Bible

 

Postanak 49

Studie

   

1 Posle sazva Jakov sinove svoje i reče: Skupite se da vam javim šta će vam biti do posletka.

2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svog.

3 Ruvime, ti si prvenac moj, krepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.

4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svog i oskvrnio je legav na nju.

5 Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.

6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovim da se ne sastavlja slava moja; jer u gnevu svom pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.

7 Proklet da je gnev njihov, što beše nagao, i ljutina njihova, što beše žestoka; razdeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.

8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvog.

9 Laviću Juda! S plena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?

10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi.

11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.

12 Oči mu se crvene od vina i zubi bele od mleka.

13 Zavulon će živeti pokraj mora i gde pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.

14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,

15 I vide da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.

16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.

17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj na uznako.

18 Gospode, Tebe čekam da me izbaviš.

19 A Gad, njega će vojska savladati; ali će najposle on nadvladati.

20 U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.

21 Neftalim je košuta puštena, i govoriće lepe reči.

22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.

23 Ako ga i ucveliše ljuto i streljaše na nj, i biše mu neprijatelji strelci,

24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovih od ruku jakog Boga Jakovljevog, odakle posta pastir, kamen Izrailju,

25 Od silnog Boga oca tvog, koji će ti pomagati, i od Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.

26 Blagoslovi oca tvog nadvisiše blagoslove mojih starih svrh brda večnih, neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.

27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom deli plen.

28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovim blagoslovi ih.

29 Potom im zapovedi i reče im: Kad se priberem k rodu svom, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,

30 U pećini koja je na njivi makpelskoj prema Mamriji u zemlji hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.

31 Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.

32 A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovih.

33 A kad izgovori Jakov zapovesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umre, i pribran bi k rodu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6348

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6348. Jer si stao na postelju oca svojega. Da ovo označava, da stoga što se odvojio od ljubavi prema bližnjemj, ima prljavu vezu, vidi se iz začenja stao na postelju oca svojega, što je biti povezan na prljav način, naime, da vera odvojena od ljubavi prema bližnjemu ima ovo značenje. Jer ako vera u doktrini ili u razumu, ovde pretstavljena Rubenom, nije uvdedna u dobro i s njim povezana, ona se ili izgubi ili postaje ništavna, ili se poveže sa zlom i obmanom, što je označeno prljavom vezom, jer tada [vera/postaje profanisana (oskrvnuta). Da je ovako, može se videti iz toga što vera može da ima svoje stanište samo u dobru, pa ako nema svoga staništa, poništava se, ili se povezuje sa zlom. To se jasno vidi po onima u drugom životu kojisu bili u veri samoj i ne u ljubavi prema bližnjemu, jer se njihova vera tamo razaspe, a ako se bila povezala sa zlom, tada je njihova sudbina kao i onih koji su izvršili profanaciju. 2 U Reči, preljube, u unutrašnjem smislu, označavaju preljube dobra , a kurvarstva označavaju krivotvorenje istine (vidi br. 2466, 3399); dok se prljava povezivanja nazivaju zabranjenim stepenima [srodstva] (vidi Levitska 18:6-24), gde se nabrajaju razne vrste profanacije (prim. prev zabranjeni telesni odnos sa srodnicima). Da se i ovde označava profanacija dobra kroz odvojenu veru, može se videti gore (br. 4601), gde se govori o ovom Rubenovom zlom delu. 3 Slučaj sa verom samom, odvojenom od ljubavi prema bližnjem, ovakav je. Ako se poveže sa zlom (što se dešava onda kada neko prvo veruje istinu vere, i kada prvo živi po njoj, a posle je osporava i živi suprotno njoj), tada je ona profanisana (oskrvnuta); jer tada se prvo istina vere i dobro ljubavi prema bližnjem ukorene u unutrašnje (čovekovo) preko doktrine i života, a posle se uzimaju odatle i povezuju sa zlom. U drugom životu najteža sudbina čeka one kod koji se ovo desi; jer se u takvom čoveku dobro ne može odvojiti od zla. A u drugom životu oni se drže odvojeno; i kod ovakvog čoveka nema više nikakvih ostataka koji su bili pohranjeni u njegovom unutrašnjem, jer su potpuno nestali zbog zla. Pakao ovakvih je na levo na velikoj udaljenosti, a oni koji su tamo, pred anđelima izgledaju kao kosturi, skoro bez ikakvog života. Kako bi sprečio profanaciju dobra i istine, čoveka koji je takav da ne može da se nanovo rodi, njega Gospod odvaja od vere i ljubavi ka bližnjemu i dopušteno mu je da bude u zlu i u obmani , jer tada ne može da vrši profanaciju. (Vidi što je rečeno i pokazano o profanaciji, br. 301-303, 4289, 4601).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3498

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3498. Ne znam kad ću umrijeti (ne znam dana kada ću umrijeti), označava životu Prirodnom. Ovo je jasno iz značenja dana, koji je stanje (vidi br. 23, 487, 493, 893, 2788); i iz značenja smrti (umrijeti), što je ponovo ustati, ili biti podignut u života (vidi br. 3326). Stoga to označava da dan smrti koji je uskrsnuće života ili, što je isto, u život. Da je ovo u Prirodnom, jasno je, jer se ovde govori o životu. Kako ove stvari stoje, ne može se znati ako se ne zna kako stoji stvar sa životom racionalnog i sa životom prirodnog ili, što je isto, sa životom unutrašnjeg čoveka i životom spoljašnjeg čoveka. Život racionalnog ili unutrašnjeg čoveka razlikuje se od života prirodnog ili spoljašnjeg čoveka; stoga život prirodnog ili spoljašnjeg čoveka ne može postojati bez života racionalnog ili unutrašnjeg čoveka. Jer spoljašnji čovek živi od unutrašnjeg, tako da kada bi život unutrašnjeg čoveka prestao, životspoljašnjeg bio bi trenutno uništen; jer spoljašnje stvari zavise od unutrašnjih, kao što potonje (posteriorno) zavisi od prvašnejg (priornog), ili kao efekat od svoga uzroka, jer kad bi nestalo uzroka (causa efficientis), tada bi i efekat (posledica) bila uništena istoga trena. A tako je i sa životom spoljašnjeg čoveka ako se uporedi sa životom unutrašnjeg. Ovo je očito iz primera samoga čoveka, jer dok je u svetu, ili dok živi u telu, njegovo Racionalno se razlikuje od njegovog Prirodnogtako da se čovek može povući iz spoljašnjih čulnih stvari koje pripadaju telu, kao i u određenom stepenu iz unutrašnjih čulnih stvari koje pripadaju prirodnom čoveku, i tako može biti u svom Racionalnom, to jest u duhovnoj svetlosti. Ovo je još jasnije kada se uzme u obzir da kada čovek umre, on sasvim napušta spoljašnje čulne stvari, koje pripadaju telu, a pri tome zadržava život svog unutrašnjeg čoveka; pri tome još uvek kod sebe ima reči-znanja, koji pripadajuspoljašnjoj ili prirodnoj memoriji, samo što i e koristi (vidi br. 2475-2477, 2479-2483, 2485, 2486). Otuda je jasno da se racionalni ili unutrašnji čovek razlikuje od spoljašnjeg. Međutim za života u telu, njegovo racionalno ne izgleda da se razlikuje od njegovog Prirodnog, zato što je tada u svetu, i u prirodi, i pošto je to slučaj, život Racionalnog pokazuje se u životu Prirodnog, tako da se ne vidi nikakav život u Racionalnom ako to nije u Prirodnom u isto vreme. Da se samo onoliko pokazuje racionalnog, koliko mu Prirodno korespondira, što se može videti gore, br. 3493. Otuda je jasno, da je život koji korespondira u prirodnom ono što je označeno ovim rečima koje je Isak rekao Isavu, ne znam dana kada ćuumreti; jer je racionalno predstavljeno Isakom, a prirodno Isavom, i jedno i drugo u odnosu na dobro u tome.

  
/ 10837