Bible

 

Postanak 48

Studie

   

1 Posle javiše Josifu: Eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Manasiju i Jefrema.

2 I javiše Jakovu i rekoše: Evo sin tvoj Josif ide k tebi. A Izrailj se okrepi, te sede na postelji svojoj.

3 I reče Jakov Josifu: Bog Svemogući javi se meni u Luzu u zemlji hananskoj, i blagoslovi me;

4 I reče mi: Učiniću te da narasteš i namnožiš se; i učiniću od tebe mnoštvo naroda, i daću zemlju ovu semenu tvom nakon tebe da je njihova do veka.

5 Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji misirskoj pre nego dođoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji.

6 A deca koju rodiš posle njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braće svoje zovu u nasledstvu svom.

7 Jer kad se vratih iz Padana, umre mi Rahilja u zemlji hananskoj na putu, kad beše još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem.

8 A vide Izrailj sinove Josifove, reče: Ko su ovi?

9 A Josif reče ocu svom: Moji sinovi, koje mi Bog dade ovde. A on reče: Dovedi ih k meni, da ih blagoslovim.

10 A oči behu Izrailju otežale od starosti, te ne mogaše dobro videti. A kad mu ih privede, celiva ih i zagrli.

11 I reče Izrailj Josifu: Nisam mislio da ću videti lice tvoje; a gle, Bog mi dade da vidim i porod tvoj.

12 A Josif odmače ih od kolena njegovih i pokloni se licem do zemlje.

13 Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s leve, Manasiju pak sebi s leve strane a Izrailju s desne; i tako ih primače k njemu.

14 A Izrailj pruživši desnu ruku svoju metnu je na glavu Jefremu mlađem, a levu na glavu Manasiji, tako namestivši ruke navlaš, ako i jeste Manasija bio prvenac.

15 I blagoslovi Josifa govoreći: Bog, kome su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog, koji me je hranio od kako sam postao do današnjeg dana,

16 Anđeo, koji me je izbavljao od svakog zla, da blagoslovi decu ovu, i da se po mom imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!

17 A Josif kad vide gde otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svog da je premesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu.

18 I reče Josif ocu svom: Ne tako, oče; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu.

19 Ali otac njegov ne hte, nego reče: Znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i seme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda.

20 I blagoslovi ih u onaj dan i reče: Tobom će Izrailj blagosiljati govoreći: Bog da te učini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju.

21 Posle reče Izrailj Josifu: Evo ja ću skoro umreti; ali će Bog biti s vama i odvešće vas opet u zemlju otaca vaših.

22 I ja ti dajem jedan deo više nego braći tvojoj, koji uzeh iz ruku amorejskih mačem svojim i lukom svojim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6296

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6296. Ali će mlađi brat njegov biti veći od njega. Da ovo označava da će dobro od istine na rasti, a to je duhovni čovek, vidi se iz reprezentacije Efrema, ovde mlađega brata koji je istina Intelektualnog u Prirodnom rođenoig od Unutrašnjeg (vidi br. 6234, 6238, 6267), ali je ovde Efrem dobro od istine (o čemu u onme što sledi); i iz značenja biti (postati) veći od nekoga, što znači narasti. Da je Efrem ovde dobro od istine, to je stoga što on pretstavlja čoveka duhovne crkve, kao što Manasije pretstavlja čoveka nebeske crkve; Unutrašnje ove crkve je pretstavljeno Izrailjem dok je spoljašnje, Efremom. Čovek duhovne crkve se razlikuje od čoveka nebeske crkve po tome što se dobro duhovne crkve usađuje u intelektualni deo, dok se dobro nebeske crkve usađuje u voljni deo (vidi br. 863, 4328, 4493, 5113); stoga Efrem pretstavlja duhovnog čoveka, a Manasija nebeskolga. Da dobro od istine, ili duhovni čovek, raste više nego dobro od kojega je istina, ili nebeski čovek, je zato što se Voljno neprestano kvari, tako da zlo nad njim sve više vlada, dok na kraju ne ostane u njemu ništa zdravo (integer). Stoga da čovek ne bi nestao, Gospod je predvideo da se čovek može ponovo roditi u svom intelektualnom delu, i tako biti spasen. Tako da ima malo njih kod koji je u voljom delu ostalo nešto zdravo, tako da malo njih mogu da postanu nebeski ljudi, a ima mnogo koji mogu da postanu duhovni ljudi; stoga oni drugi više rastu nego oni prvi. To je ono što je označeno sa njegov mlađi brat biće veći od njega.

  
/ 10837