Bible

 

Postanak 49

Studie

   

1 Posle sazva Jakov sinove svoje i reče: Skupite se da vam javim šta će vam biti do posletka.

2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svog.

3 Ruvime, ti si prvenac moj, krepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.

4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svog i oskvrnio je legav na nju.

5 Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.

6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovim da se ne sastavlja slava moja; jer u gnevu svom pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.

7 Proklet da je gnev njihov, što beše nagao, i ljutina njihova, što beše žestoka; razdeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.

8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvog.

9 Laviću Juda! S plena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?

10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi.

11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.

12 Oči mu se crvene od vina i zubi bele od mleka.

13 Zavulon će živeti pokraj mora i gde pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.

14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,

15 I vide da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.

16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.

17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj na uznako.

18 Gospode, Tebe čekam da me izbaviš.

19 A Gad, njega će vojska savladati; ali će najposle on nadvladati.

20 U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.

21 Neftalim je košuta puštena, i govoriće lepe reči.

22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.

23 Ako ga i ucveliše ljuto i streljaše na nj, i biše mu neprijatelji strelci,

24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovih od ruku jakog Boga Jakovljevog, odakle posta pastir, kamen Izrailju,

25 Od silnog Boga oca tvog, koji će ti pomagati, i od Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.

26 Blagoslovi oca tvog nadvisiše blagoslove mojih starih svrh brda večnih, neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.

27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom deli plen.

28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovim blagoslovi ih.

29 Potom im zapovedi i reče im: Kad se priberem k rodu svom, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,

30 U pećini koja je na njivi makpelskoj prema Mamriji u zemlji hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.

31 Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.

32 A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovih.

33 A kad izgovori Jakov zapovesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umre, i pribran bi k rodu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6465

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6465. I bi pribran k rodu svome. Da ovo označava da je bio u dobrima i istinama Prirodnog koji su od njega, vidi se iz onoga što je rečeno gore (br. 6451), gde se nalaze iste reči (vidi šta je navedeno o nastanku života duhovnoga dobra koje je Izrailj, u dobrIma i istinama nižeg Prrodnog , koje su njegovi sinovi i dvanaest plemena). U pogledu nastanka unutrašnjih stvari u spoljašnjim, neka se zna i to da sve stvari, i ne samo one kod čoveka, nego i u sveopštoj prirodi, nastaju preko uzastopnog formiranja, to jest, da posteriorne stvari nastaju formiranjem od priornih. Otuda to da svako formiranje nastaje odvojeno od drugih, ali i pored toga posteriorno zavisi od priornog, tako da bez njega ne može da opstane; jer posteriono se održava vezi i u formi pomoću priornog. Iz ovoga je jasno da su posteriorne stvari u svim priornim stvarima u svome redu; a slučaj je sličan i sa modusima i silama koji potiču od priornih stvari kao od supstancija. Ovakav je slučaj s unutrašnjim i spoljašnjim stvarima koje pripadaju čoveku, a isto tako i s onima koje 2 pripadaju njegovom životu. Onaj ko ne shvata unutrašnje i spoljašnje stvari u čoveku u skladu s ovakvim formacijama, taj nikako ne može da ima ideju o spoljašnjem i unutrašnjem čoveku, i o influksu jednoga u drugi; a još manje ideju o unutrašnjem čoveku ili duhu i kakav je onda kad se ono što je spoljašnje, koje je telesno, odvoji smrću. Onaj ko misli o spoljašnjim i unutrašnjim stvarima kao o nečemu što postaje sve čistije i čistije, kako bi mogle da postoje zajedno u neprekidnom [nizu], a to znači bez razlikovanja između posteriornih od priornih stvari, taj ne može a da ne pretpostavi da kada spoljašnje umre, da unutrašnje takođe umire (sa spoljašnjim); jer on misli da su oni koherentni [da su nerazdvojno povezani]. Ovo je sve rečeno da bi se znalo da se unutrašnje i spoljašnje razlikuju jedan od drugoga; i da unutrašnje i spoljašnje slede po redu; a tako isto da su sve unutrašnje stvari zajedno u spoljašnjim ili što je isto, da su sve priorne stvari u posteriornim, a to je predmet o kome se govorilo u ovim stihovima u unutrašnjem smislu.

NASTAVAK O INFLUKSU , I O ODNOSU DUŠE I TELA.

  
/ 10837