Bible

 

Postanak 49

Studie

   

1 Posle sazva Jakov sinove svoje i reče: Skupite se da vam javim šta će vam biti do posletka.

2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svog.

3 Ruvime, ti si prvenac moj, krepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.

4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svog i oskvrnio je legav na nju.

5 Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.

6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovim da se ne sastavlja slava moja; jer u gnevu svom pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.

7 Proklet da je gnev njihov, što beše nagao, i ljutina njihova, što beše žestoka; razdeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.

8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvog.

9 Laviću Juda! S plena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?

10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi.

11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.

12 Oči mu se crvene od vina i zubi bele od mleka.

13 Zavulon će živeti pokraj mora i gde pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.

14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,

15 I vide da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.

16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.

17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj na uznako.

18 Gospode, Tebe čekam da me izbaviš.

19 A Gad, njega će vojska savladati; ali će najposle on nadvladati.

20 U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.

21 Neftalim je košuta puštena, i govoriće lepe reči.

22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.

23 Ako ga i ucveliše ljuto i streljaše na nj, i biše mu neprijatelji strelci,

24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovih od ruku jakog Boga Jakovljevog, odakle posta pastir, kamen Izrailju,

25 Od silnog Boga oca tvog, koji će ti pomagati, i od Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.

26 Blagoslovi oca tvog nadvisiše blagoslove mojih starih svrh brda večnih, neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.

27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom deli plen.

28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovim blagoslovi ih.

29 Potom im zapovedi i reče im: Kad se priberem k rodu svom, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,

30 U pećini koja je na njivi makpelskoj prema Mamriji u zemlji hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.

31 Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.

32 A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovih.

33 A kad izgovori Jakov zapovesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umre, i pribran bi k rodu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3654

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3654. Da u unutrašnjem smislu Judeja ne označava Judeju; niti da Jerusalim označava Jerusalim, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Judeja se često pominje u Reči kao zemlja Judina, a zemljom Judinom, kao i zemljom Hananejskom se označava Gospodovo carstvo na zemlji (stoga i crkva, jer crkva je Gospodovo carstvo na zemlji), i zato što je Gospodovo nebesko carstvo predstavljeno Judom, ili Jevrejskom nacijom, a Njegovo duhovno carstvo Izrailjem ili Izrailjskim narodom, zato što je postojala takva predstava, stoga kad se u Reči pomene ta nacija i taj narod, samo se to označava u unutrašnjem smislu. Da je ovakav slučaj, biće pokazano kasnije kad se bude govorilo o Judi i zemlji Judinoj; a u međuvremenu (može se videti) iz sledećih odlomaka kod Proroka.

Kod Isaije: Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a ono rodi vinjagom. Pa sada, stanovnici Jerusalimski, i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega. Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovijediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj. Da, vinograd je Jehove nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike (Isaija 5:1-3, 6, 7). U ovom odlomku, u smislu slova, govori se o izokrenutom stanju Izrailjaca i Jevreja, a u unutrašnjem smislu o izokrenutom stanju crkve predstavljene Izrailjem i

Judom. Stanovnik Jerusalimski je dobro, ili što je isto, oni koji su u dobru, a što se može videti, br. 2268, 2451, 2712, 3613; i da Jerusalim označava crkvu, vidi br. 402, 2117). Značenje kuće Izrailjeve je slično (da kuća označava dobro. može se videti gore, br. 710, 1708, 2233, 2234, 3142, 3538; i da Izrailj označava crkvu, br. 3305); slično, čovek iz Judeje ili Judejac označava istinu (br. 265, 749, 1007, 3134, 3310, 3459), a Judejcem (Judom) označava se dobro, ali sa razlikom da Judejac iznačava istinu od dobra ljubavi prema Gospodu (koja se naziva nebeska istina), to jest, označava one koji su u takvoj istini.

Kod istoga: I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, I nestaće zavisti Efraimove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; Efraim ne će zavidjeti Judi, a Juda ne će zlobiti Efraimu. I Jehova će presušiti zaliv mora Egipatskog, i mahuće rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Egipatske (Isaija 11:12, 13, 15, 16). Ovde se u smislu slova radi o povratku Izrailjaca i Jevreja iz ropstva, ali, u unutrašnjem smislu, to je o jednoj novoj crkvi u opšte, i o crkvi u svakom pojedincu koji se rađa iznova ili koji postaje crkva. Ostatak Izrailjev označava istine kod takvih osoba; rasejani Judejci, njihova dobra; Efraim, njihov intelektualni deo u tome što se više neće opirati; Egipat, reči-znanja; Asur, rezonovanja (mudrovanja) koja slede, kojam su oni izokrenuli (istinu?); ostatak i rasuti ostaci, to su oni koji su ostali, označavaju istine i dobra koja nadživljavaju (pustošenje?). (Da Efraim označava intelektualni deo, biće razjašnjeno na drugom mestu; a da je Egipat označava znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Egipat znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Asur umovanje, br. 119, 1186; a da su ostaci dobra i istine od Gospoda pohranjeni u unutrašnjem čoveku, br. 468, 530, 560, 561, 660, 661, 798, 1050, 1738, 1906, 2284).

Kod istoga: Čuj me, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevim, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Jehovinim, i Boga Ozrailjeva pominjete, ali ne po istini i pravdi, jer se imenuju po svetom gradu, i oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Jehova nad vojskama (Isaija 48:1, 2). Ovde voda Judina označava istine koje su od dobra ljubavi prema Gospodu, a te su istine sama dobra ljubavi ka bližnjemu, koja se nazivaju duhovnim dobrima, i koja sačinjavaju duhovnu crkvu, čije je unutrašnje Izrailj, a spoljašnje dom Jakovljev; otuda je jasno šta je označeno domom

Jakovljevim koji se naziva Izrailjem, i njihovim dolaženjem iz vode Judine.

Kod istoga: Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje (Isaija 65:9. Iz Jude našljednika gorama, u najvišem smislu, označava Gospoda, a u reprezentativnom smislu one koji su u ljubavi ka Gospodu, tako i u dobru ljubavi ka Gospodu i u ljubavi prema bližnjemu. (Da gore označavaju ova dobra, bilo je gore pokazano, br. 3652. Tako kod Mojsija: Laviću Judo! S plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao ljuti lav; ko će ga probuditi? (Postanje 49:9) Ovde je sasvim jasno da je, u najvišem smislu, Judom označen Gospod, a u reprezentativnom smislu oni koji su u dobru ljubavi prema Njemu. Tako kod Davida: Kad iziđe Izrailj iz Misira (Egipta), dom Jakovljev iz naroda tuđega, Juda postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova (Psalam 114:1, 2). I u ovom odlomku Juda označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu; a Izrailj, nebesku istinu, ili duhovno dobro. Tako kod Jeremije: Gle, idu dani, govori Jehova, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će nastavati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Jehova pravda naša Jeremija 23:5, 6; 33:15, 16).

Ovde se govori o Gospodovom dolasku, a Juda iznačava one koji su u dobru ljubavi prema Gospodu; Izrailj, one koji su u istini ovoga dobra. Da se Judom ne označava Juda, ni Izrailjem Izrailj, jasno je iz činjenice da ni Juda ni Izrailj nisu bili spaseni. Na sličan način kod istoga: Jer ću povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaću ih kao prije Jeremija 33:7).

Kod istoga: U te dane i u to vrijeme, govori Jehova, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Jehovu Boga svojega. Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Jehovom zavjetom vječnim koji se ne zaboravlja Jeremija 50:4, 5). I opet: U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Jehovin, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Jehovinom u Jerusalimu, i ne će više ići po misli srca svojega zloga. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevim. I doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:17, 18).

Opet: Evo idu dani, govori Jehova, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. Evo, idu dani, Govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i domom Judinim nov zavjet; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana,

govori Jehova: metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu zapisaću ga i biću im Bog i oni će mi biti narod Jeremija 31:27, 31, 33).

Da Izrailj ili dom Izrailjev nije ovde označen, sasvim je jasno, jer su oni bili rasuti mođu Neznabošce, i nisu nikada vraćeni iz rapostva (prim. prev. nije jasno na koje ropstvo autor misli; izvesno ne na ropstvo Vavilonsko jer su se iz njega vratili, ali ne iz ropstva u koje su ih naterali Rimljani iz kojega se u autorovo vreme još nisu bili vratili)), stoga se ovde ne misli na Judu ili dom Judin, nego se u unutrašnjem smislu označavaju oni koji pripadaju Gospodovim duhovnim i nebeskim carstvima. S ovima se čini novi zavet (savez), ispisan na njihovim srcima; a novi zavet označava povezivanje s Gospodom preko dobra (vidi br. 665, 666, 1023, 1038, 1864, 1996, 2003, 2021, 2037); a zakon napisan na njihovim srcima označava opažanje dobra i istine, a isto tako i savest. Tako kod Joila: Tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovinog i natopiće dolinu Sitim. A Juda će ostati do vijeka i Jerusalim od koljena do koljena Joilo 3:18, 20).

Kod Malahije: Evo, poslaću anđela svojega, koji će pripraviti put pred mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Jehova, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Jehova nad vojskama I ugodan će biti Jehovi prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao u pređašnjih godina Malahija 3:1, 4). Ovde se govori o Gospodovom dolasku; da u to vreme prinos Jude i Jerusalimski nije bio ugodan Jehovi, to je očito. Slučaj je isti svuda u Reči gde se pominje Juda i Izrailj, kao i Jerusalim. Iz svega ovoga jasno je šta je označeno Judom kod Mateje, naime Gospodova crkva, koja je u ovom slučaju bila opustošena.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1864

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1864. U taj dan učini Jehova zavjet s Avramom. Da ovo označava povezivanje (spajanje) Gospodovog unutarnjeg čoveka s Njegovim unutrašnjim čovekom, jasno je iz značenja „zaveta“, a to je povezivanje (objašnjeno gore br. 665, 666, 1023, 1038). Pošto se ovde radi o Gospodovom unutrašnjem čoveku, onda ovo označava unutarnje povezivanje; jer je Gospod sve više napredovao u povezivanju i sjedinjavanju s Jehovom Njegovim Ocem, dok nisu postali Jedan. To jest sama Ljudska Suština je postala Jehova, koji je bio samo Gospodov nutrašnje. Ove su stvari bile pretstavljene zavetom (savezom) koji je Jehova učinio s Avramom. Svako može da vidi da Jehova nikada ne pravi zavet ni sa jednm čovekom, jer bi to bilo protivno Božanskom (redu?). Šta je čovek ako ne nešto gadno i prljavo, koje samo misli i čini zlo? Sve dobro koje čini je od Jehove; iz čega se može videti da je svaki zavet, kao i drugi zaveti s Avramovim potomcima, bio samo pretstava Božanskog, i nebeskih stvari Božijega carstva; u sadašnjem slučaju, ovaj zavet je pretstavljao povezivanje Gospodove Ljudske Suštine s Njegovom Božanskom Suštinom, to jest, sa Jehovom. Da je to bila pretstava povezivanja Gospodovog unutarnjeg čoveka s Njegovim Unutrašnjim čovekom, to jest, sa Jehovom, jasno je iz onoga što je pre rečeno, a to je da je Gospod kroz borbe i pobede u iskušenjima ove povezao i ujedinio još više. Šta je bio Njegov unutarnji čovek, već je rečeno, naime, da je to ono između unutrašnjeg čoveka i spoljašnjeg.

  
/ 10837