Bible

 

Postanak 9

Studie

   

1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;

2 I sve zveri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3 Šta se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zveri iskati; iz ruke samog čoveka, iz ruke svakog brata njegovog iskaću dušu čovečiju.

6 Ko prolije krv čovečiju, njegovu će krv proliti čovek; jer je Bog po svom obličju stvorio čoveka.

7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8 I reče Bog Noju i sinovima njegovim s njim, govoreći:

9 A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas,

10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zverima zemaljskim.

11 Postavljam zavet svoj s vama, te odsele neće nijedno telo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12 I reče Bog: Evo znak zaveta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka:

13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta između mene i zemlje.

14 Pa kad oblake navučem na zemlju, videće se duga u oblacima,

15 I opomenuću se zaveta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako telo.

16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta između Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.

17 I reče Bog Noju: To je znak zaveta koji sam učinio između sebe i svakog tela na zemlji.

18 A behu sinovi Nojevi koji izađoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog.

22 A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju.

23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog.

24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25 I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26 I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!

28 I požive Noje posle potopa trista pedeset godina.

29 A svega požive Noje devet stotina pedeset godina; i umre.

   

Komentář

 

Крв

  
Blood of Christ tryptich, by att. to Jean Bellegambe and his workshop

Унутрашње значење „крви“ помало је зезнуто, јер Сведенборг даје два значења која се чине сасвим различита.

У већини случајева, Шведскаборг повезује крв са Божанском истином - Господово схватање природе човечанства и његовог односа са Господом. Али у неким случајевима, нарочито када се говори о првој половини Постања, Списи везују крв за стање бриге или љубав према ближњем.

За то се не нуди апсолутно објашњење, али вреди напоменути да крв има бројне облике у телу - понекад носи хранљиве састојке и кисеоник, понекад отпадне производе, а понекад хранљиве материје и угљен-диоксид. Дакле, није неразумно да крв има различита значења у различитим контекстима.

Такође је могуће да је разлика у томе што се у првој половини Постања углавном ради о томе што се назива Древна црква. Друга велика црква на земљи, Древна црква била је усредсређена на истину од Господа, што ју је довело у стање љубави према ближњем. Може бити да у представљању Божанске истине каква је била позната Древној Цркви, крв такође представља израз истине као стање бриге за друге.

(Odkazy: Apokalipsi Otkrivenoj 379, 730; Nebeske tajne 374 [1-2], 1001, 1005, 4770, 5120 [5], 7317, 7326, 9127, 9300 [2], 9410 [5-6])

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 337

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

337. Unutrašnji smisao

Ovo poglavlje raspravlja o odrođavanju ili degeneraciji Pradrevne crkve, ili o falsifikovanju njenoga nauka, kao i o jeresima i sektama, koje se nazivaju Kainom i njegovim potomcima. Ne može se razumeti kako je ovaj nauk falsifikovan ili kakva je priroda jeresi i sekti te crkve, a da se ispravno ne razume priroda istinske Crkve. Dovoljno je bilo rečeno o Pradrevnoj crkvi, gde je pokazano da je to bio nebeski čovek, koji nije priznavao nikakvu drugu veru osim ljubavi prema Gospodu i prema bližnjemu. Preko ove ljubavi ljudi su imali veru u Gospoda odnosno opažanje svega onoga što se odnosi na veru, pa su iz toga razloga odbijali da pominju veru, da je ne bi odvajali od ljubavi, kao što će biti pokazano u stavovima 200, 203. Takav je nebeski čovek i tako je opisan predstavama kod Davida, gde se o Gospodu govori kao o caru, a o nebeskom čoveku kao o carevom sinu:

Bože, daj caru sud svoj, pravdu svoju srcu carevu. Rodiće narodu gore mirom, humovi pravdom. Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. (Psalam 72:1, 3, 5, 7)

Ljubav je označena suncem; vera mesecom; Pradrevna crkva brdima i bregovima; crkva posle Potopa, od koljena do koljena; da će vera biti ljubav, dokle teče mjeseca (videti isto kod Isaije 30:26). Takva je bila Pradrevna crkva i takav je bio njen nauk. No danas je drugi slučaj jer se vera stavlja ispred milosrđa; no i pored toga, Gospod daje milosrđe preko vere i tada milosrđe postaje glavno. Iz toga sledi da je nauk u pradrevno vreme bio krivotvoren kada se ispovedala vera koja se odvajala od ljubavi. Oni koji su ovako krivotvorili nauk odnosno odvajali veru od ljubavi, to jest koji su ispovedali samu veru, bili su nazvani Kainom; tada se to nazivalo pokvarenošću.

  
/ 10837