priest (Zechariah 3:1 and following); when he saw a lampstand and two olive trees (Zechariah 4:1 and following); when he saw a flying scroll and a measuring basket (Zechariah 5:1, 6); and when he saw four chariots coming from between two mountains, along with horses (Zechariah 6:1 and following).

Daniel was in the same kind of state when he saw four beasts come up from the sea (Daniel 7:3) and when he saw battles between a ram and a goat (Daniel 8:1 and following).

We read in Daniel 7:1-2, 7, 13; 8:2; 10:1, 7-8 that he saw these things in visions. We read in Daniel 9:21 that he saw the angel Gabriel in a vision and talked with him.

Much the same happened with John when he wrote the Book of Revelation. He says that he was in the spirit on the Lord’s day (Revelation 1:10), that he was carried away in the spirit into the wilderness (17:3), to a high mountain in the spirit (21:10), that he saw horses in a vision (9:17), and elsewhere that he saw what he described, being therefore in the spirit or in a vision (1:2; 4:1; 5:1; 6:1; and in the particular chapters that follow).

  
/ 65  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.

Bible

 

Jeremiah 8:1

Studie

       

1 At that time, says Yahweh, they shall bring out the bones of the kings of Judah, and the bones of his princes, and the bones of the priests, and the bones of the prophets, and the bones of the inhabitants of Jerusalem, out of their graves;