Bible

 

Jeremija 50

Studie

   

1 Reč koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju haldejsku preko Jeremije proroka.

2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: Uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

3 Jer se narod podiže na nj sa severa, koji će mu zemlju opusteti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobeći će i otići.

4 U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.

5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavetom večnim, koji se ne zaboravlja.

6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgrešiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadi otaca njihovih.

8 Bežite iz Vavilona i iziđite iz zemlje haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje severne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strele su im kao u dobrog junaka, ne vraćaju se prazne.

10 I zemlja će se haldejska opleniti, svi koji će je pleniti nasitiće se, govori Gospod.

11 Jer se veseliste, jer se radovaste pleneći moje nasledstvo; jer besneste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postide se; evo biće poslednja među narodima, pustinja, zemlja suva i pustoš.

13 Od gneva Gospodnjeg neće se u njoj živeti, nego će sva opusteti; ko god prođe mimo Vavilona, čudiće se i zviždaće radi svih rana njegovih.

14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, streljajte ga, ne žalite strela; jer je sagrešio Gospodu.

15 Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja, osvetite mu se; kako je činio, onako mu činite.

16 Istrebite iz Vavilona sejača i onog koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikovog neka se vrati svaki svom narodu, i svaki u svoju zemlju neka beži.

17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor, car vavilonski.

18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara vavilonskog i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara asirskog.

19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

20 U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i gresi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

21 Iziđi na zemlju meratijamsku i na stanovnike fekodske; zatri i istrebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovedim.

22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

23 Kako se slomi i skrši malj cele zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gneva svog; jer je to delo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji haldejskoj.

26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njene; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

27 Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.

28 Čuje se glas onih koji beže i koji pobegoše iz zemlje vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našeg, osvetu dvora Njegovog.

29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u logor prema njemu unaokolo da ne pobegne ni jedan, platite mu po delima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot Svecu Izrailjevom.

30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vreme da te pohodim.

32 Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovim, i spaliće svu okolinu njegovu.

33 Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinim; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

34 Izbavitelj je njihov silan, ime Mu je Gospod nad vojskama, On će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike vavilonske.

35 Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove.

36 Mač na laže njegove, i poludeće; Mač na junake njegove, i prepašće se.

37 Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mešavinu što je usred njega, i postaće kao žene; Mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

38 Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnih bogova luduju.

39 Zato će se onde nastaniti divlje zveri i buljine, i sove će onde stanovati; i neće se naseliti do veka i neće se u njoj živeti nikada.

40 Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko onde naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovečji.

41 Evo, narod će doći sa severa, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

42 Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjima, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri vavilonska.

43 Car vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?

45 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli Njegove što je smislio za zemlju haldejsku: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.

46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4744

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4744. A jama bješe razna, ne bješe vode u njoj. Da ovo označava da tada ništa nije bilo istinito, vidi se iz značenja jame, što su obmane (vidi vr. 4728); iz značenja biti prazan, što je biti tamo gde nema ništa istinito, jer nema dobra (o čemu kasnije); i iz značenja vode, što je istina (br. 680, 739, 2702, 3058, 3424).

Da biti prazan označava gde nema išta istinito jer nema ništa dobro, vidi se iz drugih odlomaka u Reči, kao do Jeremije: Najveći između njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence, ne nađoše vode, vraćaju se s praznim sudovima svojim, stide se i srame, i pokrivaju svoju glavu Jeremija 14:3. Biti prazan ovde označava istine u kojima nema istina od dobra. Ponovo: Izjede me i potr me Nabuhodonosor car Babilonski, načini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me. (Jeremija 51:34. Nepotreban (prazan) sud ovde označava stanje gde nema istine; a Babilon, one koji pustoše, to jest, one koji druge lišavaju istina (br. 1327kraj).

Opet: Pogledah na zemlju, a gle, bez obličja je i pusta; i na nebo, a svetlosti njegove nema Jeremija 4:23).

Kod Isaije: Nego će je naslijediti gem i ćuk, sova i gavran naseliće se u nj, i Gospod će rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila ustoši. (Izaija 34:11).

2. Ponovo: Pustoš će ostati u gradu, i vrata će se razvaliti; jer će biti u zemlji i u narodu kao kad se oberu masline, ili kao kad se paljetkuje poslije berbe. Ovi će podignuti glas svoj i pjevaće, radi veličanstva Jehovina podvikivaće od mora. (Izaija 24:10-12. Pustoš se ovde izražava drugom reči u izvornom jeziku, koji, međutim, ima slično značenje. Da je pustoš tamo gde nema istine jer nema dobra, jasno je, u unutrašnjem smislu, iz značenja grada, i kuće, podvikivati, vina, i ulice.

Kod Jezikilja: Jer ovako veli Gospod Jehova: teško gradu krvničkome! I ja ću naložiti veliki oganj. Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se istopi u njemu nečistota njegova i da nestane zagorjeli njegove Jezekilj 24:9? 24:11). Jasno je što znači biti prazan. Prazan sud je onaj u kome ima nečisti i zagorelosti, to jest, zla i obmane.

3. Tako kod Mateja: A kad nečisti duh izide iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izašao; i došavši ondje nađe prazan, pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sa sobom drugih duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore od prvoga. Tako će biti i rodu ovome zlome. (Mateju 12:43-45. Nečisti duh označava nečistotu života kod čoveka, kao i nečiste duhove kod njega, jer nečisti duhovi žive u čovekovoj nečistoti; suha mjesta , ili mesta bez vode, označavaju gde nema istina; prazna kuća označava unutarnje čovekovo ispunjen ečistotomi, to jest, obmanama od zla.

Kod Luke: Gladne napuni blaga, a bogate otpusti prazne. (Luka 1:53. Bogati označavaju one koji imaju mnogo znanja, jer bogatstvo, u duhovnom smislu, su reči-znanja, doktrinarne stvari, i spoznaje (cognitiones) dobra i istine. Nazivaju se prazni bogati, koji znaju ove stvari ali ih ne čine (tvore); jer njima istine nisu istine, jer su bez dobra (vidi br. 4736).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4736

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4736. Bacite ga u ovu jamu u pustinji. Da ovo označava da treba da u međuvremenu sakriju (Božansku istinu) među obmane, to jest, da treba da je smatraju lažnom, ali da je ipak sačuvaju jer je bila važna za crkvu, a što se vidi iz značenja jame, što su obmane (vidi br. 4728); i iz značenja pustinje, što je ono mesto gde nema istina. Jer reč pustinja ima široko značenje, jer znači zemlju koj ije nastanjena, pa stoga nije ni obrađena; a kada se to kaže za crkvu, to znači gde nema dobra, pa stoga ni istine (br. 2708, 3900). Jamom u pustinji ovde se označavaju obmane u kojima nema istine, zato što nema dobra. Kaže se u kojoj nema istine zato što nema dobra. Ova istina nije živa, je je u njoj lažno načelo, pa stoga kod svakoga ko ima takvu istinu, istina je obmana jer u njoj vlada neko lažno načelo. Načelo je kao duša, od čega ostalo prima život. S druge strane, ima obmana koje se primaju kao istine, kad ima dobra u njima, osobito ako je to dobro nevinosti, kao kod Neznabožaca, i kod mnogih koji su u crkvi.

  
/ 10837