2764. POGLAVLJE 22.

1. Poslike toga šćaše Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: evo me.

2. I reče mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Izaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na Žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati.

3. I sjutradan ustavši rano Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Izaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog.

4. Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mjesto iz daleka.

5. I reče Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.

6. I uzevši Avram drva za žrtvu, naprti Izaku sinu svojemu, a sam uze u ruke svoje ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.

7. Tada reče Izak Avramu ocu svojemu: oče! A on reče: što, sine? I reče Izak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu?

8. A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno.

9. A kada dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Izaka sina svojega metnu ga na žrtvu svrh drva;

10. I izmahnu rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega.

11. Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba. I reče: Avrame! Avrame! A on reče: evo me.

12. A anđeo reče: ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.

13. I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega.

14. I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati. Za to se i danas kaže: na brda, gdje će se Gospod postarati.

15. I anđeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama,

16. I reče: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako učinio, i nijesi požalio sina svojega,

17. Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje mnogo umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediće sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih;

18. I blagosloviće se u sjemenu tvojemu svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.

19. Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Bersabeju; jer Avram življaše u Bersabeji.

20. Poslije toga javiše Avramu govoreći: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru:

21. Husa prvenca i Buza brata mu, i Kamuela oca Avramova,

22. I Kazeda i Azava i Feldasa i Jedlafa i Batuela.

23. A Batuel rodi Rebeku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu.

SADRŽAJ

Stih 1. Predmet o kojemu se ovori u ovome poglavljuj, u unutrapšnjem smilsu, je Gospodova najveća i najdublja iskušenja, preko kojih je sjedinio Ljusku Suštinu sa Božnskom Suštinom; i spasenje onih koji sačinjavaju Gospodovu duhovnu crkvu, koz to jwedinstvo.