Bible

 

Jeremija 50

Studie

   

1 Reč koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju haldejsku preko Jeremije proroka.

2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: Uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

3 Jer se narod podiže na nj sa severa, koji će mu zemlju opusteti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobeći će i otići.

4 U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.

5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavetom večnim, koji se ne zaboravlja.

6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgrešiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadi otaca njihovih.

8 Bežite iz Vavilona i iziđite iz zemlje haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje severne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strele su im kao u dobrog junaka, ne vraćaju se prazne.

10 I zemlja će se haldejska opleniti, svi koji će je pleniti nasitiće se, govori Gospod.

11 Jer se veseliste, jer se radovaste pleneći moje nasledstvo; jer besneste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postide se; evo biće poslednja među narodima, pustinja, zemlja suva i pustoš.

13 Od gneva Gospodnjeg neće se u njoj živeti, nego će sva opusteti; ko god prođe mimo Vavilona, čudiće se i zviždaće radi svih rana njegovih.

14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, streljajte ga, ne žalite strela; jer je sagrešio Gospodu.

15 Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja, osvetite mu se; kako je činio, onako mu činite.

16 Istrebite iz Vavilona sejača i onog koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikovog neka se vrati svaki svom narodu, i svaki u svoju zemlju neka beži.

17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor, car vavilonski.

18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara vavilonskog i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara asirskog.

19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

20 U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i gresi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

21 Iziđi na zemlju meratijamsku i na stanovnike fekodske; zatri i istrebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovedim.

22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

23 Kako se slomi i skrši malj cele zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gneva svog; jer je to delo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji haldejskoj.

26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njene; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

27 Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.

28 Čuje se glas onih koji beže i koji pobegoše iz zemlje vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našeg, osvetu dvora Njegovog.

29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u logor prema njemu unaokolo da ne pobegne ni jedan, platite mu po delima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot Svecu Izrailjevom.

30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vreme da te pohodim.

32 Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovim, i spaliće svu okolinu njegovu.

33 Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinim; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

34 Izbavitelj je njihov silan, ime Mu je Gospod nad vojskama, On će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike vavilonske.

35 Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove.

36 Mač na laže njegove, i poludeće; Mač na junake njegove, i prepašće se.

37 Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mešavinu što je usred njega, i postaće kao žene; Mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

38 Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnih bogova luduju.

39 Zato će se onde nastaniti divlje zveri i buljine, i sove će onde stanovati; i neće se naseliti do veka i neće se u njoj živeti nikada.

40 Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko onde naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovečji.

41 Evo, narod će doći sa severa, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

42 Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjima, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri vavilonska.

43 Car vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?

45 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli Njegove što je smislio za zemlju haldejsku: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.

46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9424

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9424. A eto Aron i Hur s vama. Da ovo označava doktrinu (nauk) istine iz ovakve Reči, vidi se iz reprezentacije Arona, što je Reč u spoljašnjem smislu, a isto tako i doktrina istineiz samo ovoga smisla, jer se starješinama, nad kojima je Afron bio glava, označavaju oni koji su u spoljašnjem smislu Reč (vidi br. 9421); i iz reprezentacije Hura, kad je udružen s Aronom, što je istina ove doktrine, koja je bila pretstavljena Hurom kad je bio zajedno s Aronom, kad je držao Mojsijeve ruke (Izlazak 17:10-12; br. 8603, 8612)); jer istine iz Reči, iz koji je doktrina, podržavaju

Reč, koja je tada bila pretstaljena Mojsijem.

[2] Pošto se pružila prilika, biće ukratko rečeno kakav je slučaj s potporom koju doktrina iz Reči pruža samoj Reči. Onaj ko ne zna tajne neba, možda veruje da Reč ima podršku i bez doktrine iz nje: jer pretpostalja da je Reč u slovu, ili doslovni smisao Reči, da je to doktrina sama. Ali neka se znada doktrina crkve mora da bude iz Reči, i da doktrina iz bilo kojeg drugog izvora nije doktrina u kojoj ima bilo šta od crkve, a još maje od neba. Ali doktrina treba da se izvede iz Reči, i dok se izvodi, čovek mora da bude prosvetljen od Gospoda; a on je prosvetljen kada je u ljubavi prema istini radi istine, a ne radi sebe i sveta. Ovo su oni koji su prosvetljeni u Reči kada je čitaju, i koji vide istinu, i iz toga prave doktrinu za sebe. Razlog za ovo je to što takvikomuniciraju s nebom, stoga i sa Gospodom; i pošto su prosvetljeni od Gospoda na ovaj način, oni se vode da vide istine Reči onakva kakve su [te istine] u nebu; jer se Gospod uliva preko neba u njihov razum, jer se na taj način prosvetljuje čovekov unutrašnji razum. A u isto vreme Gospod se ulivas verom, uz saradnju nove vlje, čija je osobina da može da primi uticaj od istine radi same istine. Iz svega ovoga može se videti kako Gospod daje čoveku doktrinu istine.

[3] Da ov doktrina podržava Reč u pogledu njenog doslovnog ili spoljašnjeg smisla, jasno je svakome ko razmisli; jer svako u crkvi, ko misli u skladu sa doktrinom, vidi istine u Reči iz svoje doktrine i u skladu sa njom, i objašnjava one istine koje se ne slažu s njom [ sa njegovom doktrinom]; a one koje su suprotne, on mimoilazi kao da ih nije video ili kao da ih nije razumeo; i svi tako čine, čak i jeretici, kao što je poznato. Međutim, oni koji su u pravoj doktrini istine iz Reči, i u prosvetlenju kada čitaju Reč, ovi vide svuda istine koje se slažu, a ne vide ništa što bi se protivilo; jer se oni ne zadržavaju na onome što je tamo rečeno prema izgledima, i u skladu s običnim shvatanjem ljudi, jer oni znajuda ako se izgledi otvore, i tako reći odmotaju, pokazuje se gola istina. Niti ih zavode obmane spoljašnjih smislova, kao što je slučaj sa jereticima i sa fanaticima, posebno sa Jevrejima i sa Socinijancima; niti ih zavode obamne od ljubavi prema sebi i svetu, kao što je slučaj s onima koji se označabaju Babelom. (prim. prev. Babel je sinonim koji autor, sledeći mnoge savremenike, koristi da označi Rimo-katoličku crkvu, jer po njemu ona koristiveruda bi vladala spoljašnjim svetom, tendencija koja je označena u Reči kao Babilon.) Pošto nijedan među ovima ne može da bude prosvetljen, oni izlegu iz spolajšnjeg smisla samog doktrinu svojih vlastitih ljubavi,

i tome dodaju mnoge stvari koje su samo njihove; čime se nikako Reč ne podupire, nego zbog čega pada. Neka se zna da unutrašnji smisao Reči sadrži pravu doktrinu crkve.

[4] Iz ovoga se sada vidi kakva je doktrina ovde pretstavljena Aronom i Hurom, koja je, pošto je potekla samo iz spoljašnjeg smisla Reč odvojeno od unutrašnjeg, bila sasvim idolopoklonička. Zbog tog sekaže o Aronu, kojim se pretstavlja takva doktrina, da je on načinio idola (lik), ili zlatno tele (Izlazak 32:2-5, 20, 35; Zak. Ponov. (9:21). Šta više, u Reči se ovakve doktrine opisuju idolima, kao svuda kod proroka.

Kod Jezikilja: I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda naokolo. I pred njim stajaše sedamdeset ljudi između starješina doma Izrailjeva s Jezonijem sinom Safanovijem, koji stajaše među njima, i svaki s kadionicom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada (Jez. 8:10-11); ovde idoli doma Izrailjeva označavaju doktrine samo iz spoljašnjeg smisla Reči, ne iz prosvetlenja od Gospoda, nego iz čovekove vlasitite inteligencije, stoga iz obmana; bogoštovanje u skladu s ovima označava se kadionicom u ruci svakoga od njih, i gustim oblakom od kada.

[5] Kod Osije: I sada jednako griješe i grade sebi lijući od srebra svojega po razumu svojemu likove. koji su svi djelo umjetničko, a oni govore za njih: ljudi koji prinose žrtve neka cjeluju teoce (Osija 13:2). Liveni lik od srebra i djelo umjetničko označavaju doktrine iz svoje vlastite inteligencije a ne od Gospoda, stoga iz spoljašnjeg smisla Reči odvojeno do unutrašnjeg smisla, što je slučaj s onima koji su jedino u spoljašnjim stvarima, a ne u isto veme i u unutrašnjim stvarima; to jest, s onima koji su u ljubavima prema sebi i prema svetu, a ne u ljubavi ka Gospodu i prema bližnjemu.

[6] Kod Isaije: Tada će baciti idole svoje srebrne i zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepim miševima. Ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Jehovinog i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. Jer će u onaj dan svaki odbciti idole svoje srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše načiniše za grijeh (Isa. (2:20-21; 31:7). Idoli od srebra označavaju obmane doktrine; a idoli od zlata označavaju zla doktrine; klanjati se krticama i slijepim miševima i ulaziti u rasjeline kamene i pećine označava bogoštovanje iz obmana i zala vere.

[7] Kod istoga: I oprznućete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odijelo likova livenijeh, i bacićete ih kao nečistotu, i reći ćeš im: odlazite (Isa (30:22). Posrebreni likovi rezani i zlatno odijelo likova livenijeh označavaju sećanja-

znanja obmane i zla, koja su priznata i kojima se klanja umesto istinama i dobrima.

Kod istoga: I za to ti odavna objavihprije nego se zbi, kazah ti, da ne bi rekao: idol moj učinio toi lik moj rezani i lik moj liveni zapovijediše tako (Isa. (48:5). Ovde idol (lik), i rezani lik, i lik liveni označavaju doktrinarne stvari iz čovekove vlastigte inteligencije.

[8] Na sličan način kod Jeremije: Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž likovi liveni njegovi, i nema duha u njima (Jeremije 10:14-15). Ovde rezani lik i lik liveni označavaju doktrinarne stvari iz čovekove vlastite inteligencije, koji u spoljašnjoj formi, jer su iz spoljašnjeg smisla Reči, izgledaju kao istine, ali su u unutrašnjoj formi obmane; zbog toga se za takvoga čoveka kaže da je postaobezuman od znanja, a njegov liveni lik da je laž, i da u njemu nema duha (daha); oni se isto tako nazivaju i taštinom i djelom koje obmanjuje. Na sličan način kod Habakuka (Avakuma): Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? Šta liven lik i učitelj laži? te se umjetnk uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole? (Hab. (2:18).

[9] Kod Isaije: Umjetnik like lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije. A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne truhne, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče (Isa. (40:19-20). Na sličan način i lik rezan označava doktrine iz čovekove vlastite inteligencije. Sličnostistini, koja se unosi na to preko Reči iz spoljašnjeg smisla, a u isto vreme iz zabluda i izvanjskih izgleda, označava se sa zlatar koji ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije, i traži vješta umjetnika da načini rezani lik.

[10] Kod istoga: Koji grade likove rezane, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i da ne razumiju da bi se posramili. Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovječiji, kao lijepa čovjeka, da stoji u kući (Isa. (44:9, 13). Ovde se opisuje oblikovanje doktrine iz čovekove vlastite inteligencije, a ne iz prosvetljenja od Gospoda; i kako se sličnost istine utiskuje u obmane primenom Reči iz spoljašnjeg smisla samo, i u isto vreme iz obmana i izvanjskih izgleda, što se označava i umovanjima od obmana čula. Stoga se kaže, da to načinja kao čovjeka, kao lijepačovjeka, da stoji u kući. Od ovoga se stvara sličnost istini u spoljašnjoj formi, ali [sličnost] obmani u unutrašnjoj. Postoji obmana u unutrašnjoj formi onda kada se o istinama ne misli na pravi način; jer se o jednoj istoj istini misli na razne načine od jedne osobe do druge; ali lažno [se misli [ kad o njoj misle oni koji su u zlu; jer jedna se istina ne može sastojati od beskrajnog broja drugih istina; ali lučaju onih koji su u zlu, ona se sastoji od beskonačnog broja obmana. Stoga kod poslednjih nema života u toj istini; i to se označava sa nema daha u njima, i sa nečuju, ne vide, i ne razumiju (Jer. 5:17; Psalam 115:4-6). To je kao portretom (kipom) čoveka, koji je iznutra samo blato (kal), upoređeno s formom samog čoveka, unutar koje je život, i nebeska lepota, ako su unutra istine od dobra.

  
/ 10837