Nebeske Tajne # 627
627. Jer svako tijelo pokvari svoj put na zemlji. Da to znači kako je čovekova priroda razorila svako razumevanje istine, očito je iz značenja reči tijelo, o čemu više u stihu 3, što uopšteno označava svakog čoveka, a posebno telesnog čoveka ili sve što pripada telu; kao i iz značenja puta, a to je razumevanje istine, to jest same istine. Da se put odnosi na razumevanje istine, jasno je iz odlomaka koji su navedeni ranije na drugim mestima, kao i iz sledećih.
Kod Mojsija:
I reče mi Jehova: Ustani, siđi brže odavde; jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz Egipta, siđoše brzo s puta, koji im zapovijedih, i načiniše sebi liven lik. I pogledah, a to zgriješiše Jehovi Bogu svojemu salivši sebi tele, i brzo siđoše s puta koji vam bješe zapovijedio Gospod. (Ponovljeni zakoni 9:12, 16)
To znači da su skrenuli od zapovesti, koje su istine.
Kod Jeremije:
Veliki u namjerama i silni u djelima; jer su oči tvoje otvorene za sve putove ljudske, da daš svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh. (Jeremija 32:19).
Ovde putevi označavaju život u skladu sa zapovestima; plod djela njegovih jeste život prema zakonu ljubavi prema bližnjemu. Tako se put odnosi na istine, što su zapovesti i uredbe sina, a značenja sina čovječjeg, homo, i čoveka, vir, već je pokazano (Jeremija 7:3, 17:10). A kod Ozije:
Zato će biti svećeniku kao narodu; pohodiću ga za putove njegove i platiću mu za djela njegova. (Osija 4:9).
Kod Zaharija:
Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu pređašnji proroci govoreći da ovako veli Jehova nad vojskama: Vratite se sa zlijeh putova svojih i od zlijeh djela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod. Ali riječi moje i uredbe moje koje zapovijedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? Te se oni obratiše i rekoše: Kako Jehova nad vojskama bješe namislio učiniti nama prema putovima našim i po djelima našim, tako nam učini. (Zaharija 1:4, 6)
Ovde je smisao sličan, samo je suprotan onome što prethodi, jer postoje zli putovi i zla djela.
Kod Jeremije:
I daću im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih. (Jeremija 32:39).
Srce se odnosi na dobrotu, a put na istinu.
Kod Davida:
Urazumi me o putu zapovijesti svojih i razmišljaću o čudesima tvojim. Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. Put istini izabrah, zakone tvoje tražim. Putem zapovijesti tvojih trčim, jer si raširio srce moje. (Psalam 119:27, 29, 30, 32)
Ovde se put zapovesti i uredaba naziva putem istine, suprotno od puta laži. Ponovo:
Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. Uputi me istine svojoj, i nauči me; jer ti si Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan. (Psalam 25:4, 5)
I ovde put vrlo jasno označava istinu.
Kod Isaije:
S kim se Jehova dogovarao, i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma? (Isaija 40:14).
To vrlo jasno prikazuje razumevanje istine.
Kod Jeremije:
Jehova reče ovako: Stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu i naći ćete mir duši svojoj. A oni rekoše: Nećemo ići. (Jeremija 6:16).
I ovde na sličan način put označava razumevanje istine.
Kod Isaije:
I vodiću slijepce putom koji nisu znali, vodiću ih stazama kojih nijesu znali; obratiću pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To ću učiniti i neću ih ostaviti. (Izaija 42:16).
Termini put, staza ili semita, trames i ulica ili platea, vicus odnose se na istinu jer vode istini. ( 1
I kod Jeremije:
A narod moj mene zaboravi radi taštine, i spotiču se na svojim potovima, na stazama starijem, da hode stazama puta neporavnjena. (Jeremija 18:15).
A u Knjizi o sudijama:
Za vremena Samraga sina Anatova, za vremena Jahelina nesta putova, i koji iđahu stazama, iđahu krivijem putovima. (Sudije 5:6).
Poznámky pod čarou:
1. Naveli smo latinske reči za put, staza, ulica jer u našem jeziku nema odekvatnih, a one pokazuju bogatstvo unutrašnjeg smisla, prim. prev.
Jeremija 18
1
Reč koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći:
2
Ustani, i siđi u kuću lončarevu, i onde ću ti kazati reči svoje.
3
Tada siđoh u kuću lončarevu, i gle, on rađaše posao na svom kolu.
4
I pokvari se u ruci lončaru sud koji građaše od kala, pa načini iznova od njega drugi sud, kako beše volja lončaru da načini.
5
Tada dođe mi reč Gospodnja govoreći:
6
Ne mogu li činiti od vas kao ovaj lončar, dome Izrailjev? Govori Gospod; gle, šta je kao u ruci lončarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev.
7
Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrebim i razorim i zatrem;
8
Ako se obrati narod oda zla, za koje bih rekao, i meni će biti žao sa zla koje mišljah da mu učinim.
9
A kad bih rekao za narod i za carstva da ga sazidam i nasadim;
10
Ako učini šta je zlo preda mnom ne slušajući glas moj, i meni će biti žao dobra koje rekoh da mu učinim.
11
Zato sada reci Judejcima i Jerusalimljanima govoreći: Ovako veli Gospod: Evo spremam na vas zlo, i mislim misli na vas; vratite se, dakle, svaki sa svog puta zlog, i popravite puteve svoje i dela svoja.
12
A oni rekoše: Nema ništa od toga, nego ćemo ići za svojim mislima i činićemo svaki po misli srca svog zlog.
13
Zato ovako govori Gospod: Pitajte po narodima je li ko čuo takvo šta? Grdilo veliko učini devojka Izrailjeva.
14
Ostavlja li sneg livanski sa stene moja polja? Ostavljaju li se vode studene, koje teku?
15
A narod moj mene zaboravi, kadi taštini, i spotiču se na svojim putevima, na starim stazama, da hode stazama puta neporavnjenog,
16
Da bih obratio zemlju njihovu u pustoš, na večnu sramotu, da se čudi ko god prođe preko nje i maše glavom svojom.
17
Kao ustokom razmetnuću ih pred neprijateljem; leđa a ne lice pokazaću im u nevolji njihovoj.
18
A oni rekoše: Hodite da smislimo šta Jeremiji, jer neće nestati zakona svešteniku ni saveta mudracu ni reči proroku; hodite, ubijmo ga jezikom i ne pazimo na reči njegove.
19
Pazi na me, Gospode, i čuj glas mojih protivnika.
20
Eda li će se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Opomeni se da sam stajao pred Tobom govoreći za njihovo dobro, da bih odvratio gnev Tvoj od njih.
21
Zato predaj sinove njihove gladi i učini da izginu od mača, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiće njihove da pobije mač u boju.
22
Neka se čuje vika iz kuća njihovih, kad dovedeš na njih vojsku iznenada; jer iskopaše jamu da me uhvate, i zamke namestiše nogama mojim.
23
A Ti, Gospode, znaš sve što su naumili meni da me ubiju, nemoj im oprostiti bezakonja ni greh njihov izbrisati ispred sebe; nego neka popadaju pred Tobom, u gnevu svom radi suprot njima.
