2
Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svog.
6379. Stih 12. Oči su mu crvene od vina. Da ovo označava da je Intelektualno ili unutrašnje Ljudsko samo dobr, vidi se iz značenaj crvene, što je dobro ljubabvi, i to po vatri i po krvi, koji su crveni (br. 3300), otuda crvene od vina označava da je to samo dobro i iz značenja očiju , što je Intelektualno (br. 2701, 3820, 4403-4421, 4523-4534); a poto se ovde govri o Gospodu, to se Njegovo Božansko Ljudsko označava Intelektualnim, jer spoljašnje ljudsko je označeno sa njegovi u zubi bijeli od mlijeka, kao što sledi.
4523. Svako ko i malo znanja o zraku (vazduhu) i o zvuku, može znati da je uho sazdano da bi se tačno adaptiralo prirodi njihivih modifikacija (promena); stoga, da im, u pogledu njegove telesne i materfijalne forme, uho korepondira; a svako koji je stekao imalo znanja o eteru i o svetlosti, zna da u pogledu njegove telesne i materijalne forme, da je uho tako sazdano da korespondira njihovim modifikacijama; i to u tolikoj meri da svaka unutarnja stvar koja je pohranjena u prirodi zraka (vazduha) i zvuka, da je upisana u na očnom organizmu.
2. Sledstveno, onaj ko je vešt u anatomiji i fizici, može da zna istraživanjem, da organi, kako čulni tako i organi pokreta, zajedno sa svom utrobom, korespondiraju raznim stvarima u prirodnom svetu, pa na taj način, da je celo telo jedan organ koji je sastavljen od najunutarnjijih stvari u prirodnom svetu, i da je kladu s njihovim skrivenim silama delovanja i njihovim divotnim načinima toka. Iz ovoga razloga su drevni nazivali čoveka malim svetom ili mikrokosmosom.
3. Onaj ko zna ovo, može da zna i to da sve što postoji u svetu i u prirodi ne dolazi od sebe, nego od nečega što mu prethodi; i da ovo prethodno ne dolazi od samoga sebe, nego od nečega što mu prethodi; i tako sve do Prvog, od kojega proističu sve stvari po redu. A pošto proističu iz toga, to i postoje od toga, jer postojanje je neprekidn nastajanje (proisticanje). Iz ovoga sledi da sve stvari u prirodi kako u opštem tako i u posebnom, sve do poslednjih, ne samo da su potekle od Prvog, nego i postoje (obstoje, traju) od Prvog; jer da nema neprekidnog proizlaženja, i da nema neprekidne povezanosti od Prvoga, i tako sa Prvim, sve bi se raspalo i nestalo istoga trena.